Prema grčkoj mitologiji, na otoku Djerbi su živjeli ljudi posebnih zavodničkih moći i to zbog konzumacije lotusovog cvijeta. Pa je tako i Ullyses u Homerovoj Odiseji skoro ostao bez svojih ratnika, jer su ih prelijepe otočanke nahranile lotusovim cvijetom. Dični su se ratnici, u blago lelujavom stanju, jedva vratili na brod. Stoga, ako vam netko za boravka na Djerbi ponudi lotus «na djerbanski», odlučno recite NE... ili možda DA!? ;-))
Mnogi bi «ruku dali» da im netko pokloni 10 dana odmora u Tunisu, na otoku Djerbi. I ja ostadoh u nevjerici kada sam saznala da sam među sretnicima. Sreća... ili nagrada za vrijedne i marljive djelatnike!? Iako nismo sami birali vrijeme kada ćemo putovati, iz kasnijih razgovora sa ljudima koji su već posjećivali Djerbu, ispalo je da je ožujak idealno doba za posjet Tunisu. Naime, iako na Djerbi turistička sezona traje cijele godine, ovo je vrijeme kad nije gužva, a i temperatura je ugodnija. Pokušavala sam zamisliti kako je u lipnju i srpnju, kada je plus četrdeset i vjetrom koji stalno puše... Švabe i Francuzi se nakon 10 dana vraćaju purpurno crveni sa opeklinama 3. stupnja! More je kao bara, prepuno morskih algi, a pijesak liči na blato. No, plaže se svakodnevno čiste, hoteli imaju ograđene dijelove plaža sa suncobranima i čistim pijeskom, a bazeni su nezaobilazni dio svakog hotela... Tako da ima vode za svačiji gušt!
Aerodrom Mellita je smješten na sjeverozapadnom, močvarnom dijelu otoka. Lijepo sređen, osoblje izvanredno ugodno i ljubazno. Bez stresa i napetosti, sve će učiniti za turiste. Već na aerodromu predosjećam da ovdje govore sve jezike!!! Putem do hotela sam upijala nepoznati, novi krajolik, nešto sasvim drugačije od svega do sada viđenog. Pijesak, more, pokoja palma ili navodnjavana oaza sa čudnom travom. Gdje li se skrivaju kad sunce prži?! Na plaži Sidi Meherez je smješteno 60-ak hotela, a još ih je novih u izgradnji. Sve velebne, lijepe građevine s parkovima, šetnicama, unutrašnjim i vanjskim bazenima i svim, apsolutno svim sadržajima koji bi turistima mogli pasti na pamet. Ima ih od 3 zvjezdice pa do luksuznih, zlatnih 5. Mi smo bili smješteni u sasvim solidna 3 sjajna komada! Ostala sam zapanjena kako su čisti i uredni, iako sam bila uvjeravana da će me dočekati suprotno. Sobarica, lijepa crnkinja mojih godina kaže da ima petero djece i da nije uobičajeno da žene rade, ali njoj muž dozvoljava. Vrijedna i tiha ženica, uredna, s turbanom na glavi, govori engleski, njemački i pomalo francuski. Na odlasku sam uz bogatu napojnicu, ostavila i paketić slatkiša za djecu. Težak je život žena u muslimanskom svijetu.
Otok Djerba ima oko 140 tisuća stanovnika, koji su razasuti na 600-ak kvadratnih kilometara. Glavni grad je Houmet Essouk ili «po Vuku» Homsuk, koji je i najveći i najrazvijeniji gradić na otoku sa 45 tisuća stanovnika. Otok ima 130 kilometara pješčanih plaža, oko milijun stabala palmi te, kažu turistički vodiči, ja nisam brojala, približno isto toliko i maslina. Otočani, osim primarnog turizma, uzgajaju raznovrsne agrume; naranče, mandarine, limune. Za otok su se kroz povijest borili mnogi, izmjenjivali se kolonizatori i osvajači: od Rimljana i Španjolaca do Francuza. Otok povezuje s kopnom fascinantni 6 kilometara dug nasip, sagrađen još u rimsko doba, te je od velikog značaja za prometnu povezanost otoka s kopnom - Tunisom.
U svakom hotelu se nalazi nekolicina trgovinica sa suvenirima, zlatom i odjećom. Većina trgovaca su muškarci, koji mame turiste bez prestanka na svim jezicima. Govore i hrvatski, naravno!!! Prodat će vam i slona pod devu, a po cijeni nekoliko puta višoj od one na gradskoj tržnici. Malo izvan hotela su smještene trgovine mješovitom robom, gdje ćete naći sve što vam treba po cijenama malo višim nego kod nas. Jedan dinar je u ožujku bio otprilike 4,5 kune. Najjeftiniji suveniri kreću od dinar i pol, a dalje se samo treba cjenkati, pa čak i u trgovinama gdje su istaknute cijene. Tunižanima je štoviše i ponižavajuće ako pristanete odmah na prvu cijenu koju zatraže. Prvo cjenkanje se spušta za pola iznosa, a onda nastavak i natezanje! Naravno, ako imate živaca! Jedina stvar za koju sam se uspjela cjenkati i skinuti cijenu su marame, tri za cijenu dvije! Bila sam ponosna, iako... vjerojatno... ma, sigurno... bih ih dobila i za manje da sam išla dalje!
Hrana u hotelima je sasvim solidna i obilna. Ukoliko imate polupansion, nema potrebe za dodatnim odlascima u restorane. Drugačijeg je mirisa i okusa, treba isprobati sve što se nudi, od kuskusa spravljenog na različite načine do raznovrsnog povrća i voća. Jedino su ljubitelji dobrog komada mesa imali problem... I ono nešto mesa što je bilo na meniju je spravljeno sa nama nepoznatim i čak neprobavljivim začinima, tako da su ostajali gladni i u potrazi za restoranom sa bogatom ponudom mesa i kobasica! Meni je trebalo dva dana da mi se nepce navikne na neobične ukuse... A nakon toga užitak! Ukoliko ste došli da odmorite tijelo i dušu i ne zanimaju vas starine, pijesak, džamije i ine kulturno-povijesne građevine, ne morate se uopće maknuti iz hotela i sa plaže. Animatora ima na svakom koraku, od aqua aerobika do tenisa, lažnih tuniskih narodnih folklornih plesova i jahanja konja i deva na plaži. Saloni ljepote vam obećavaju da ćete se vratiti kući ljepši i zgodniji, nakon svakodnevnih tretmana uljepšavanja i masiranja. Pa 'ko voli nek' izvoli! Iako, smatram da je bogohulno doći na takvo mjesto i ostati u hotelu!
Drugi je dan slijedila tura po otoku. Vrlo neobična arhitektura, izvan naselja kuće su zasebne građevine, blještavo bijele boje i ograđene zidovima, valjda da im susjedi ne gledaju žene! Šalu na stranu, lijepo to izgleda. I još u kombinaciji s nevjerojatno kristalno plavim nebom, imate osjećaj da ste u nekoj drugoj dimenziji. Posjet mjestu El Kantara i nasipu, koji već stoljećima ponosno odrađuje svoju ulogu. Iskreno, nisam vjerovala da tako što postoji u Tunisu i da je izgrađeno još u rimsko doba, sve dok nisam svojim očima ugledala nasip sa dalekovodom i pokojim autom, što se gubi u more i nestaje u daljini.
Slijedeća stanica je mjestašce Gallela, središte lončarstva iliti grnčarije. Poprilično fascinantno, cijela glavna ulica je kao jedno veliko skladište raznoraznih ukrasnih tanjura, vaza, amfora, šalica i svih mogućih i nemogućih suvenira, svih veličina. Samo mjesto je poprilično prašnjavo i neugledno, barem takav dojam je na mene ostavilo, pred radnjama sa lijepo poslaganim keramičkim suvenirima stoje samo muškarci, nisu napadni, ne vuku vas za rukav... nema vike, cike niti cjenkanja. U samom centru, među svim tim radnjama postoji jedna u kojoj možete vidjeti i uživo sam proces stvaranja suvenira, i to na način kako se to radilo i prije stotinjak ili više godina. Po običaju, moju je pažnju zaokupilo nešto drugačije, sporedna ulica sa doslovno, morem lonaca, vaza i amfora, svih veličina i oblika, u sjajnom i derutnom izdanju... ja sam to nazvala grobljem suvenira!
Dalje nas je put vodio u Hara Essaghira gdje se nalazi jedina sinagoga na otoku. Sinagoga Ghirba je od velikog značaja za 1000 otočkih Židova, te ostatak vjernika židovske vjeroispovijesti iz Sjeverne Afrike. Ona je već 1500 godina sveto mjesto, prema vjerovanju je na mjesto gdje je izgrađena pao kamen iz raja i od tada to mjesto ima iscjeljujuće moći za Židove; mjesto na koje dolaze da upute svoje molitve, mjesto gdje se nalazi jedna od najstarijih sačuvanih svetih knjiga Židova - tora. Sama sinagoga nije starija od stotinjak godina, meni osobno zanimljiva jer mi je to bio prvi posjet sinagogi uopće. Malo kičasto i skučeno ali zanimljivo, trojica pre pre pretilih bećara sjede na ulazu na klupama i čitaju na glas toru. Nežidovima je posjet dozvoljen, ali se na ulazu izuvaju cipele i stavljaju kapice na glave, odnosno marame za žene. I naravno, trebalo bi ubaciti koji dinar u košaricu. Eh, da, zaboravih, ne bi Židovi bili Židovi, da ne čuvaju svoje građevine s puškama «na gotovs»! Prije ulaska u sam kompleks sinagoge treba proći policijsku kontrolu i rendgen, kao da ulazite u vojnu zonu!
Konačno je došao na red i posjet Houmet Essouku. Tu sam doživjela svoj prvi gaf sa cjenkanjem. Sretna sam pokazala kolegici narukvicu koju sam platila «samo» 10 dinara, a prodavač je tražio 18!!! Da bi na sljedećem štandu saznala da su iste takve narukvice već u startu 10 dinara! Malo mi je entuzijazam za daljnju kupovinu pao, tako da nisam ništa više kupila do tržnice u Midounu. Kako obožavam tržnice, ovdje je bio raj za mene, tržnice u arapskom svijetu su vrlo živopisna mjesta, puna boja i raznih mirisa. Osim klasične tržnice sa hranom i ribom, tu je i rekli bi, turistička tržnica s odjećom i suvenirima, od igle do lokomotive. Već premoreni, nismo imali volje za daljnje šetnje, neki su se bacili na kupovinu srebra, koje je vrlo jeftino i velik je izbor, a ostatak nas na sendviče od tunjevine i popodnevnu kavu. U Djerbanskim kafićima nema konobarica, samo ozbiljni i ne baš privlačni konobari.
Stopa kriminala na Djerbi je vrlo mala. Iako smo svi bili stalno na oprezu, uvjerili smo se da je to bez potrebe. Ukoliko bi vam u hotelu ponestao novac ili neka stvar, to je za njih velika sramota i počinitelj se brzo nađe. Jeftina taksi služba, za male novce će vas odvesti gdje god treba. Automobili žute boje su svugdje kao japanske bube, a ako imate mašte... u kombinaciji sa pustinjskim pijeskom i kristalno plavim nebom, dobitna kombinacija za film katastrofe o posljednjim danima naše zelene planete. Zapravo, cijelo vrijeme dok smo se vozali po unutrašnjosti otoka me prao déjà vu, ipak na kraju shvatih da sam previše puta gledala Mad Max-a! ;-))
Petkom je tržni dan u Midounu, naravno da smo se uputili tamo. Iskreno, očekivala sam da će to biti ogromna tržnica, no... Tamo nas je dočekala tržnica na otvorenome, sa štandovima kao u doba dok su Poljaci prije rata dolazili u Osijek! Prvi dojam. Nakon obilaska, pomnijeg istraživanja i opuštanja, uhvatih čar i draž tog malog tržnog centra. Isto kao u Houmet Essouku, od igle do lokomotive i suveniri: plišane deve, deve koje sviraju, deve koje ne sviraju, deve po 12 dinara i deve po 3 dinara, deve u kamenu, deve u drvetu, oslikani drveni tanjuri, već spominjana keramika, odjeća, pašmine i šalovi, začini za koje nikad čuli, bižuterija i srebro... Ne bih spominjala koliko smo dinara ostavili u Midounu, samo da smo nakrcali taxi sa devama i šalovima!
Sljedeća stanica je bila farma krokodila i povijesni muzej Djerbe, kompleks Djerba Explore. Predivno sređen kompleks sa shopping centrom, povijesnim selom, muzejom i farmom krokodila. Muzej je zanimljiv, od antičkih izložaka, nacionalnih nošnji, oruđa, oružja, tepiha do kolekcije stare srebrnine i nakita. Isto tako, povijesno selo gdje (jadna) deva izvlači vodu iz bunara pa do tkalačkih stanova, pogona za preradu maslina i starih nastambi. Krokodili su priča za sebe. Otkud krokodili na Djerbi?! Najveća farma krokodila na Mediteranu, kako za turiste tako i za znanastvenike. Krokodili su Nilski krokodili (Crocodylus niloticus), dovezeni 1999., 400 komada, starih godinu dana i veličine 50-ak cm. Farma je otvorena za javnost 2002. godine i od tada ih se može vidjeti i osjetiti u Djerba Explore centru. Kao i u svim zoološkim vrtovima, koje ne volim previše jer smatram da su mučenje za životinje (i veselje za našu djecu:-)), krokodili se podosta «čuju». Narastu «svega» 2-3 m, mada je onako simpatično za vidjeti na skupu njih stotinjak, sama pomisao o bliskom susretu sa jednim jedinim trometarskim gmazom nije ugodna. Naravno, pala je i «možebit» priča... što ako se dogodi neki tsunami dok je naše malo društvance pomalo usamljeno među stotinama krokodila!? Mašta je radila i svi smo brzinom svjetlosti napustili simpatične krokodile!
Jedno od zanimljivih iskustava je, dakako, jahanje (ne na devi, to me nije nimalo privlačilo). Dva dana nas je uporni vlasnik male ergele konja mamio da se okušamo. Prvi i jedini put do ovog Djerbanskog iskustva, sam jahala kao djevojčica, na neosedlanom konju kod pokojnog djede Iveka, toliko davno da se ni ne sjećam osjećaja. Po motu «daj im malo da se oslade», zajahali smo svi na par minuta! Predivno, ja bih još, kada, koliko para...!!! Sutradan u podne na plaži su strah i ukočenost brzo nestali, a 40-minutno druženje sa mojim plemenitim, ne tako lijepim šarkom je prebrzo prošlo! Neki koji su znali «how to do it» su se odvažili i u galop, no treba biti oprezan jer u protivnom možete završiti kao naš prijatelj, ukočeni u krevetu!
Zbog alergije na sunce sam nažalost propustila jednodnevni izlet u pustinju na kopnu. Oni koji su bili, ostadoše oduševljeni. Malo previše vožnje autobusom, ali kažu vrijedilo je! Jahanje na devama, hranjenje malih beba deva, Matmata – podzemno naselje Berbera, mjesto gdje se snimao Star Trek (eh, toga mi je najviše žao, ali i slike i filmići su «fajn» dočarali prostor i ugođaj).
Izlet brodom i posjet otoku Flaminga nije bio moguć zbog nedovoljno interesenata, a i vremenskih (ne)prilika. Jedan od nedostataka posjeta Djerbi izvan sezone!
Noćni život je kažu zanimljiv. No, mi nismo imali potrebe kročiti dalje od našeg hotela! Okupljali smo se u taverni hotela sa svakodnevnim večernjim programom, od trbušnih plesačica do domaćih «gudača» na nepoznatim instrumentima. Očigledno je taverna poznato mjesto jer su se tu skupljali i lokalci, zapravo je bilo više lokalaca nego turista. Tu i tamo pokoja žena, većinom samo muškarci. Konobar u Djerbanskoj nacionalnoj nošnji sa gaćama iliti hlačama koje između nogu vise do poda, je bio našim dečkima isprva dobra zezancija, a kasnije «prika», «šef» i «naš čovjek»! Trbušna plesačica je, kažu, drugorazredna (a i izgled joj nije baš reprezentativan) ali je palila i žarila, čak nekima i u krilu plesala! Iako su nargile neizostavan dio folklornog ugođaja taverne, nekako nisam imala želju da isprobam to zajedničko pušenje aromatiziranog duhana.
Sve u svemu, zanimljivo za vidjeti i doživjeti, još bolji ugođaj ako imate dobro društvo! Stoga, toplo preporučam!
Ehej Angel! Pa ti možeš gdje god poželiš! Ne moram te ja voditi! Samo zamahni krilcima! :-) A trbušni ples... mislim da je ipak oku ugodnije gledati trbušne plesačice nego plesače, pa nek tako i ostane! Tebi ćemo pronaći neki anđeoski zadatak! ;-) Svakako odleti do Tunisa!
Svi ovdje objavljeni tekstovi i fotografije su autorizirani i pripadaju Osijek-Online.Com
te NIJE DOZVOLJENO korištenje ovih materijala bez pismene suglasnosti autora. U
zaštiti svojih prava biti ćemo nemilosrdni ali ako nekom trebaju ovi tekstovi
ili fotke, rado ćemo ih ustupiti, uz suglasnost autora. Dnevne vijesti iz Osijeka publiciraju suradnici nezavisnog web portala Osijek-Online.Com CMS alatom C-master IV, (C) SB NET.HR, Slavonski Brod, koji je razvijen specijalno za projekt Putokazi ravnice (gradovi Slavonije online).
SPONZORI:
ovu kolonu na ekranu smo ostavili za Vas.
