Svake godine postavlja se isto pitanje nakon što obiđem tu čarobnu, raskošnu i jedinu te vrste informatičku manifestaciju; Kako je bilo? Bolje nego prošle godine? Veća posjećenost? Više lijepih hostesa? Više kutija sa skladišta firmi koje prodaju hardware koje bezlično skupljaju prašinu u izlozima? Koje smjernice pratiti za iduću godinu?
Primjećujete kako sam izostavio bilo kakvu usporedbu sa sličnim sajmovima van granica Hrvatske. Zašto? E, pa zato dragi moji čitatelji što je to toliko nemoguće i smiješno da jednostavno nije vrijedno spomena. Dakle, ostanimo mi uz granice lijepe naše i promotrimo Info kao naš najveći informatički skup.
Ulazim u prvi paviljon; s moje desne strane prazno...Nije mi jasno. Vidi se veliki štand Carneta, no odmah do njega se ističe hrpa praznog prostora. Nekoliko tvrtki sam odmah zapazio da se nalaze na istom mjestu kao i prošle godine, no to ne bi bio nikakav problem da se sa njihovih projektora nisu vrtile čak i iste prezentacije od prošle godine. U trenutku kada sam ulazio ušao je ogroman broj ljudi, pa sam dobio dojam kako je sajam nekako razvijeniji no brzo se taj zaključak ispostavio apsurdan. Šetajući okolo-naokolo po sajmu tražio sam neke novotarije, nešto što bi me moglo zainteresirati i privući za štand na više od 30-tak sekundi koje su otprilike bile dovoljne da se vidi ponuđeno. Štand Autronica predstavio je nabrijani Pentium 4 na 3.2Ghz. Kažem nabrijani jer je isti bio spakovan u modernije kućište s halogenim svjetlom, dodatnim ventilatorima itd., no to je na tom mjestu bilo sve. Monitor koji bi prikazao neke performanse dotičnog nije se mogao susresti. U idućem paviljonu opet šok. FINA zauzela ogroman štand (opet ona priča od prošle godine) i tu se nađe pokoji čovjek, no par koraka dalje nekoliko štandova zjapi prazno! Priđem čisto da vidim hoće li netko doći, kad ono nikoga...Svašta, zakupi se prostor za izlaganje, postavi se jedno računalo i...ode! Ne shvatljivo...
Ipak idemo dalje...
Nastavljam u paviljon gdje sve svijetli, neka glazbetina ubija u uši i sve vrvi od klinaca koji pikaju po mobitelima. Pogađate, nalazim se na HT-ovom štandu. Hrpa računala su okružila njihov štand (bolje reći cijeli paviljon), vjerojatno kako bi mogli isprobati usluge Htneta. Ipak ostaje nejasno zašto se hostese malo-malo zalete i uljudno zamole da se pomaknete jer baš to računalo nije za bilo kakvo surfanje već samo za pregled njihovih stranica, a ono drugo dva metra dalje može pregledavati i ostali Internet. Cijeli paviljon gleda u biti na pozornicu gdje Mirko Fodor, a kasnije i Joško Lokas izvode svoj show. Tu upadaju i Drele, Vicko, Dorijan, Monika (Story Super Nova) i kupuju preko HTnetovog novog online shopa. Demonstracija sile...
Microsofta nema ni od korova. Organizirali su opet show za mlade talente i ideje Start up forum , na kojem sam iz pouzdanih izvora čuo da je bilo ne više od 6-ero ljudi. I to je bilo sve od njih. HP također nije niti pokucao na vrata Infa. Ma šta će nam oni???!! Imamo mi hrpu hostesa koje se šetaju na štandovima i iskreno govoreći jedino to pošteno možete i vidjeti. Opet ostajemo samo na gledanju, jer nije poželjno išta ih pitati što imaju na štandu budući da one nisu zadužene za to. Vrhunac je bio kada hostesa nije htjela prodati CD-ove čovjeku jer on nije imao točno, a ona nema za vratit ostatak (cijena je bila 170kn, a on je davao 200kn). Na čak tri ili četiri štanda se nešto prodavalo i to najčešće CD-i. Uz HT, VIPnet se također ukrasio cijelim paviljonom. Ferarijev bolid (?!) zauzeo je dobar dio uz beskonačne igre i natjecanja kojima se ispunjavalo vrijeme. Savez mladih informatičara je trebao imati prezentacije nečeg originalnog i novog. U njihovom paviljonu naišao sam na dva okrugla stola gdje se četalo, igralo kvejk ili starkraft. Uputili su me u skučene prostore iza stolova no prezentacija nije niti počela, a onih 6-ero ljudi su se valjda sad premjestili ovdje.
Od cijelog istraživanja odustao sam kada sam vidio pijanog lika sa kanisterom vina na HT-ovom štandu kako urla: Monika, volim teeeeee!!! E, to mi je bilo previše.
Obišao sam cijeli sajam više puta. Nisam mogao vjerovati da toliko može biti...ničega! Ispostavilo se da sve leži na tome kako klinci pokušavaju skupiti što više prospekata, kapa ili kemijskih ako netko ponudi, da se tu i tamo nađe koji poslovan čovjek koji u standardnom stilu žuri negdje iako ni sam nije siguran gdje i da cijelu manifestaciju najbolje da što prije zaboravimo. Moglo bi se zaključiti kako je informatika u nas stala. Ne nema napretka, mi smo copy-paste nekoliko prošlih godina i to je to...
Ne mogu se oteti dojmu da cijeli sajam izgleda bijedno i nimalo ne zaslužuje titulu najvećeg informatičkog događaja u Hrvatskoj. Pa zar mi ne možemo bolje? Čini se, za sada ne... to je žalosno, ali istinito. Istina može se na Info sajmu dobro zabaviti promatrajući sve te nebulozne situacije koje se događaju, no čini mi se da nisam zbog toga išao u Zagreb.
Možda će netko izvući pouku iz ovogodišnjeg Infa i iduće godine zasjati punim sjajem...a možda i neće...
Svi ovdje objavljeni tekstovi i fotografije su autorizirani i pripadaju Osijek-Online.Com
te NIJE DOZVOLJENO korištenje ovih materijala bez pismene suglasnosti autora. U
zaštiti svojih prava biti ćemo nemilosrdni ali ako nekom trebaju ovi tekstovi
ili fotke, rado ćemo ih ustupiti, uz suglasnost autora. Dnevne vijesti iz Osijeka publiciraju suradnici nezavisnog web portala Osijek-Online.Com CMS alatom C-master IV, (C) SB NET.HR, Slavonski Brod, koji je razvijen specijalno za projekt Putokazi ravnice (gradovi Slavonije online).
SPONZORI:
ovu kolonu na ekranu smo ostavili za Vas.
