Nakon zagrebačkih 18 stupnjeva, na aerodromu u Palermu nas je dočekalo 32!!! Šok. Onako u dugim hlačama i u jaknama izgledali smo pomalo kao Šveđani. A feeling je bio otprilike kao da smo teleportirani u srce neke zemlje 3. svijeta. Kolegica, rođena u BiH je među talijanske karabinjere unijela pomutnju, te su nas podrobno promatrali kojih 40tak minuta. Welcome to Italy!!! Aerodromska zgrada, prepuna turista i neuredna, kao i toaleti, koji su vjerojatno uredniji na afganistanskom željezničkom kolodvoru. Talijani su nepovjerljivi ljudi. Prvo plati pa onda dobiješ što si platio. Šank iliti birtija sa «hladnim» pićima i grickalicama je oriđiđi ex komunistička tvorevina. Sat i pol vremena smo čekali dogovoreni prijevoz, kasnijom rekonstrukcijom događaja utvrdili smo da je vozač kružio parkiralištem sat i pol vremena u potrazi za 7 Hrvata u kockastim majicama! A mi smo bili opskrbljeni svime i svačime samo ne navijačkim rekvizitima! Dotrčavam do 10tog kombija, više mi nije bitno što se znoj cijedi niz mene i što znam otprilike 2 i pol riječi talijanskog. «Catania?!» «Sete per Catania!» «Si, sete per Catania!!!» «Yessssss!!!» Palac gore uperen društvancu šćućurenom u sjeni zgrade, upadajte ljudi i pomolite se da kombi ima klimu!
Nonšalantnost. Sjever i jug. Ovo je jug jugova… ljudi moji… totalna laganica… Mislim da je Sicilija zapravo komad Marsa slučajno zalutao u Sredozemlje, a Sicilijanci su neka neshvaćena rasa. Detaljnijim proučavanjem bi se zapravo otkrilo da Dalmatinci i Sicilijanci dijele zajedničkog pretka koji si zvao DalmoSi. Između Palerma i Catanije za vidjeti se ima ništa, pa opet ništa, pa nekoliko čudnolikih krava koje pasu na još čudnijim žutim pašnjacima bez trave, pa opet ništa, pa nekoliko opustošenih brda, reljefnih izbočina koje neodoljivo podsjećaju na Marsovske kratere, pa opet nailazimo na jedno VELIKO ništa i tako 3 i pol sata po lijepoj, modernoj ali polupraznoj autocesti.
Smještaj u Santa Tecli, hotel La Tecla iz 19.st., prekrasno ali pomalo oronulo zdanje, nekad je brojalo četiri zvjezdice a sad se šlepa sa neke tri, valjda samo zbog velebne zgrade, bazena i morske plaže. Bez obzira, ugodan hotel sa nekolicinom ugodnih kutaka za provođenje slobodnog vremena. Čistoća kao i svugdje na Siciliji, u što sam se i kasnije uvjerila, nije na zavidnom nivou. O klopi neću puno pisati, jer je sam totalno razočarana… Švedski stol za doručak, kao i u ostalim hotelima u kojima smo boravili, se sastoji od 2 vrste peciva, marmelade, maslaca, 2 vrste salame i sira, 1 vrste muesli, jogurta, mlijeka, kave i ponekog komada voća. Bila sam u nekolicini hotela sa 3 zvjezdice (u nekima i radila) i ovo je vrlo žalosno stanje. Večere u hotelima su preskupe, jela su uglavnom bez priloga, pa ako ćete i prilog uz komad mesa te salatu i piće, zadovoljstvo će vas doći kojih 50tak €. A neću spominjati da konobari pojma nemaju Engleski, da niti u jednom hotelu i restoranu nemaju menije na Engleskom, pa dok ti objasne što imaju u ponudi, može ti se dogoditi da od obične tjestenine sa morskim plodovima dobiješ tjesteninu sa umakom od morskog ježa (i to je morski plod!). Koja btw uopće nije loša, jedino je pomisao da jedeš morsko smeće pomalo deprimirajuća.
Ne, nisam se okupala u Sredozemnom moru, par dana prije polaska za Italiju sam bila u Istri, te me pogled na uzburkano more, kaki boje, uopće nije privlačila. Bazen je bio sasvim uredu za moje potrebe! Ali, fantastična stvar je što na plažu ne moraš nositi ručnik, čiča sjedi pod suncobranom i dijeli čiste velike ručnike, a i ležaljke su besplatne, kako na bazenu tako i na plaži. To je nešto na što bi se naši hotelijeri trebali ugledati, kod nas dođeš na hotelsku plažu i ako želiš ležaljku, izvoli platiti 20 kunića, i tako 10 dana za 2 osobe. Hmm…
«Turističko» mjesto, selo, kao recimo Tribunj, Santa Tecla je sve samo ne to! Jedan restoran, jedna pizzerija i jedan riblji restoran. 10 dana nisam pošteno jela, a talijanske pizze su definitivno razočarenje br.1!!! Prepuno automobila, Talijani su ljudi koji valjda i žive u autima, nisam vidjela da se šetaju osim kad idu u shopping. Plaže očajne. Prljavo mjesto. Kada čujem da se netko buni zbog uređenja naših turističkih mjesta, nakon ovog izleta, definitivno stajem u obranu Hrvatskog turizma. Ne kažem to zato što je kod nas sve dobro, već zbog toga što je Italija zemlja Europske Unije i što se nas uvijek omalovažava i gura pod neka Balkanska mjerila, a mi smo, vjerujte mi, nakon mjesec dana provedenih na Siciliji znam što govorim, daleko iznad Sicilije po kvaliteti usluge.
Drugi hotel Orrizonte u Acirealeu, malo manji ali u istoj kategoriji, slične usluge. Sa terase hotelske sobe fantastičan pogled na Etnu, izgleda impozantno. Prelijepi recepcionar, tamnokosi mlađahni Talijan je sa prekrasnim osmijehom na licu, klimao glavom dok smo mu objašnjavali problem sa sobama te da bismo željeli ispis sa brojevima soba… prilazi mu kolegica Talijanka, on joj se obraća na talijanskom da pojma nema o čemu (o kom *urcu) mi to govorimo!!! Petra koja studira Talijanski je stajala sa strane i umirala od smijeha! Oprošteno mu je, a sve radi osmijeha! Hotel je smješten 20tak minuta od Acirealea. Nadobudni su se uputili pješaka, no hodanje po magistralnoj cesti u jeku turističke sezone (rijetko gdje susrećemo nogostupe) je bila avantura koja je trajala skoro sat vremena. Pametniji su pozvali taksi, troškove podijelili i stigli za 10 minuta.
Bila jednom velika ljubav između nimfe Galatee i pastira Acija, grozni kiklop Polifemo koji je živio na Etni je, u naletu ljubomore, ubio jadnog Acija. Iz Galeteinih očiju su potekle suze i nastala je rijeka Aci, koja danas teče ispod Acirealea. Acireale je kroz stoljeća bio zanimljiv osvajačima: Grci, Arapi, Bizantinci, Normani; svi su oni ostavljali svoje tragove u kulturi, arhitekturi, industriji. Zbog izvora vode sa Etne, Acireale je sa nekolicinom poznatih kupališta (toplica) postao međunarodni turistički centar. Kao i u svim talijanskim gradićima, crkve su na svakom ćošku; mislim da sam ih u samom centru nabrojala 5, a ima ih u gradu 10tak. Najviše me se dojmila katedrala iz 16.st., posebno njena unutrašnjost sa sunčanim satom koji je napravljen u 19.st. prema ideji Danskog astronoma C. F. Petersa. Vizualni dojam je prvi i najjači dojam koji ruši sve pred sobom, tako i prljave ulice te manjak zelenila nikako nisu mogli biti zasjenjeni nekolicinom velebnih građevina. Trgovina ima na pretek, a kako su ljetna sniženja bila u tijeku, ponešto smo i kupili. No, kako nisam pasionirani šopingaš, u mojoj percepciji svijeta to ne predstavlja veliki plus!
Slijedeća stanica je bio Belpasso! Povijest gradića seže, prema nađenim iskopinama u neolitik. U srednjem vijeku njegovo ime također biva poznato, u vrijeme Frederica II Aragonskog. Fred je oženio Eleanoru Anjou, a Ela mu postade suprugom u razmjeni za slobodu Charlesa II, njenog oca. Frederic II je postao Sicilijanski kralj 1296., no kad je napustio tadašnji svijet i uputio se u vječne oblake Etne, njegova ucviljena udova Ela se trajno naseljava u Malpasso. Malpasso iliti put jabuka, je uzdrman velikim potresom 1699., preživjeli se raseljavaju i osnivaju nekolicinu naselja, a jedno od njih je Belpasso.
Njegove ravne ulice i raskrižja pod pravim kutovima neodoljivo podsjećaju na šahovsku tablu. Kud god kreneš, imaš osjećaj da si opet na istom raskrižju a i vodoravne ulice su sve imena Via Traversa, pa dok ne skužiš da imaju i brojeve, lako zabriješ kako to da si se izgubio u Čepinu! Zanimljiv je pogled iz XIX ulice Traversa prema dolje… čudnovat gradić. Nalazi se na 600tinjak metara nadmorske visine, na padini Etne. Poznat po zdravim izvorima pitke vode, bogatoj povijesti i lijepim crkvama (ima ih 9 u gradiću veličine Čepina). Ne znam zašto me taj Čepin progonio za boravka u Belpassu! Najstarija crkva u gradu je završena nakon velikog potresa 1693., crkva Sv. Antuna od Abate, u nju su doneseni kipovi Gospe i Sv. Antuna iz uništene Malpassanske crkve.
Naša skupina je bila vjerojatno događaj sezone u Belpassu, a Ivona sa svojih 1,85m nigdje nije prošla nezapaženo! I u ovom gradiću ljudi rijetko hodaju, svi su u autima, ne često smo bili sami na ulicama. Prometni znakovi se ne poštuju, oni su tu samo da sugeriraju kako bi trebalo voziti, a na vozaču je da odluči što će. Zato, oprez! Na početku smo mislili, vidi kretena zašto nam svi zvižde kad prolaze pored nas, što je to na nama, da nismo prljavi, da nam nešto ne piše na čelu… ne, oni zvižde na svakom raskrižju, valjda umjesto žmigavaca i usporavanja, samo projure i zazvižde. Sve kuće i trgovine imaju rešetke ili željezne šalukatre, nismo otkrili jeli to zbog Etne i moguće erupcije ili zbog mafije i krađa. Uputili su nas da riječ mafija treba što manje glasno izgovarati, pitam se zašto!;-) Sve živi nekim čudnim tempom. Podnevna siesta je zakon, ništa ne radi od 1 do 5 poslije podne. Nakon nekoliko dana već je cijeli Čepin znao tko smo, što smo i odakle smo. Jedini donekle kvalitetan restoran je Maraska, ali sa do bola dosadnim vlasnikom Giuseppeom, koji je i na podnevnu kavu počeo dolaziti u «naš» kafić, a da ne pričam o bolesnom običaju u privatnim restoranima da vam gazda doslovno viri u tanjur i ne pušta vas cijelo vrijeme večere. Ma daj mi prostora da jedem na miru! Nekoliko zadnjih dana smo završili u pizzeriji, bez obzira na grozotnu pizzu, samo da nam nitko ne visi nad glavom. Hotel Fenice, vrhunski, četiri zvjezdice (osim, naravno što nema restorana a i ševedski stol za doručak je kao i prethodnim hotelima, srednja žalost), recepcionarka koja govori Engleski i koja će stvoriti postolara u Belpassu, iako su svi i sve zatvoreni tijekom kolovoza.
Pravog kafića nema, sve su to neke slastičarnice, koje naravno ne rade od 1 do 5 poslije podne. Iako mi kava na Siciliji nikako nije sjedala, dobar sladoled i vrlo dobri kolači su popravili dojam; rezultat je da nas je većina po povratku u Hrvatsku nakupila koji kilogram viška. Još jednom shvaćam da je Hrvatska zakon, čak i Split!;-) Trgovine mješovitom robom na Siciliji su kao skladišta, osim u većim gradovima Cataniji, Siracusi i Palermu, ali i tamo su ljepše uređene samo one sa delikatesnom, finijom robom. Zamislite Nevadu, usred pustinje benzinska sa trgovinom, na kasi iz prve polovice 20.st., krezubi starac drhtureći pokušava jednim prstom ukucati cijenu, kćer-ocvala oblajhana ljepotica sa cigaretom u ruci diktira mu cijenu, malo mutavi unuk toči gorivo dok unuka, mlada intelektualka sa pepeljarkama pere stakla i provjerava ulje…situaciju pretoči na samoposlugu u Belpassu!
Etna - ne mogu reći da sam oduševljena, ali vrijedi vidjeti. Barem ono što smo mi vidjeli, jer posjet samom vrhu (prijevoz žičarom, vodič) naplaćuju 60€, a naš budžet to ne bi podnio. Navukli smo najdeblje hlače koje smo imali, i po dvije-tri majice i ljetne jakne te osvojili naš vrhunac, jedan od recimo kratera. Smrzli se k'o bobice grožđa zimske berbe, lutali u magli po kraterima k'o gorile u magle i po prvi puta, u toku druženja po Siciliji nismo nikoga morali tražiti i čekati da krenemo, u roku odmah smo bili svi u autu, nahajcali grijanje i krenuli u toplije krajeve. Zdenko je dan prije otkrio jedno seosko domaćinstvo sa izvanrednom klopom. Magarci, patuljaste koze, konji, krave, poniji i igralište za djecu koje smo odmah okupirali, na rate smo se izmjenjivali jer nije bilo dovoljno velikih ljuljački!;-) Konačno sam na Siciliji pojela pravi komad mesa, i to dovoljno velik sa domaćim brokulama i krumpirom. Samo da još glad nije upravljala mojim postupcima, pa da sam vratila pomalo krvavi odrezak nazad na roštilj. Nakon druge čaše vina počela sam se pitati što li me to preteže, vulkansko kamenje po džepovima ili kamenje u želucu! Talijani jedu slabije pečeno meso, to su mi rekli nakon moje žalopojke.
Catania - grad sa oko 300 000 stanovnika, podno Etne, na obali Sredozemnog mora nasuprot vrha talijanske čizme i Reggio di Calabria. Osnovan u 8.st. prije Krista, isto kao i Belpasso uništen jako u nekoliko potresa, najsnažniji u 12.st. te onaj iz 1693. Grad je smlavljen lavom ukupno 7 puta, neki dijelovi grada iz vremena stare Grčke i Rima (amfiteatar koji je mogao primiti 14 000 gledatelja) su sada u razini ulica.
Fascinirala me katedrala, čiji najstariji dijelovi potječu iz 10.st. a u njoj su sahranjeni slavni Frederic III Aragonski, nasljednik Freda II i kraljica Constance, žena Freda IV. Katedrala je ogromna i prekrasna, sa puno freski i vitraja, posebno me impresionirala freska Sicilije iz 12.st. u jednoj od manjih prostorija unutar katedrale, tu je i neobična propovjedaonica izrađena pretpostavljam od kamena lave optočenog zlatom. Unutrašnjost katedrale se trenutno obnavlja, no to ne zaustavlja horde turista što hrle sa fotoaparatima.
Mnoge građevine u Cataniji, kao i u ostatku okolnih mjesta su građene od kamena lave. I gradske ulice su većinom popločene tim tamnim kamenom, tako da sam cijelo vrijeme imala osjećaj da je sve prljavo, stoga i taj tmurni izgled, koji me je odbijao. Splitska riva, koju sam toliko ocrnila, mi je nadolazila u fleševima i nije me više čudilo zašto Talijani vole našu obalu. Na stranu crni vulkanski kamen, Catanija jest prljav grad, pomalo imate osjećaj kao da ste u nekom zapuštenom gradu, sve je nekako nabacano i nedovršeno, i sam grad i okolica, ceste su lošije nego u zagrebačkom Kozari boku, a šipražje oko prometnica im valjda služi kao hladovina za vrućih ljetnih dana. Shoppingašice u grupi nisu bile zadovoljene, Catanija je izuzetno skupa, u razini sa Europskim metropolama, a trgovine ne blješte urednošću i izborom. U 18.st. je počelo rivalstvo između Catanije i Palerma, Catanija je postala više industrijsko a Palermo administrativno središte. Ogromna industrijska zona na sjeveru grada to potvrđuje. Catanija je 1999. dobila i prve kilometre podzemne željeznice. Metropolitana di Catania je duga 3,8km i ima 6 stanica a u izgradnji su novi kilometri. Podzemnom željeznicom upravlja Ferrovia Circumetnea, firma koja ima jednotračnu dizelsku liniju u dužini od 113km oko same Etne.
U mjesec dana na Siciliji, puno se radilo a nešto malo vremena iskoristilo za ponešto vidjeti, naravno, ne opet onoliko koliko bih željela. Nikad onoliko koliko bih željela. Sicilija kao na dlanu, svakodnevni pogled iz zraka na otok i nije tako loš, no kad se spustiš na zemlju sve izgleda malo drugačije.;-) Ne doživjeh Siciliju kao nešto posebno i ne znam što to horde turista, koje hrle na Siciliju pronalaze (ali tko sam ja da sudim;-)). Etna, spržena zemlja i iskopine; sve osim Etne i mi imamo; i iskopine, i amfiteatre, i more, i ribe, i pizze, i magarce… možda i bolje. Ali očigledno nemamo marketinške stručnjake.
Svi ovdje objavljeni tekstovi i fotografije su autorizirani i pripadaju Osijek-Online.Com
te NIJE DOZVOLJENO korištenje ovih materijala bez pismene suglasnosti autora. U
zaštiti svojih prava biti ćemo nemilosrdni ali ako nekom trebaju ovi tekstovi
ili fotke, rado ćemo ih ustupiti, uz suglasnost autora. Dnevne vijesti iz Osijeka publiciraju suradnici nezavisnog web portala Osijek-Online.Com CMS alatom C-master IV, (C) SB NET.HR, Slavonski Brod, koji je razvijen specijalno za projekt Putokazi ravnice (gradovi Slavonije online).
SPONZORI:
ovu kolonu na ekranu smo ostavili za Vas.
