Varošarije

SLASNI ZALOGAJ, FUGGER I BAVARSKA PRIJESTOLNICA

Kičasta zgrada u središtu Münchena

Završili smo naš dio puta Romantičnom cestom i krenuli put Augsburga gdje smo stigli u večernjim satima. Smjestili smo se u Inter City hotel (Sasvim pristojan hotel nadomak centra, kao i svi prethodni hoteli u kojima smo odsjeli, ima sve što vam treba za ugodan boravak. Za internet freakove dobra je vijest što je internet caffe prekoputa hotela tako da ga doslovno možete pljunuti. Sat surfanja je 1 €. Pustimo sada tehnologiju, bila je večer i trebalo se nahraniti. Kako smo u Rothenburgu ostali bez viteške klope odlučili smo se večer provesti u pravoj njemačkoj pivnici. Na preporuku našeg vodiča posjetili smo pivnicu König von Flandern. Probali smo pečeni buncek, kobasice i sitno sjeckani kiseli kupus te ih zalili augsburškim crnim pivom. Govoreći o njemačkom pivu vrijedi reći da se sva njemačka piva proizvode po zakonu iz 16. stoljeća i tu nema iznimki.

Atmosfera u pivnici bješe prilično vesela i glasna. Možda biste očekivali da će raspoloženje dizati kakav bavarski jodler ili limena glazba, ali tu biste pogriješili. U pivnici je svirao ciganski bend, a od pjesama ja sam prepoznao poznatu rusku pjesmu „Kakalinka“ na što su nazočni u pivnici (a nisu bili Rusi) veselo pjevušili, skakutali i dizali ruke u zrak. Domaći su ispijali pivo iz velikih čaša, a bome ni pivske boce od 5 litara nisu bile za zanemariti. Klopa nije bila jeftina, ali je doista bila ukusna. Nepca su nam uživala u svakom zalogaju i gastronomski užitak bio je potpun. Možda čak i malo iznad očekivanja tako da smo prilično zadovoljni otišli na počinak.

SAMILOST NA BANKARSKI NAČIN

Jutro je došlo nekako prebrzo i nakon obilnog doručka (njam, nirnberške kobasice s biljem!) odjavili smo se iz hotela te krenuli u razgled grada. Krenuli smo od kuće obitelji Fugger. Poduzetni gospodin Fugger bio je dovitljivi bankar koji je jednog dana caru posudio nešto malo novca koje mu ovaj pak nikako ne uzmogaše vratiti. Stoga je Fugger dogovorio s carem da u carsko ime uzima novac za oprost grijeha. Kako je to funkcioniralo? Lijepo, dođete kod Fuggera, kažete grijeh i umjesto da izmolite dva Očenaša i tri Zdravo Marijo gospon Fugger vam odreže novčanu pokoru i novac strpa u svoj džep. Lagodno su tekli dani, ljudi su griješili, a Fugger je za lijepe pare lijepo i opraštao. U cijelom tom „poslovnom poduhvatu“ zaradio je silne novce i to puno više nego da mu je car vratio posuđen novac. I postade on tako najbogatiji čovjek Europe.

Nezadovoljstvo novčanim oprostom grijeha raslo je u narodu pa se tako pojavio i Martin Luther koji je kasnije utemeljio protestantizam. Sudba je tako spojila ovu dvojicu – upravo u Fuggerovom domu našli su se papinski izaslanik i Luther kako bi izgladili nesuglasice. Međutim, priča je završila tako da je upravo u toj kući Luther izopćen iz Katoličke crkve.

U neko doba života Fugger se dosjetio da bi svoje upitno moralno stečeno bogatstvo mogao podijeliti sa sugrađanima. Tako je dao napraviti ono što danas možemo nazvati prvim socijalnim stanovima na svijetu. Ako dobijete stan u tom stambenom kompleksu, nužno morate ispnjavate neke uvjete. U svom stanu biti do 22 h jer se tada ulaz zatvara i otvara se tek u 5 ujutro. Morate biti i revni katolik te svaki dan odlaziti na misu koja se od Fugerove smrti služi za njegovu humanu dušu. Stanarina će vas koštati 1,5 marku (danas je to nešto više i naravno u eurima). Otkako je Fugger ustanovio ova pravila ona se do dan danas (osim cijene najma) nisu mijenjala.

Spominjući gradske zanimljivosti možda je interesantno reći da je Augsburg jedini njemački grad s vlastitim zakonski izglasanim blagadanom – Friedenfestom koji se slavi 8. kolovoza. Time se slavi sklapanje međuvjerskog mira između protestanta i rimokatolika kojim je okonačn Tridesetogodišnji rat. Kad govorim o miru i ratu spomenimo da je Augsburg bratski grad s američkim Daytonom kojeg opet poznajemo po Daytonskom mirovnom sporazumu. Doba najveće slave Augsburga bilo je renesansa i to se vidi u samom gradu lijepo vidi.

U MINKENU GRADU VELIKOME

Drugi dio dana proveli smo obilazeći München, točnije uglavnom samo središte grada - Marienplatz. Središnjim trgom starog dijela grada dominiraju Nova i Stara vijećnica. Na samom trgu vrlo živo i puno ljudi. Turistička ponuda ne odskače ničim osim jednom slastičarnom na rubu trga gdje postoji na desetke maštovito urešenih kolača i torti, a možete kupiti i sendviče. Da je jeftino nije, ali ima za svakog ponešto. Interijer je nikakav, ali ponuda i gosti su šaroliki – Japanci, Arapi, crnci... Uz slastičarnu na trgu ima još pokoji restorančić i pizzerija, a u onoj u koju smo mi odabrali konbar je Japanac, a gosti do nas – Rusi.

Domaćini su, kao i svuda gdje smo bili, neobično gostoljubivi. Primjer radi, ako nešto fotografirate oni će sačekati (ma koliko to trajalo) da vi svoje uslikate i onda će vam se nasmiješiti i nastaviti dalje svojim putem. München je poznat i kao grad parkova, a valja izdvojiti Engleski park od skoro četiri kvadratna kilometra koji je veći i od razvikanog Central parka u New Yorku.

Provozali smo se autobusom kroz središnji dio grada, a vozali smo se dobrih pola sata. Široke ulice, monumentalne zgrade, velike i lijepe fontane i postaje posve jasno da su imali para. Možda i više nego što im je trebalo. To sve jednostavno ne možete obići pješice. U Münchenu biste morali biti nekoliko dana ili unajmiti zanimljivi taksi: bicikl-trokolicu.

S obzirom da su Bavarska i München svoj veliki procvat doživjeli u XIX. stoljeću ipak je to jedan sasvim drukčiji stil arhitekture u odnosu na ono što smo do tada vidjeli. I na taj smo način u arhitehtonskom smislu zaokružili jednu priču koja nam je u samo četiri dana prezentirala stilove od rane romanike i mistične gotike, raskošne resnesanse i kičastog baroka pa sve do najnovijih stilova.

Priči je ovdje konac i na samom kraju reći ću – bilo nam je lijepo, toplo preporučam svima da posjete Bavarsku.

Igor Sekulić