Varošarije

DOBRODOŠLI U SREDNJI VIJEK

Kuća u Kaiserburgu

Po okončanju razlgeda grada na tri rijeke krenuli smo put Regensburga. Regensburg je smješten na dvije rijeke – Dunav i Regen, a u njemu živi oko 150.000 stanovnika. Najstarije poznato naselje na ovom području je keltsko naselje Radasbona. Od ranog VI. stoljeća sjedište je vladarske obitelji Agilofa, a od 530. godine pa sve do polovice XIII. stoljeća glavni je grad Bavarske. No, značajan je i za češku povijest jer je 845. godine češka princeza tu došla primiti kršćanstvo. Taj je čin označio početak kristijanizacije Čeha. Kad već govorimo o relgijiskim pitanjima valja reći da je 1542. grad prihvatio protestantsku reformaciju i od tada uvjerljiva većina građana su luterani. Unatoč tomu u gradu ostaje sjedište rimokatoličke biskupije.

Povijest rušenja i uništenja grada okončana je svršetkom 2. sv. rata u kojem je, za razliku od ostalih većih njemačkih gradova, imao jako male štete. Najveći kulturni gubitak je romanička crkva koja uništena u zračnom napadu Saveznika u ožuJku 1945. i nikada nije obnovljena. Srednjovjekovna jezgra ostala je gotovo netaknuta te je danas na UNESCO-ovoj listi svjetske baštine.

KAD NIJEMAC GRADI K'O BALKANAC

Vrlo brzo po ulasku u grad vozač našeg autobusa uspio je naći parkirališno mjesto i naš obilazak mogao je početi. Prešavši cestu na mjestu gdje se to nama činilo najzgodnije pred nama se otvorila široka ulica kojom smo izbili na kameni most (Steinerne Brücke) što se pruža preko Dunava. Most je građen u periodu od 1135. do 1146. godine i okončanjem njegove gradnje otvorene su glavne međunarodne trgovačke rute između sjevera Europe i Venecije. Preko mosta su svojedobno prešli i vitezovi drugog i trećeg križarskog pohoda, stoga smo mi ovuda kročili s oprezom. Nikada ne znate – možda je kakav vitez zaostao pa sada njegov duh iskoči pred nas. Tako smo došli do Starog grada iliti Altstadta. U starom dijelu grada ponajviše se ističe katedrala sv. Petra koja je građena ukupno 594 godine. Nemoguće? Sjetitite se samo koliko hrvatski neimari probijaju rokove za puno manja zdanja. Eto, nije ni taj Švabo svemoguć! Katedrala je zanimljiv primjer čiste njemačke gotike i smatra se glavnim djelom gotičke arhitekture u Bavarskoj. Nemam informaciju da je koji vrijedni hrvatski radiša imao svoje prste u ovome, ali zato Česi zasigurno jesu. Gradnja katedrale započela je bijelim kamenom koji je dopreman iz Češke. Kako je posao potrajao, a povijesno-religijske i političko-poduzetničke prilike se mijenjale, opskrba češkim kamenom presušila je. Regensburški građevinari nisu se dali smesti te su umjesto bijelog nastavili gradnju zelenim kamenim blokovima. Uostalom, tko će primijetiti? Samo bolesni zajedljivci. Kada je konačno izgrađena, bila je to vesela mješavina boja kojoj su vrijeme i atmosferske prilike dale svoj dodatni pečat. S vremenom došlo se do zaključka kako bi možda potpuno bijela katedrala bila ljepša i tako se danas radi na izbjeljivanju kamenih blokova i zamjeni zelenih blokova bijelim. Dakle, posao još traje. Nije gotovo ni nakon 594 godine. Ali, to nije jedina osobitost ovog zdanja. Župnik dotične katedrale zabranjuje ulazak organiziranih skupina. Jelka, naš vodič, povjerila nam je kako ju je već dva puta izbacivao van. Živopisni župnik ne staje samo na tome već ulazak brani i službenim gradskim vodičima. Posjeta organiziranih grupa moguća je samo ukoliko ih vodi župnik osobno i to, osobno naravno, naplati.

LJUBAVNI NESTAŠLUK KARLA V

Srećom, postoje u Regensburgu i druge znamenitosti. Poput crkve (tzv. stara katedrala) i samostana iz XVIII. stoljeća u kojem je prvi puta u crkvenoj povijesti žena izabrana za predstojnicu. Od svjetovnih znamenitosti Regensburg se diči spomenikom Don Juanu od Austrije. Dotični je gospodinčić bio izvanbračno dijete cara Karla V i građanke Barbare Blomberg. Carev posjet Regensburgu, zanosna građanka i šeretski raspoloženi mjesec na nebu bili su recept da se na svijet iznjedri čovjek koji će Katoličkoj ligi donijeti pobjedu u bici kod Levanta 1571. godine.

Regensburg se diči i gostionicom Princeza za koju tvrde da je najstarija gostionica u Njemačkoj, a ne smeta im što u Njemačkoj ima još gostionica koje se kite ovom titulom. Povijesni su podaci šturi i nepotpuni pa nitko ne može reći tko je u krivu, a tko u pravu. Vrijedi ovdje spomenuti i Gasthof zum Goldenen Kreuz (gostionica kod Zlatnog križa) u kojoj je ranije spomenuti Karlo V upoznao Barbaru Blomberg. U istoj gostionici preminuo je i jedan drugi poznati građanin Regensburga, matematičar i fizičar Johannes Kepler. Jedno vrijeme u gradu je živio i Oskar Schindler, onaj Schindler iz filma Schindlerova lista. U periodu od 1969. do 1977. godine na regensburškom sveučilištu teologiju je predavao današnji papa Benedict XVI. Danas je počasni profesor i od 2006. i počasni građanin Regesnburga.

IZNENAĐENJE ZVANO NÜRNBERG

U večernjim satima stigli smo u najveći grad Franačke – Nürnberg. Naše odredište bio je hotel Leonardo u središtu grada kojeg od stare gradske jezgre dijeli praktično tek cesta i, što se tiče lokacije, teško da bi mogla biti bolja. Predvorje hotela je tako malo da, nakon što se tri čovjeka i dva kufera uguraju u nj, oni osjetljiviji reskiraju napad klaustrofobije. Sobe su rađene u istom stilskom izričaju – stješnjenom. Naša je imala pogled na mali, ali pun parking.

Nürnberg je velik i moderan grad. Grad k’o grad reći ćete. I skoro da bi bili u pravu jer on je nešto posebno i prekrasno. To je jedan drugi svijet, svijet srednjeg vijeka. Lijep je, s puno autentičnih mjesta i jedan od najboljih destinacija na ovom putovanju. Ako ikada budete u blizini, toplo preporučam, razgledajte ga.

Sam Nürnberg ima oko 500 tisuća stanovnika. No, gradovi Fürth i Erdlinger spojeni su s Nürnbergom u jedan grad iako su administrativno i dalje podijeljeni. U Fürthu je rođen Henry Kissinger. Prva željznička pruga u Njemačkoj bila je upravo ona koja je povezala Fürth i Nürnberg. U okolici Nürnberga rođen je i Levi Strauss, tvorac jeansa kakvog danas poznajemo, a svjetlo dana je ugledao i slikar Albert Dürer. Za sam Nürnberg vezana je još jedna zanimljivost. Iako bi očekivali da zbog veličine i važnosti grada postoji nešto što bi se nazvalo nirnberškim sveučilištem takvo što ne postoji. Sveučilište se nalazi u Erdlingeru i svi pokušaji kroz povijest da se sveučilište premjesti u Nürnberg ili da se osnuje zasebno sveučilište bili su neuspješni.

U Njemačkoj Nürnberg je poznat po proizvodnji olovaka (Faber, Castel), medenjaka te lutaka. Medenjaci su, pored nirnbeški kobasica, poseban ponos ovog grada. Lutke ne zaostaju puno, a u gradu postoji i Muzej lutaka.

ZLA POVIJEST KAO TURISTIČKA ATRAKCIJA

Povijest grada bogata je, ali kako to već biva s poviješću, puna je i zala. Možda i zato u gradu postoji Ulica ljudskih prava kao podsjetnik na to da se ljudska prava i slobode trebaju bezuvjetno poštovati. Dok ne upoznate povijest grada na spomen Nürnberga prva će vam asocijacija vjerovatno biti suđenje nacistima poslije 2. sv. rata. No, da li ste znali da je u Nürnbergu izumljena Čelična djevica (eng. Iron Maiden), zloglasna sprava za mučenje u Srednjem vijeku? Ali, u Nürnbergu je napravljen i prvi globus te prvi džepni sat. U jeku rata Saveznici su grad bombardirali s posebnim elanom jer je u njemu bilo važno središte vojne industrije. Pedantni su Nijemci većinu toga obnovili kao da rata nikada nije bilo.

I prije nacista ovdje je bilo ružnih političkih zbivanja. Tako se pamti 1298. godina kada su gradski oci optužili lokalne Židove da oštećuju hostije te je u bijesu mase ubijeno 698 Židova. Ubijeni Židovi živjeli su uglavnom uz područje rijeke Pegnitz (koja je grad dijelila na dva dijela) i nakon njihova pokolja vlasništvo nad nekretninama ubijenih prešlo je u ruke gradskih otaca. Tako su prljavom laži koja je života koštala stotine nevinih ljudi mjesni političari došli do zemljišta i nekretnina s kojima su mogli činiti što ih je volja. Danas su na tom području smješteni – Glavna gradska tržnica (Hauptmarkt), Frauenkirche i Gradska vijećnica.

Glavni gradski trg (Hauptmarkt) većim je dijelom „preplavljen“ štandovima s crveno-bijelim prugama (crveno je boja Nürnberga, a crveno-bijela je simbol Franačke). U prosincu ovaj je trg prepun ljudi jer se na njemu održava Božićni sajam (Christkindlesmarkt). Nama su bili nuđeni voće, začini i sl. Na Hauptmarktu nalazi se vjerna replika lijepe gotičke fontane koja se baš tako i zove - Schöner Brunnen . Na samoj fontani je prsten oko kojeg se obično guraju turisti jer, kažu, ako zaželite želju i okrenete prsten nekoliko puta vaša će se želja ispuniti.

Znamenitost grada su i njegove crkve, što katoličke, što pretstantske. Preporučam da zahvaljujući modernoj tehnologiji zavirite u unutrašnjost crkve samo pomoću vaše tipkovinice na adresi - Lorenzkirche rundgang. Crkva nosi ime po svecu koji je u vrijeme sukoba rimokatolika i luterana svoje vjersko uvjerenje platio glavom. Lorenz biješe luteran koji je pao u ruke rimokatolicima koji su ga potom, smentuvši s uma sve što ih vjera uči, nabili na ražanj i ispekli ga. Crkva ima i svoju web stranicu pa je možete posjetiti na Lorenzkirche.de.

Ono što je mene ponajviše očaralo svojom ljepotom je Kaiserburg (utvrda povrh grada) i to tako da sam se osjećao poput dijeteta u trgovini s igračkama – kao hipnotiziran tumarao sam naokolo diveći se kakvih sve ovdje čuda ima. Nije ni čudo jer Kaiserburg je 500 godina bio dom njemačkih vladara. Uši i oči sve su upijale poput spužve, a fotoaparat neumorno je spremao vizure grada na memorijsku karticu. Kaiserburg je građen kroz stoljeća (XI. – XV. st.) i s vremenom je poprimio današnji izgled koji je ozbiljno narušen tek tijekom 2. sv. rata Savezničkim bombaridaranjem. No, Nijemci su dvorac obnovili i danas je to glavni gradski znamen koji privlači turiste. Unutrašnjost Kaiserburga njemački je uredna, onako kako to osječka Tvrđa valjda nikada neće biti. Nema automobila, nema kafića i nakon nekoliko minuta šetnje jednostavno više niste sigurni da li ste u XXI. stoljeću ili ste upali u vremensku rupu te ste vraćeni koje stoljeće unazad i očekujete da iza ćoška izviri kakav vitez u ratnoj spremi.

BISER U OGRLICI NÜRNBERGA

S druge strane zidina nalazi se nešto gotovo pa savršeno - Handwerkerhof ili prevedeno na hrvatski – Dvorište obrtnika. Obići ga možete u tri minute, ali je simpatično i tako autentično da ga sigurno nećete zaboraviti. U prošlosti to je bila gradska tržnica, a danas je - možemo to tako reći – mala turistička oaza. Pravo je dvorište, a tu možete naći galeriju slika, staklarsku radnju, trgovinu slatkišima, lutakarsku radionicu, dva-tri restorančića i trgovine raznolikim suvenirnima. Jedna od njih je trgovina malim ukrasnim figuricama koju drži čovjek zvan Bata. On me je na nirnberškoj vrućini i skupoći spasio velike žeđi pa mu se i ovako zahvaljujem. Osim što je mene spasio žedna napojio, Bata je pohađao u Osijeku bivši EMŠC i tu se oženio, a iz Hrvatske je otišao jako davno i svoju sreću našao u Handwerkerhofu. Moram reći, izašlo bi mi na lakat da ne progovorim, naš vodič Jelka uopće nam nije ni spomenula ovaj veliki biser u prelijepoj ogrlici Nürnberga. Srećom moja me supruga žednog i umornog prevela preko pola grada ne obazirući se na kolaps koji je prijetio mom organizmu. Biti među zidinama starog Nürnberga i ne obići Handwerkerhof nekako mi čini biti uskraćenim za oku vrlo ugodan doživljaj i jedan od najljepših dijelova grada.

Nastavlja se...

Igor Sekulić