::KOLUMNE:: ::FORUM::  ::ANKETE:: ::1001 PITANJE:: ::KNJIGA GOSTIJU:: ::ADRESAR:: ::EZC:: ::CYBER ZID:: ::OGLASI::

STARI VIJEK

     Sada bi trebalo zapjevati: "Od stoljeća sedmog..." nabijeni ogromnim nacionalnim nabojem. Da li je zaista tako - teško je reći. Poznato je da je naselje i lokalitet na prostoru Osijeka postojalo od 4. st. prije Krista i ranije pod ilirsko-keltskim imenom Mursa, a potom se nastavlja pod Rimljanima. Ne znamo točno kada su Hrvati osnovali svoje prvo hrvatsko naselje, ali neki arheološki izvori govore da je slavensko (hrvatsko) naselje postojalo već u 8. st.

SREDNJI VIJEK

    Grad Osijek je 1996. proslavio 800-tu obljetnicu svog prvog pisanog spomena. To ne znači da Osijek nije postojao prije 1196. godine,  već to da, za sada, ne raspolažemo ranijim pisanim izvorima o imenu grada. 

    Osijek je u doba vladavine kralja Emerika (1196-125.) bio značajno trgovačko i prometno središte. Naročito je bio poznat prijelaz preko rijeke Drave. Isprava iz 1196. pokazuje da je postojala pravna država jer postoji sustav zaštite privatnog prava i materijalnih dobara. U toj ispravi je kralj Emerik potvrdio cistercitskom cikadorskom samostanu pravo ubiranja pristojbi od carina i trgovine te skelarine preko rijeke Drave. Za vjerovati je da uloga Osijeka u trgovini i prometu tog mjesta datira mnogo prije 1196. godine

    Ime Osijek stanovnici Hrvati dali su svom naselju zbog nešto povišenog mjesta od okoline vode, mjesto gdje je "oseka". Gdje je suho i pogodno za stanište ljudi. U jednom dokumentu piše ÖSEK, kao i OESEK, da bi pod uticajem mađarske jezične prilagodbe bio zabilježen kao ESZEK ili EZEEK. Kasnije su njemačke varijante ESSEGG ili latinske ESSEC samo jezične prilagodbe izvornom hrvatskom.

 

NOVI VIJEK

   Osvajački pohodi Osmanlijskog Carstva u naš su grad stigli 14.08.1526. Osijek je predan bez borbe, ali kažu da ga je Ibrahim - paša do temelja razorio. Dalekovidniji Sulejman ga je potpuno obnovio i sagradio čuveni pontonski most preko Drave i močvara sve do Darde u dužini od 8 km. Osijek je opet postao čuven po obrtu, trgovini i velikim sajmovima.

   Osijek je ostao pod Turcima više od stoljeća i pol. Oslobođen je 29.09.1687. godine, da bi 1690. ponovo bio pod turskom opsadom, temeljiti porušen, ali neosvojen.
 

   Od 1687. Osijek i istočno područje Hrvatske nalazili su se u okviru Austrijske Monarhije. Austrijske su vojne vlasti shvatile važnost položaja grada Osijeka i izgradile su jako utvrđenje, današnju Tvrđu (1712.-1721.). Veliki su bedemi opasivali grad s lijepim građanskim kućama u baroknom stilu. Stanovništvo je iz predgrađa (zbog vojnih razloga) preseljeno zapadno i istočno od Tvrđe. Tako su nastale nove četvrti: zapadno, uz Dravu Gornji, a istočno od Tvrđe Donji grad.

   Gospodarski i kulturni razvoj Osijeka doveo je do ujedinjenja triju gradskih općina u jednu 2. prosinca 1786. godine. U Osijeku su se nalazili brojni vrsni obrtnici, trgovci, knjižnice, kazališta, a već 1729. godine otvorena je latinska gimnazija, te 1735. godine prva tiskara i filozofski i teološki studiji.

     28. kolovoza 189. godine Osijek je svečano proglašen slobodnim i kraljevskim gradom u Austrijskoj Monarhiji. Od tada počinje novo doba grada Osijeka.

     Sredinom 19. stoljeća počinje značajan razvoj Osijeka, osobito Gornjeg grada. U Donjem gradu je 1874. godine završena jedna od najvećih i najljepših bolnica na jugoistoku Europe. 1846. podignuta je velika županijska palača, a nešto kasnije, 1866. i kazališna kuća, točno prekoputa županijske palače.

     U drugoj polovici 19. st. u Osijeku su otvorene nove srednje škole: obrtna škola, realka, učiteljska i trgovačka škola. Na prijelazu iz 19. u 20. st. grade se prekrasne vile i druge građevine u secesijskom stilu, i to na potezu od Tvrđe do Gornjeg grada.

     Krajem 1918. nakon raspada Austro-Ugarske, Hrvatska i Osijek ušli su u novu državnu zajednicu, Kraljevinu Srba, Hrvata i Slovenaca, koja se od 1929. nazivala Kraljevina Jugoslavija.

     U travnju 1941. godine raspala se Kraljevina Jugoslavija i Hrvatska se proglasila nezavisnom državom. Vrijeme od 1941. - 1945. godine obilježeno je kao vrijeme bijega od srpskog režima i balkanskog utjecaja. Nakon sloma fašizma 1945. u travnju, Hrvatska i Osijek ulaze u sastav federativne Jugoslavije u kojoj su vlast preuzeli komunisti. Osijek su 1945. morali napustiti brojni Nijemci i Hrvati bojeći se komunističke i srpske osvete, pa je doseljeno stanovništvo s Balkana.

     Prvi višestranački sabor održan je 30. svibnja 1990. godine i tada su Hrvati pokazali volju za slobodnom i samostalnom državom. Zbog toga, u drugoj polovici 1990. godine dolazi do pobune Srba u Hrvatskoj, a 25. lipnja 1991. Hrvatska se proglašava samostalnom i suverenom državom.

     Teško naoružani i vođeni armijom iz Beograda, Srbi su uporno razarali Osijek i okolicu. Na tisuće granata padalo je na Osijek, osobito krajem 1991. kada su Srbi, okupiravši Vukovar, dovukli teško naoružanje nadomak grada Osijeka. Usprkos teškim razaranjima, brojnim mrtvim i ranjenim braniteljima, Osijek je obranjen. To je jedna potpuno druga priča, koju bi trebalo opširnije obraditi, ali na drugom mjestu.