Svaka je kultura, pa tako i osječka, splet različitih suodnosa što ih čini mnoštvo područja društvenog, duhovnog, političkog i materijalnog života. Kulturne se tekovine očituju u jezičnom, glazbenom, kazališnom i inom životu i one su temelj svake kulture.

Budući da od srednjovjekovnog i turskog Osijeka gotovo da nije ostalo ništa, osim šturih povijesnih pisanih spomenika, kulturni život pratimo od 18. stoljeća. Vezan je uz pojavu latinske gimnazije, te franjevačke filozofske i teološke škole. Uz bogate biblioteke i profesore koji su završili studije u europskim središtima razvija se književnost i drugi oblici duhovnog stvaralaštva.

Tome je u mnogome pridonijela prva tiskara otvorena 1735. godine, a od druge polovice 19. stoljeća gimnazije, učiteljska škola, trgovačka akademija i druge. U tom sklopu razvio se u gradu uz Dravu kulturni život. U školama su prikazivane kazališne igre i izvođene pjesme. Na trgovima i u gostionicama nastupale su putujuće kazališne i glazbene družine. Glazba se njegovala u samostanima i crkvama te u domovima vojnih i građanskih uglednika te je Osijek tada vrlo poznato, i priznato, središte glazbene kulture.

Istodobno je i izvorište glazbenih i pjevačkih velikana poput Franje Krežme, Paje Kolarića, Franje Kuhača, Luja Svećenskog i drugih. Značajnu ulogu u glazbenom životu imala su brojna osječka pjevačka i glazbena društva ("Lipa“, "Zrinski", "Kuhač", tamburaški sastav "Pajo Kolarić" i drugi). Likovna umjetnost također ima bogatu tradiciju. Od 19. stoljeća u Osijeku djeluje crtačka / slikarska škola u kojoj su djelovali poznati slikari Hötzendorf, Waldinger i drugi. Od kulturnih ustanova najstariji je Muzej Slavonije osnovan 1877. godine. 

KAZALIŠTE

HNK - Osijek
Nekako nam je jeadn od najvećih simbola kulture - kazalište.  Uvijek nam se srce napuni ponosom pri spomenu HNK u Osijeku. Sama zgrada, u centru grada, sagrađena je 1866. godine, a stalni ansambl računa svoje postojanje od 07. prosinca 1907 od kada je Osijek dobio Hrvatsko narodno kazalište koje je iza zagrebačkog, drugo nacionalno glumište. Secesijske štukature i pozlate te prekrasna dvorana sa crvenim baršunastim stolicama bude divljenje kod posjetilaca i uporno puni svoje redove oduševljenim gledateljima.

Brojna sportska i humanitarna društva, građanske udruge, vjerske institucije kao i kulturne ustanove utemeljene u 20. stoljeću (arhiv, galerije, Dječje kazalište, knjižnice i dr.)  također su izraz duhovnog i kulturnog stvaralaštva u Osijeku. Velik broj koncerata, znanstvenih skupova, izdavačkih promidžbi, izložbi, tribina i predavanja svakodnevno obogaćuju kulturni život grada i neprestano podsjećaju na bogatu povijest, tradiciju, duhovnu i kulturnu baštinu.

Dječje kazalište
Nezaobilazna tema svih klinaca i klinceza svakako je predstava "Zeko, Zriko i Janje" autora Branka Mihaljevića koje se kontinuirani izvodi do danas. Na našim stranicama možete redovito pratiti zbivanja i repertoar oba kazališta, te alternativnu scenu.

Vrijedna i višestruko nagrađivana kazališna kuća službeno je s radom započela 8. lipnja 1950. godine, izvedbom prve premijere Pionirskoga kazališta u Osijeku – "Spašeno svjetlo" koju je režirao Ivan Marton. Godinu dana kasnije amatersko kazalište, u čijim su predstavama igrala djeca, dobiva svoju dvoranu u tadašnjem donjogradskom Domu kulture, u kojoj i danas predstavama uveseljavaju male i velike. Žarka nastojanja da Osijek dobije pravu lutkarsku i dječju scenu ostvarila su se 1958. godine kada se kazalište profesionalizira te dobiva ime Dječje kazalište "Ognjen Prica".  Dječje kazalište u Osijeku iznimno je ponosno što je sudjelovalo na Prvom međunarodnom festivalu djeteta u Šibeniku. Prvu lutkarsku predstavu postavlja na scenu 1962. godine, a 1977. postaje ponosnim domaćinom Susreta lutkara Hrvatske.
 
U više od pola stoljeća održanosti na gradskoj, državnoj i međunarodnoj sceni, dogodilo se mnogo lijepih i nezaboravnih trenutaka. Povijest upisuje uspješnice poput predstave "Zeko, Zriko i Janje" Branka Mihaljevića, a u režiji Ivana Baloga, koja je postala simbolom Kazališta. Jedno od zlatnih razdoblja teatra bio je kraj 70-ih i prva polovica 80-ih s kultnom predstavom "Postolar i vrag" koju je na scenu postavio redatelj Borislav Mrkšić. Osvojila je brojne nagrade i priznanja na svim festivalima u zemlji i inozemstvu. No, zlatnima se mogu prozvati i posljednjih 15 godina Dječjega kazališta. U ljeto 1992. godine nastao je "Botafogo" zajedničkim autorskim snagama redatelja Zvonka Festinija, likovnjaka Branka Stojakovića i glazbenika Igora Savina. Potom "Blago babe Mrzulje" koja je 1994. godine dobila nagradu Hrvatskog društva dramskih umjetnika za najbolju predstavu za djecu i mlade.

Nabrajanje uspješnih predstava oduzelo bi puno bjeline internetske stranice, stoga treba navesti kako je najuglednije nagrade dobila predstava u režiji Dubravke i, pokojnoga, Marina Carića "Djevojčica sa žigicama". Iako je nastala prije puno godina, još je uvijek aktualna, pa je Kazalište s njom gostovalo i u Kini na Dječjoj svjetskoj izložbi u sklopu koje je održan Međunarodni lutkarski festival. Iste godine sudjelovali su i na Festivalu dramskih kazališta za djecu s predstavom "Kresivo", koje je otvorilo festival pred prepunim oduševljenim gledalištem, a  kući se vraćaju sa Zlatnom medaljom za iznimno umjetničko ostvarenje.

U proteklih 58 godina djelovanja i 50 godina profesionalnog rada (koje je Kazalište  obilježilo 23. travnja 2008. godine) s išekivanjem smo prelazili prag ove čudesne kuće koja nas je nebrojeno puta vodila na čarobna i bajkovita putovanja, otvarajući nam nepregledan prostor izmaštanih likova, a sav izvanjski svijet ostavljala za vratima. I ne samo mali, u svijet čarolija Dječjega kazališta - danas imena Branka Mihaljevića - više od pola stoljeća uranjaju i veliki, oni koji su nekada bili mali i koji još uvijek s čudom u srcu prate zajedno s malenima svoje omiljene likove iz priča

MUZEJI GRADA

Muzej Slavonije
Muzej Slavonije osnovan je 1877. godine kao Muzej slobodnog i kraljevskog grada Osijeka. Muzej je vrlo često mijenjao svoje sjedište, a od 1946. godine pa sve do današnjih dana nalazi se u osječkoj Tvrđi, u zgradi bivšeg gradskog poglavarstva, gdje mu je bila i prva adresa. Već iduće godine (1947.)  Muzej dobija naziv koji se održao i do danas – Muzej Slavonije. Raznovrsnost i bogatstvo građe, kontinuirano prikupljane gotovo stotinu i trideset godina, dovelo je osječki muzej do razine nacionalne institucije te statusa najvećeg muzeja općeg tipa u Hrvatskoj.

Muzej ima gotovo 400.000 registriranih predmeta raspoređenih u 100-tinjak zbirki. Devet odjela: Prirodoslovni, Arheološki, (s Prapovijesnim, Antičkim, te Odjelom seobe naroda i srednjeg vijeka), Numizmatički, Povijesni, Odjel umjetničkog obrta, Etnografski, Tehnički, Odjel muzealnih tiskopisa te Hemeroteka, uz preparatorske radionice i upravno-administrativnu službu djeluju danas na tri lokacije u osječkoj Tvrđi – Trgu sv. Trojstva 5 i 6, Trgu V. Lisinskog te u Bösendorferovoj ulici 2.

Aktivnost Muzeja ostvaruje se kroz redovitu i programsku djelatnost: prikupljanje, pohranu i obradu baštinske građe te kroz izložbenu i izdavačku djelatnost – koja je iznjedrila brojne kvalitetne izložbene projekte. Svaku od ovih izložaba prati i kvalitetan stručni katalog, koji uz redovito izlaženje muzejskog glasila, Osječkog zbornika, upotpunjuje izdavačku djelatnost Muzeja Slavonije.

Kao jedan od najstarijih muzeja u Hrvatskoj odigrao je ključnu ulogu u prikupljanju i zaštiti kulturne baštine grada Osijeka i gotovo cijele regije Slavonije i Baranje. Kao najstarija kulturna institucija u gradu Osijeku, Muzej nastoji postati i ostati kulturno ishodište Osijeka i Slavonije koji će nacionalnu baštinu dostojno sačuvati i prezentirati i izvan granica naše domovine.

Galerija likovnih umjetnosti
Galerija likovnih umjetnosti je muzejska institucija koja se bavi prikupljanjem, čuvanjem, istraživanjem i prezentiranjem umjetničke baštine u rasponu od baroka do recentnog stvaralaštva. Fundus Galerije podijeljen je na nekoliko zbirki koje čine slike, crteži, grafike, skulpture i medalje 18., 19. i 20. stoljeća. Temelj muzejskog fundusa čine djela od kojih mnoga imaju kapitalnu važnost za hrvatsku likovnu baštinu od sredine 18. st. do danas, a po kojima je osječka Galerija kao muzejska ustanova regionalnog središta, najpoznatija i najpriznatija.

To se, prije svega, odnosi na djela stranih majstora kasnog baroka, klasicizma i romantizma, potom prve generacije hrvatskih pejzažista i portretista sredine 19. stoljeća te djela s prijelaza u 20. stoljeće i njegove prve polovice, kada se utemeljuje hrvatsko moderno slikarstvo. Nadalje, tu su i djela klasika hrvatskog neomodernizma i suvremene umjetnosti, za sad bez željenog opsega, no bez sumnje s vjerodostojnim kvalitetom.

Najopsežniji i najvrjedniji dio muzejskog fundusa čine zbirke slika. Upravo je zbirka slika Galerije likovnih umjetnosti jedinstvena u hrvatskoj po broju i vrijednosti umjetnina koje su bile u vlasništvu slavonskih velikaških obitelji iz 18. i 19. stoljeća. Ta djela čine vrlo vrijedan dio nacionalne kulturne baštine, koji ulazi i u srednjeeuropski kulturni korpus.

Pored toga, u Galeriji je zastupljen najširi raspon svih osječkih umjetnika, pretežno prve polovice 20. stoljeća, te najveći dio njihovog likovnog stvaralaštva.

Izložbeni program, kao najprisutniji oblik djelovanja Galerije likovnih umjetnosti, ima svoja uporišta u predstavljanju likovnih stvaralaca grada i regije, nacionalne baštine, te njegovanju međunarodne suradnje, posebno sa susjedima i inozemstvom u najširem smislu. 

Uz samostalne i retrospektivne izložbe Galerija tradicionalno organizira sljedeće likovne manifestacije: Slavonsko biennale, Memorijal Ive Kerdića – Triennale hrvatskog medaljarstva i male plastike, te Dane grafike. Uz izložbe, nezaobilazno je istaknuti i izdavačku djelatnost Galerije likovnih umjetnosti, monografske publikacije, kao i publikacije koje su u obliku izložbenih kataloga redovito pratile sve izložbene projekte i time postale važan prilog i dokument likovne povijesti.

Arheološki muzej
Arheološki muzej u Osijeku osnovan je 28. travnja 2005. godine kada je Vlada Republike Hrvatske donijela Uredbu o osnutku Arheološkog muzeja Osijek kao javne ustanove od interesa za Republiku Hrvatsku. Za smještaj muzeja odabrana je zgrada Glavne straže, smještena na Trgu sv. Trojstva 2 u osječkoj Tvrđi. Sporazumom između Ministarstva kulture i Grada Osijeka Muzeju je dodijeljena i susjedna kuća, tzv. kuća Brožan na Trgu Jurja Križanića 6, te je tako zaokružena cjelina koja danas čini Muzej.

Zgrada Glavne straže namijenjena je prostoru postava Muzeja i posjetiteljima, dok je zgrada Brožan namijenjena polujavnim i zatvorenim sadržajima Muzeja kao što su uredski prostori i uprava, radni prostori kustosa, radionice, čitaonica i knjižnica, te depoi. Kompleks Arheološkog muzeja u Osijeku ima bruto površinu od 3349,9 m², od čega su izložbeni prostori na 980 m².

Arheološki muzej u Osijeku svečano je otvoren 16. studenog 2007. godine. Tom prigodom postavljena je i izložba pod simboličnim nazivom "Arheološke dragocjenosti istočne Hrvatske" , kao predložak budućeg stalnog postava Muzeja.

SLIKARSTVO I KIPARSTVO
Gradska risarska škola otvara se 1800. godine, a vode ju obrazovani slikari koji će sa svojim učenicima utemeljiti likovni život grada. Učitelji na Gradskoj risarskoj školi su bili Antun Müntzberger (1800.-1824.); Franjo Conrad von Hötzendorf (1826.-1841.); Hugo von Conrad Hötzendorf (1841.-1869.); Ivan moretti (187.-1873.).

Dvije su slikarske obitelji - Hötzendorf i Pfalz bile temelj  likovne povijesti grada. Posebice je zanimljiv i kao slikar, a ne samo kao učitelj škole bio Hugo C. Hötzendorf  (1806.-1869.). Slikarski se školovao u Beču i bio je vrlo uspješan u vođenju slikarske škole, što je često isticao njegov učenik Izidor Kršnjavi.

Svakako najveće ime osječkog slikarstva je Adolf Waldinger (16. 06. 1843. - 07. 12. 1904.). Učenik je Huga C. Hötzendorfa, podrijetlom iz imućne osječke obitelji i polaznik akademije u Beču. Bio je isključivo pejzažist i briljantan crtač olovkom. Umrijet će sam i neshvaćen da bi se tek nakon mnogo godina kasnije prepoznala vrijednost njegovog slikarstva.

Početkom dvadesetih i u tijeku tridesetih godina u Osijeku djeluje mnoštvo slikara, jer im je tada velika potpora bila organizacija izložaba i otkup slika. To su: Josip Leović, Jovan Gojković, Iso Jung, Rudolf Marčić, Petar Orlić, Elza Rechnitz, Ivan Rein, Hella Reyman, Ivan Roch, Artur Schiffer, Slavko Tomerlin, Rudolf Turković, milan Vakanjac i još mnogi drugi.

Umjesto nabrajanja i cjelokupnog povijesnog pregleda, pozivam vas u posjet galerijama grada. Galerija likovnih umjetnosti radi od utorka do subote od 9 do 13 sati, na Europskoj aveniji br. 9. Gradska galerija Waldinger, Fakultetska 7 (kod Vodenih vrata u Tvrđi) radi svaki dan od 14-17 osim ponedjeljka i četvrtka, a subotom i nedjeljom od 1 do 13 sati.
 

Dr. sc. Zlata Živaković-Kerže / Osijek-Online.com/Kultura u osijeku

Komentari (0)

Ime

Komentar

manje | više

Podsjeti me Emailom (registrirani korisnici)

Dodaj komentar