Varošarije

DOK JEZDIŠ KA ALEMANJI

Crkveni toranj s horoskopskim znacima

Kada muškarac čuje da se putovanje zove Romantična Njemačka mogao bi pomislti da je riječ o ženskastom putovanju gdje idete gledati nakit i haljine carice Sisi, razmjenjivati recepte s njemačkim ženama i otkrivati najnovije tajne podpazušne depilacije. Nemaštoviti muški mozak ovaj puta bio bi u krivu. Putovanje uključuje obilazak 10 njemačkih, uglavnom bavarskih, gradova i sve to ugurano u četiri dana.

Iz Osijeka smo krenuli put Zagreba autobusom oko 21 h da bi na zagrebački autobusni kolodvor stigli sutradan u jedan ujutro. Autobus za Njemačku polazio je u pola šest i trebalo je nekako “ubiti” četiri sata. To se možda ne čini dugo, ali hladna čekaonica zagrebačkog kolodvora s neudobnim, hladnim, plastičnim stolicama (ali sve u plavoj boji, molit ću lijepo) nije baš mjesto gdje želite provesti toliko vrijeme.

SLOVENSKA POLICIJA TRENIRA STROGOĆU

Tu nam je društvo pravio kočoperni golub koji se šepurio kao najveći kicoš u najboljem odjelu. Uz goluba tu su bili i čudak, koji se šetao uokolo, bez vidnog razloga drmusao glavom i nije se činio posve ubrojiv te još nekoliko likova koje bi Malnar rado vidio u Noćnoj mori. Doduše, možda bi ih rado vidjelo i medicinsko osoblje na Vrapču. Stoga smo se odlučili preseliti i vrijeme do polaska kratiti u kolodvorskom kafiću. Prije toga svratili smo do zahoda ispred kojeg je stajala piš-dama i naplaćivala ulaz. Naime, elektronski sustav naplate nije radio. Ne bješe gospa sama, već joj je društvo pravio radio prijamnik namješten na radijsku frekvenciju Narodnog radija s kojeg se čuo glas Jasmina Stavrosa: “Nemoj, nemoj se udavati…”

Sama unutrašnjost zahoda bila je solidna s valjda neizbježnim uvredama na račun purgera i Dalmatinaca te raznim vulgarnostima i domoljubnim parolama na unutarnjoj strani vrata. Nikada mi neće biti jasno zašto netko, tko se smatra uzornim domoljubom ili potentnim ljubavnikom, ima potrebu to izraziti žvrljavim rukopisom na vratima zahoda? Nakon kutka za slatki i olakšavajući trenutak, kao što rekoh, skrasili smo se u kafiću. Galeriju likova, koji su do pet ujutro prodefiriali kroz kafić, teško je opisati. Bilo je tu beskućnika i umornih putnika koji su se došli zgrijati ili su pak glave naslonjene na stol bezbrižno spavali.

Naišla je i grupica mladića koji su došli popiti jeftino pivo i razmijeniti pokoju životnu mudrost u tri ujutro. U takvom društvu dočekali smo konačno i vrijeme za polazak. Petnaestak minuta prije polaska bili smo na turističkom peronu, prijavili se, potrpali stvari u autobus i čekali polazak. Krenuli smo oko 5:30 h put granice sa Slovenijom. Po dolasku na slovensku stranu morali smo izaći iz autobusa kako bi on prazan prešao granicu. Pješke krenusmo kroz slovenski granični prijelaz posred kojeg su se prepriječila dva policajca, stajala na cesti i lupali u naše putovnice velike žigove svoje male domovine.

Slična stvar ponovila se na granici s Austrijom - opet svi van iz autobusa. Austrijanci ipak nisu cijelu stvar obavili na sred ceste već smo stali u red jedan iza drugog i ulazili u zgradu gdje nas je čekala austrijska policajka. Dolazeći do nje prošli smo pored velikog zemljovida Austrije na kojem se jasno vidjelo da su Austriji susjedne zemlje pored Švicarske, Lihtenštajna, Njemačke, Mađarske još i Čehoslovačka te Jugoslawien. Valjda im se zbog ovog wien u Jugoslawien srcu teško rastati od ovog zemljovida. Konačno, ušli smo u Austriju. Ustvari, možda bi točnije bilo reći da smo ušli u austrijske tunele jer osim njih i dva stajališta na autocesti nismo gotovo ništa vidjeli od Austrije.

PASSAU - GRAD KOJI NAM PAŠE

Skoro uz samu granicu, na rubu istočne Bavarske, smjestilo se naše prvo odredište – Passau. Kako se u njemu spajaju tri rijeke (Dunav, In i Ilz) poznat je i kao “grad na tri rijeke”. Prema nekim pretpostavkama ime mu potječe od slavenskog imena Passavia. Pod tim imenom spominje se i u Epu o Nibelunzima.

Pored tri rijeke Passau je čuven i po katedrali sv. Stjepana u kojoj se nalaze orgulje s 17.774 cijevi. One su do 1994. bile najveće crkvene orgulje na svijetu. Danas se tom titulom diče orgulje Kongregacijske crkve u Los Angelesu. No, i dalje su ove najveće orgulje u Europi, a njihova veličina i sjaj u vama mora izazvati barem dužno poštovanje za uloženi trud i rad pri njihovoj izradi. Sama katedrala djelo je talijanskog baroknog arhitekta Carla Luraga i prava je šteta da se jedna takva sjajna građevina nalazi na jadnom trgu posutom sitnim šljunkom.

Samim gradom dominira Veste Oberhaus, bivša biskupska utvrda smještena na uzvisini između rijeka Dunav i Ilz. Zgrada biskupije nekada se nalazila u samom gradu, ali kada su sukobi s građanima postajali sve češći i žešći lokalni je kler izvolio dati izgraditi Veste Oberhaus kako bi ih stjenovita uzvisina i rijeka dijelile od buntovnih građana. Znamenitost Passau, Stari grad (Altstadt), očarava svojim uskim uličicama koje su nekada nastavali obrtnici, a sada se u njima nalaze uglavnom stanovi te pokoja galerija slika, suvenirnica i sličan prigodni turistički sadržaj. U Altstadtu se nalazi i bivša zgrada biskupije u kojoj je Leopold I primio Eugena Savojskog u službu. To se vrlo brzo pokazalo dobrim potezom jer je Eugen uspio razbiti tursku opsadu Beča. U svojim pohodima Eugen je stigao i do Bilja u Baranji gdje najpoznatiji baranjski dvorac nosi njegovo ime.

Nastavlja se...

Igor Sekulić