Ne, jednostavno se ne mogu suzdržati da ne prokomentiram što se to zbiva u našem milom Saboru po pitanju silne informatizacije i kompjutorizacije. Siemens velika i svjetski priznata firma hvata se za glavu što se to događa s njihovim sustavom...ali...idemo redom. Negdje još 1995. godine dogovoreno je uvođenje elektroničkog glasanja u Sabor te je oformljen posebni odbor samo za provođenje tog zadatka. Uglavnom sve je to išlo nekako usporeno i sve u svemu 2003. godine je i završeno. No, još uvijek cijeli taj sustav nije u pogonu. Prije nekih dva tjedna svečano je trebalo održati prvu sjednicu gdje zastupnici ne bi umarali ruke glasanjem već jednostavno trebaju kliknuti na dugme i to je to...čak bi tako i prijavili govor, ma milina! Ipak odmah se pojavljuju priče kako je sustav nesiguran, kakvi su to identifikacijski ključevi, što će nam to, ne valja...pokuša se jednom i sustav zakaže...vraća se gosp. Marić glavni zadužen za prebrojavanje glasova, popraćen je gromoglasnim pljeskom...povratak na manualno zbrajanje glasova...

Druga proba, prije nekih tjedan dana; gosp. Tomčić ubacuje ključ, no ništa...opet ne radi...slijedi javni proglas zaduženima neka to poprave ili neka vrate novac...
Što reći čitajući i slušajući ovakvu sapunicu koja se događa? Smiješno? Žalosno? Negdje između...Iako je Siemens tvrtka koja iza sebe ima dugo vrhunsko profesionalno poslovanje, jednostavno bi rekli da prvo njih osuđujemo. No, dolazi njihovo službeno obavještenje koje kazuje kako je cijeli sustav ispitan i provjeren te da je radio bez greške..isti sustav postavljan je već u mnogim državama. Čini se da je Odbor zadužen za izvedbu novog sustava glasovanja zakazao. Nema novih informacija...čeka se treća proba (treća sreća?!)...a narod se zabavlja.

Općenito kako se možemo nadati nekom poboljšanju informatičkog stanja u našoj zemlji kada gledamo ovakve stvari. Istina, ljudi se boje tehnike, a kada još vide ovakve šokove koji se odvijaju u najvišem državnom tijelu pa ko će biti za promjene.

Drugi primjer je nedavna krađa dizajna koju je tvrtka Escape d.o.o. (nadam se da sam točno napisao, da ne bi bilo zabune :) savršeno zamislila i prodala učinjeno Poglavarstvu grada. Ekipa Osijek – online je imala svoj template koji je bio ponuđen Poglavarstvu (a sve to u vezi dolaska Pape u Osijek), no odbijen je bez obrazloženja. Gore spomenuta tvrtka pokupila je s tog templatea što im se svidjelo i upakirala u neki svoj (puno, puno lošiji) dizajn. Naravno opet bez obrazloženja njihov je dizajn primljen i sve je to lijepo naplaćeno. Je li potreban komentar na ovo? Pa samo razmilite o ovome i stavite se u kožu Dražena Stojčića i ekipe Osijek – online-a (još jednom svaka čast na dizajnu) što biste vi učinili? Na sud? Najlegalnije, no ipak sporo i upitno učinkovito...strava...

Nedavno na jednom natjecanju iz poznavanja Europske Unije, izbace ekipu iz Osijeka zbog računalne greške...hm...ne računalne greške već zbog greške onih koji s računalom upravljaju. Naravno greška se ne želi priznati i natjecanje završeno.

Ovako pišući, ovo su primjeri koji su mi odmah pali na pamet, no oni su tek kap u moru gluposti i neznanja koja se događaju po pitanju informatičkog sustava i same upotrebe računalne tehnologije. Naravno, postoje situacije gdje je sve ok i na mjestu, no još je pozamašan broj ovih drugih i ako samo malo znate o svemu tome jednostavno se možete uhvatiti za glavu i pitati Gdje mi to živimo? Gleda se zarada na brzinu, kupac i korisnik se zanemaruju baš iz tog razloga, a sve to vodi u neku opću anarhiju informatike i skidanja vrijednosti same struke. Puno je zamagljivača tzv. informatičara koji zbunjuju korisnike te im samo povećavaju strah od primjene nove tehnologije. Oni koji bar nešto znaju služe se prljavim trikovima koji bi im trebali donijeti zaradu...

Nadam se da i sami nakon ovoga razmišljate... Još smo mi daleko od primjene informatike kao normalne pojave. Sjetite se gdje smo i kako sve to skupa funkcionira i da, gledajte Sabor....:)