Zdravstveni kutak

Jazz dance

Nedavno sam bila na MTV Jazz Dance workshopu. Malo je reći da sam se ubila 2 dana od plesanja, bilo je više nego oslobađajuće. Ma, same papučice i grijači na nogama me oraspolože, prije nego što počnem bilo što raditi. Workshop je vodila Tamara Savičević iz Zagreba, koreograf i osnivač plesnog studia Kelkope, slobodna umjetnica i plesni pedagog. Žena me oduševila, kakva neiscrpna količina spontanosti i pozitivne energije!

Kako sam svako veče u fitnessu, nemam više vremena za bavljenje plesom, pa me ovakvi događaji liječe. Išla sam, naravno, i zbog tehnike samog plesa, ali najviše za dušu. Pilates je fenomenalan i step obožavam, ali ples je ipak ples.. i nezamjenjiv je. Oslobađa raznorazne blokade i frustracije iz tijela i mozga.. stapa me s ritmom i prostorom oko sebe. Nakon toga sam danima imala upalu pola mišića na tijelu, samo slični fanatici mogu razumjeti ovo oduševljenje ;-) Ne bi čovjek vjerovao kada gleda sa strane – stojim na mjestu, radim usporene čučnjeve i podizanja na prste, polako dižem ruke i nogu u passe, a s mene curi znoj.

I sve to baš nema puno veze s aerobicom i fitnessom, ali me sjetilo na neke stvari koje primjećujem godinama i jednake su u svim fitness centrima. Gledam te srednjoškolke kako plešu s osmjehom na licu (navikla sam već na ovakvim događanjima biti najstarija ;-) i mislim si koliko su ritmička gimnastika i ples učinili za moj izgled, koordinaciju, gracioznost pokreta, ali i neopisivo puno upravo U glavi. Bavljenje sportom općenito, a naročito nekim estetskim aktivnostima poput ove, nevjerojatno utječe na psihički razvoj, ispunjenje života, sigurnost u sebe i općenito poglede na svijet.

Dogodilo se bezbroj puta da mi se u grupu (bilo koji program od mnogih koje sam vodila u Zagrebu i Osijeku) upiše djevojka (ili žena) i u početku se gura negdje u stražnji ugao dvorane, zakopčana u trenerci do grla, izbjegava pogledati u ogledalo sama sebe. «Nisam tu, ne želim da me itko gleda, bez veze sam, nezanimljiva i smotana..». I onda se događa promjena na očigled. Malo po malo.. nije više široka trenerka nego tajice, gornji dio nije više zakopčan do grla.. za koji mjesec evo je u topiću kao i ostatak grupe (ili onom dresu s tangom koji se nosio preko tajica još do prije 4-5 godina). Ponekad se dogodi da nakon par mjeseci dolaženja na aerobic vidim potpuno drugačiju osobu od one uplašene, nesigurne ženice koja se upisala u grupu. Ne pretjerujem. Neke od žena skinu kile dolazeći na aerobic, neke ne, potpuno nebitno za ovu priču. Ja ih gledam kako mijenjaju odnos prema vlastitom tijelu, počinju se u njemu ugodnije osjećati. Bolje osjećaju pokrete koje rade i uživaju u njima, oslobađaju se raznih kompleksa i frustracija, počinju više vjerovati u svoje sposobnosti.

Možda zvuči otrcano, ali mislim da upravo ovo što sam opisala najbolje ilustrira onu «u zdravom tijelu, zdrav duh», jer bavljenje sportom definitivno oslobađa «nešto» u nama. A ples... e, to je već.. katarza ;-))

Bojana Muačević, prof.

bojana@osijek-online.com