21.11.2006 23:43
Makedonija - tamo gdje vječno sunce sja
Vremenske prognoze su bile sve, samo ne obećavajuće. Dočekali su nas oblaci i kiša koji su samo upotpunili gradsko sivilo Skopja - jedan od dva grada koja sam posjetila u Makedoniji. Nažalost, nisam imala prilike obići više Makedoniju, svoju žeđ za lutanjem sam morala, zbog poslovnih obveza, svesti na Skopje i Ohrid. Nekako sam oduvijek razmišljala o Makedoniji kao o nekoj mnogoljudnoj zemlji, stoga sam bila iznenađena kada sam pročitala da Makedonija ima samo nešto više od dva milijuna stanovnika. Slično kao i u Hrvatskoj, više od četvrtine stanovništva živi u glavnom gradu.
Skopje se ugnijezdilo oko Vardara, koji kao žila kucavica teče kroz središte grada, razdvaja stari grad od novijeg dijela, preko kojeg danas prelazi nekolicina mostova spajajući njegove obale. Na lijevoj obali je smješten stari grad ili Čaršija te poznata tvrđava Kale iz 6. stoljeća, sagrađena za vrijeme vladavine rimskog cara Justinijana I. U to vrijeme su se nekako pojavili i Slaveni koji su poslavenili svekoliko pučanstvo Kala i dali novo ime gradu – Skopje. Dugo razdoblje pod turskom vladavinom je utjecalo i na današnji izgled starog dijela grada. U XVII stoljeću je turski pisac Zede ostao zapanjen ljepotom Skopja, te ga u svojoj pismenoj ostavštini uspoređivao sa rajskim gradom. Zidine Kala, duge 120 metara izgledaju poprilično fascinantno noću, osvijetljene reflektorima. Odmah nasuprot Kala u Čaršiji je smještena crkva i manastir Sv. Spas, jedini preostali manastir u centru grada sa predivnom crkvom, čiji ostaci datiraju iz 14. st., od prije turske vladavine. Ikonografija i sadašnji izgled su naslijeđe iz 19.st. Svakako obići i pogledati, jer su radovi tj. ikone, pogotovo drvena, 10 m široka i 6 m visoka ikonostasija od orahovine, sa pozlatama i scenama iz Starog i Novog Zavjeta, vrijedna i oku ugodna kulturno-povijesna ostavština Makedonaca. Izradili su je tri najpoznatija ikonografa- kipara tog vremena: Makarije Frckovski te braća Marko i Petar Filipovski. Od džamija su najbitnije i najljepše džamija Mustafe Paše i Aladža džamija, obje su smještene u Čaršiji i samo treba pogoditi vrijeme kada su otvorene.
Glavni trg Makedonija je poprilično velik i hladan te djeluje kao još jedan od ostataka komunizma. Na njega se nastavlja Stari most - pješački most koji vodi preko Vardara do Čaršije i tvrđave Kale, isto tako kulturno-povijesni spomenik, koji dan-danas odrađuje svoju prvobitnu namjenu. Sagrađen je krajem 15. stoljeća, za turske vladavine od kamenih blokova vrhunske kvalitete. Doživio je nekolicinu rekonstrukcija tijekom vremena što zbog poplava i potresa, što zbog proširenja i još uvijek stameno i ponosno drži primat među znamenitostima grada. Nažalost, kad se približite mostu i nije tako sjajan... Kao i svugdje u gradu, poprilično je pun smeća, prljav je i sa uvijek prisutnim prosjacima kojima je most valjda baza. U jednom trenutku dječačić-prosjak, u prljavoj i poderanoj trenirci, počinje puzeći trčati nakon bučne rasprave sa kolegom-prosjakom ispuštajući neke čudne zvukove i spuštajući se niz most polako gubi trenirku i tako gol nastavlja u svom pravcu, a prolaznici mrtvi-hladni, valjda naviknuti na takve slike ne obraćaju pažnju. Jedna od scena koja je u meni izazvala sablazan, gnušanje i sažaljenje... naježila sam se, zažmirila i pomislila da Bog vidi sve. Kada sam otvorila oči ugledala sam ogromnu reklamu za Skopsko pivo, koja kao još jedna od znamenitosti dominira trgom. Sustavom intuitivne samonavigacije moje noge su me brzinom warp pogona odvele u obližnji kafić na jedno «pivce za živce»!
Ne mogu reći da sam oduševljena samim gradom, njegovom arhitekturom, parkovima. Čudan grad. Grad koji vas neće osvojiti svojom ljepotom već time što je drugačiji, neobičan; osvojiti će vas Makedonci, stanovnici Skopja, ljudi velikog srca. Recimo da je gradsko sivilo Skopja u totalnoj suprotnosti sa ljudima koji šeću njegovim ulicama. No, ne žive samo Makedonci u Makedoniji... naravno! ;-) Puno je tu Albanaca koji nisu baš obožavani od strane većine i ne žive baš u harmoniji s istom. I u Skopju i u Ohridu ima podosta džamija, koje su kao trn u oku Makedonaca. No, suživot je neophodan i jedina budućnost, pa tako i prihvaćanje sve većeg broja minareta. Postoji i katolička manjina u Makedoniji, a u Skopju smo pronašle i katoličku crkvu, gdje nas je u to preduskrsno doba i ispovijedao stari svećenik, Janjevac sa Kosova.
Skopje je teško stradalo 1963. u velikom potresu. Tada izgrađene zgrade stoje i dan danas takve; sive, oronule, nikakvih promjena, nikakvih ulaganja. Tu i tamo poneka nova građevina kao da je zalutala među ove stamene ostatke prošlih vremena. Stara zgrada željezničke postaje, napola uništena u potresu, podsjeća na taj događaj. Sat na zgradi još uvijek pokazuje 05.17h, kada je tragedija tog davnog 26.07.1963. nemilosrdno probudila stanovnike grada. Preko 1 000 ljudi je poginulo, 3 000 ranjenih, dok ih je 100 000 ostalo bez krova nad glavom. I danas možete čuti stare Skopjance kako prepričavaju taj nemili događaj.
Tako je i zgrada u kojoj je bio naš stan vjerojatno tih godina bila zadnji krik moderne arhitekture, ali spavati u sobi pored koje je lift iz 60-tih... hm... zagarantirani podočnjaci! Bili smo presretni kada smo saznali da smo smješteni u samom centru grada. No, bez zvučne izolacije bi teško preživjeli noć! Makedonci su temperamentni ljudi, a u Skopju se živi aktivno 24 sata. Skopjanci znaju što je život! Temperamentni su, glasni i životni! Trube i koče noću i danju, jure i ne staju na pješačkim prijelazima, pa čak i kad imate zeleno svijetlo ako ste pješak, dobro pripazite želite li ostati u komadu! Prometni kaos je cjelodnevna slika.
Nakon potresa pomoć je stizala iz cijelog svijeta, pogotovo od strane Nesvrstanih. Gradilo se punom parom, čak je i kuća u kojoj je rođena Majka Tereza srušena da bi se izgradio novi Trgovski centar. Ogromni shopping centar koji i danas, iako u pomalo oronulom izdanju, može utažiti žeđ za shoppingom. Smješten je u samom centru grada, uz Vardar i Stari most, tako da je uvijek prepun ljudi koji haraju buticima, a kojih ima raznih; od kineskih do skupih butika sa navodno originalnom robom. Na 4 kata, sa restoranima, kafićima i kino dvoranama, zaista može pružiti sve za poduži shopping i večernji izlazak. Tako je kolegici i meni, umjesto šetnje gradom po kišnom i tmurnom vremenu nekoliko popodneva prošlo u kupovini. Švercane robe ima napretek i morate dobro paziti što kupujete, ali je izbor zaista velik, ne samo u Trgovskom centru već i mnogobrojnim trgovinama po gradu te lijepo sređenom, modernom Ramstor shopping centru. Moj topli savjet: ako ne želite trošiti teško zarađene kune, nemojte niti obilaziti trgovine, jer bez obzira na odluku da nećete ništa kupiti, kad vidite ponudu i usporedite sa cijenama kod nas, nećete moći odoljeti!
Kolegica koja je već prije posjećivala Skopje i Makedoniju se pobrinula da nam prva večer u Skopju ostane u dobrom sjećanju. Sve moje izjave kako mi Slavonci najbolje znamo što je dobra papica su pale u vodu nakon večere u gradskoj pivnici «Dab». Definitivno su Makedonci carevi dobre hrane, štimunga, gostoprimstva i usluge. Pomalo me je sramota napisati što sam sve pojela. Krenule smo sa mastikom za aperitiv, preko predjela od domaćeg povrća na žaru i domaćeg kruha, zatim glavnog jela u obliku makedonskih vješalica, punjene pečene paprike sa sirom, ploški krumpira sa žara, šopske salate, pečene paprike na salatu pa sve do baklave i tulfahija za desert, a sve zalijevano makedonskim vinom iz tikveškog vinogorja. Dobar savjet je da nikako ne idete na takva mjesta u uskim jeans hlačama, jerbo ćete morati kao i mi, olabaviti remen i otkopčati pokoje dugme po izlasku iz restorana! To je bio početak bakanalija u vidu hrane u Skopju. Doručak: burek od sira, mesa, špinata, pa ponovno istim redom, nikad dosta! Nakon samo par dana upoznale smo ekipu iz buregdžinice u prizemlju zgrade, već su nam čitali iz očiju po kakav burek dolazimo! ;-) Uz popodnevu kavu smo u istoj buregdžinici naručivale kolače i baklave. Trebalo je vremena da se sve isproba: od klasičnih baklava do onih sa bademima, lješnjacima, pistacijama, smokvama! Ne, ne moram vam govoriti da smo se svi vratili sa pokojim slatkim kilogramom viška! ;-)
Ostale znamenitosti neću puno spominjati, jer sve što trebate vidjeti možete pronaći u svakom malo boljem turističkom vodiču, no svakako treba otići do Sv. Pantelejmona, manastira smještenog u selu Nezeri nedaleko grada, na pola puta do planine Vodno. Crkva je sagrađena na temeljima koji datiraju iz 12. st., no bitnije je to što sa tog mjesta «puca» jedan od najljepših pogleda na dolinu Vardara. Za nekih 300-tinjak dinara i 20-tak minuta će vas sveprisutni taksisti odvesti tamo. Nekolicina hotela te restoran Sv. Pantelejmon će dobro doći za stanku za ručak, jer, naravno, u Makedoniji ste uvijek gladni. No, oprez!!! Nikako ići zimi ili za vrijeme velikih kiša! Može vam se dogoditi da svakih par sto metara gurate taksi!;-)
Glede noćnog života... hm... što reći, već prava balkanijada i provod do daske!!! Tko voli nek' izvoli!! U Skopju se izlazi svaki dan, svaki dan imate osjećaj da je neka super fešta. Zanimljivo je otići u kafić «Kod Tita», gdje, ako niste dijete ex Jugoslavije i ako možda čak ni ne znate tko je bio Tito, možete sve saznati, naučiti i uz to još popiti koje Skopsko, mastiku ili guštati makedonsko vino. Zabava i ugođaj zagarantirani! No, ako možete i želite slušati narodnjake i cajke, i to uživo... tada treba otići u kafanu «Dojrana» ili «Imperijal». Kafanski štimung, opuštena atmosfera, provod do zore!
Ohridsko jezero. Ohrid. Prekrasno mjesto. Predivni ljudi. Dva vikenda u Ohridu su napunila naše energetske potrebe! :-) Uz samo jezero su smješteni hoteli, nekolicina vrhunskih te ponešto komunističkih ostavština. Bili smo smješteni u hotelu Slavija uz samo Ohridsko jezero, nekoliko kilometara od grada. Simpatičan hotel u koji se stalno ulaže te ga se pokušava dovesti na europsku razinu. Gostoprimstvo, uljudnost i toplina zaposlenika je jedinstvena. Mislim da nikada neću zaboraviti doručak koji su nam pripremili u subotnje jutro prije 6. Poslije mi je bilo žao što nisam ustala ranije da stignem isprobati sve što su nam servirali: domaći burek sa sirom, sa mesom, domaći jogurt, vrhnje, topli kruh ispod peke, baklave... od domaćih specijaliteta plus sve ostalo što podrazumijeva normalni doručak u svakom hotelu. U hotel smo stigli u kasnim popodnevnim satima, bacili kofere i krenuli u šetnju uz jezero koje je neodoljivo mamilo nekom čudnovatom snagom. Onako uz pokoju zraku sunca koja se probijala kroz oblake poslije kiše, boje su dobivale na jačini, plava je imala stotine nijansi. Dok je tama zaogrtala jezero, ono je sve više čarobiralo, uz tih i mističan zvuk svojih valova zvalo je na počinak.
Ohridsko jezero je jedno od najstarijih na svijetu, u rangu sa Bajkalskim u Rusiji i Titicaca u Peruu. Zauzima površinu od 360m2 i nalazi se na skoro 700m od razine mora. Najdublje je jezero na Balkanu, a 70% životinjskog i biljnog svijeta koje obitava na okolnom području i u jezeru je endemično. Povijesni ostaci govore o naseljima koja datiraju daleko u neolitu, ponešto se može vidjeti i u Nacionalnom muzeju koji je osnovan daleke 1516. godine. U krugu jezera nalazi se nevjerojatnih 365 manastira i crkava, kažu za svaki dan u godini po jedno sveto mjesto.
Ljeti, kada se temperatura digne iznad 30 stupnjeva, Ohrid i okolna mjesta postaju raj, ljetna rivijera za Makedonce i ponešto stranih turista. U to vrijeme je Ohridsko jezero poprište raznih kulturnih manifestacija i festivala; Balkanskog Folklornog Festivala, Ohridskog Ljetnog Festivala, Trubadurskog Festivala, Festivala starogradskih pjesama te raznih drugih sportskih i inih događanja. No, i u travnju je grad prepun ljudi, a i temperatura je više no ugodna. Uglavnom, ukoliko vas put nanese u to vrijeme u Ohrid, obvezno ponesite kremu za sunčanje, jer inače ćete završiti kao pisateljica ovih redaka, sa opekotinama na licu, vratu i rukama. Što se tiče smještaja, u hotelima se cijene polu ili punog pansiona kreću od 40 Eura pa nadalje, no može se naći sasvim solidan privatni smještaj za 10-15 Eura. U Makedoniji vam se sve čini jeftino, no ako želite svašta vidjeti i probati, a mogućnosti je puno, pripremite novčanik za te užitke! Prema riječima našeg vodiča i dragog kolege Zlatka, mladi Skopjanci se ljeti sele na Jezero, tijekom cijele godine vikend izleti u Ohrid su stvar prestiža, a imućniji Makedonci obvezno imaju vikendicu ili ljetnu rezidenciju na Jezeru.
Svakako prošetati i vidjeti katedralu Sv. Sofije iz 11. stoljeća sa najvećom sačuvanom Bizantskom freskom iz tog doba, koja prikazuje scene iz Starog i Novog zavjeta. U Ohridu se ulaz u većinu kulturno-povijesnih građevina naplaćuje oko 100MKD, pa tako i za ovu i ostale spomenike vrijedne za vidjeti. Šetnica uz Jezero je hrana za dušu i ugodni napor za tijelo. Staza vodi do Kanea (predio se zove po staroj Ohridskoj ribarskoj obitelji Kanevče, koja je svojim bogatstvom bila stoljećima stup društva u Ohridu i okolici) gdje se nalazi crkva Sv. Jovana, koja je jedno od najfrekventnijih turističkih mjesta u Ohridu. Crkvica je smještena na predivnoj lokaciji na stijeni točno iznad Jezera, sagrađena je u 13. stoljeću a kažu, pod utjecajem Bizantske i Armenske arhitekture. Ako ste gledali makedonski film «Prije kiše», onda će vam se učiniti da ste već tu i prije bili!
Šetajući dalje, upijajući i promatrajući žive boje ranog bilja i cvijeća, kako se stapaju sa plavetnilom jezera i zelenilom planina pokrivenih snijegom u pozadini i udišući miris proljeća, put nas je doveo do crkve Sv. Clementa, gdje smo prisustvovali makedonskom vjenčanju. Što je bilo zanimljivo za vidjeti i zaključiti na kraju da su sve mlade svijeta iste, djeveri i djeveruše se razlikuju samo po haljinama i odijelima a kumovi po količini popijenog alkohola! ;-) Ubacili smo koju kunu u bunar sreće i divili se ostacima rano kršćanske bazilike u neposrednoj blizini crkve Sv. Clementa. Iznad tih ostataka izgrađeno je krovište točno prema izgledu bazilike da bi se zaštitili ostaci ali i kao turistička atrakcija.
Kao šećer na kraju dolazimo do tvrđave cara Samuila, koja nije sačuvana u cijelosti i iako se ponešto obnavlja, kopa i dotjeruje, vjerojatno čeka neku financijsku injekciju da se dotjera u pun sjaj. Na Tvrđavu se nastavljaju gradske zidine, koje su u potpunosti okruživale grad sve do dolaska Turaka krajem 14. stoljeća. U gradu se vidi i tursko naslijeđe, u arhitekturi i ponešto u običajima, preuzetim iz tog razdoblja. Dok uživamo u pogledu sa Tvrđave, naš domaćin nam obraća pažnju na nekolicinu minareta što «strše» iznad panorame grada. Mi ih ne primjećujemo, ta, dio su grada, isprepliću se sa kulturnim naslijeđem, ali Makedonci će iskoristiti svaku priliku da ukažu na «njih».
Na povratku do centra grada put nam presijecaju ostaci antičkog amfiteatra iz 2. stoljeća prije nove ere. Amfiteatar je bio skriven stoljećima, a otkriven je ponovo u 19. stoljeću i tek je zadnjih desetljeća zauzeo mjesto koje zaslužuje među kulturno-povijesnim spomenicima Ohrida. Sada je mjesto gdje se ljeti održavaju koncerti, predstave i performansi. Prema priči, pri restauraciji došlo je do neizostavnih problema balkanske prirode, kada su radovi zaustavljeni desetljećima jer se vlasti nisu mogle dogovoriti sa vlasnicima kuća i zemljišta ispod kojih se nalazio amfiteatar.
Na kraju bih još spomenula kako turistički brodići voze stalno i za samo 10 Eura će vas provozati do Sv. Nauma i Nacionalnog Park Galčica, koji se nalaze na suprotnoj strani Jezera, skoro na Albanskoj granici a gdje ćete vidjeti još pokoju od 365 crkava i manastira te nešto što će vas ostaviti bez daha... 45 izvora kristalno čiste vode, prirodni fenomen NP Galčice, kojima većinom dotječe voda iz Prespanskog jezera. Prespansko jezero se nalazi na drugoj strani NP Galčica, više je od Ohridskog 157m. Ohridsko i Prespansko jezero zajedno sa planinom Galčica tvore harmoniju prirode i kao da zatvaraju krug u kojem vlada netaknuta ljepota Balkana. U blizini je Biljanin izvor sa, kažu, vodom koja vraća ljepotu, a svima nama poznat po pjesmi «Biljana platno beleše na Ohridski te izvori!».
Željela bih još jednom zahvaliti Zlatku za društvo, makedonsku gostoljubivost... i što je zaista dokazao da su Makedonci narod velikog srca!
Ove godine planinarsko društvo Zanatlija sa djelatnicima Hrvatske šume d.o.o. organiziralo je u rujnu planinarski put na Veliki Korab. Makedonija je meka za ljepotu planinarskog doživljaja i promjenu pogleda na kulturu koja je sasvim drugačija od naše.
Svi ovdje objavljeni tekstovi i fotografije su autorizirani i pripadaju Osijek-Online.Com
te NIJE DOZVOLJENO korištenje ovih materijala bez pismene suglasnosti autora. U
zaštiti svojih prava biti ćemo nemilosrdni ali ako nekom trebaju ovi tekstovi
ili fotke, rado ćemo ih ustupiti, uz suglasnost autora. Dnevne vijesti iz Osijeka publiciraju suradnici nezavisnog web portala Osijek-Online.Com CMS alatom C-master IV, (C) SB NET.HR, Slavonski Brod, koji je razvijen specijalno za projekt Putokazi ravnice (gradovi Slavonije online).
SPONZORI:
ovu kolonu na ekranu smo ostavili za Vas.
