Na najviši vrh Južne Amerike, odnosno obiju amerika, Aconcagvu u centralnim Andama visine 6962 m/nv popeo sam se sa partnerom Miodragom Bogojevićem-Mićom prije nekoliko godina na prijelazu «tisućljeća».
Aconcagua što u prijevodu znači «Kameni stražar», ugasli je vulkan u području argentinskog Aconcagua Provincial Parka, 180 km zapadno od grada Mendoza, u istoimenoj provinciji i jedan od najprivlačnijih, u planinarskom smislu, svjetskih vrhova kojega svake godine pokušavaju osvojiti brojni ljubitelji planina iz cijeloga svijeta. Ono što ova planina zahtjeva od planinara, da bi se uspješno stalo na njegovo tjeme, jest motiviranost i lakoća koraka.
O fatalnoj privlačnosti Aconcague svjedoči i jedna indijanska priča prema kojoj je konkvistador Franncisco Pisaro, osvojivši Peru i pokorivši Inke, čuo priče i glasine što huče preko Anda i Atacame o «Kamenom stražaru» koji čuva ulaz u El Dorado što svima njima omogućit će silno bogatstvo i privilegije u kakvima još uživao do tada nije niti jedan živi stvor što za sjajnim metalom i bogatstvom žudnju pokazuje.
Bazni logor Plaza de Mulas
Uobičajeni pohod do Aconcague vodi preko čileanskog glavnog grada Santiaga, a druga varijanta je preko argentinskog Buenos Ariesa.
Zrakoplovom smo preko Ljubljane i Frankfurta u Santiago de Chile stigli u poslijepodnevnim satima. Bila nam je to prva postaja prije kretanja u osvajanje «Kamenog stražara».
Premda je Santiago od mora, odnosno od Valparaisa, udaljen nekih 30 km, suha klima, vrućina i nesnošljive količine smoga nisu baš nekakav posebni stimulans za duži boravak u tome višemilijunskom gradu, bez obzira na to što je smještaj u hotelu pristojan i sobe rashlađene, a ulice koje ga okružuju potvrđuju već prije uobličenu stereotipnu sliku južnoameričke metropole. Ipak, budući da nekoliko dana trebamo biti u gradu, zbog administrativnih zahtjeva, bilo ga je vremena malo detaljnije upoznati i otkriti dio njegovih draži. Posjetili smo klasične kulturne, religijske i sportske objekte.
Prijevoz autobusom, koji je kao i svugdje u «Latini» izuzetno ugodan, do argentinske Mendoze trajao je sedam sati. Granični prijelaz je na 3.500 metara iznad mora, pa se manjak kisika u plućima već i ovdje pomalo osjeti.
Nakon smogom prigušenog Santiaga, milijunska Mendoza se čini kao oaza usred pustinje iako se zapravo radi o kotlini u planinskom okružju Anda u kojoj kiša nije pala dvije godine. Ovdje mijenjate dolare za pesete, odmorite dan dva dok ne dobijete dozvole za ulazak u Aconcagua Provincial Park koja je tada koštala 120 dolara (peseta) i koja vrijedi 21 dan. Kada se sve napravi i opskrbi se hranom za slijedeće dane ponovo na bus prema sjeveru, do Puente del Inca (2.7000 metara/nv) gdje smo se smjestili u napuštenoj vojarni argentinske vojske. Ovdje se zna vidjeti, zbog blizine čileanske granice i vojsku od kojih su neki u sklopu UN postrojbi bili u Zapadnoj Slavoniji i u dragom im je sjećanju ostala Podravkina konzervirana sarma.
Camp Nido de Condores
Prije samog početka uspona dogovorite sa jednom od brojnih agencija za transport opreme mulama da vam stvari što ćete koristiti slijedećih dana uz naknadu odvezu do baznog logora Plaza de Mulas (4.3000 metara/nv).
Planinari se dolinom rijeke Horcones, preko pred kampa Konfluencia prema baznom logoru «Mula», gdje nas čeka ostatak stvari i koji će nam biti polazišna točka za uspon na vrh planine.
Ako ste u prosječnoj kondiciji, ili ako su vaše poteškoće uzrokovane vremenom, penjanje na vrh po sjevero-zapadnoj padini («normalni pristup») zajedno sa aklimatizacijskim turama može potrajati i do četrnaest (14) dana iako je najčešće u prosjeku uspon i upola kraći ako ste solidno aklimatizirani. Nama se dogodila Ciklona koja se pokazala u navještaju sa Vientom Blancom, u našim krajevima poznatijim kao «Fen» nad sljemenom Aconcague tako da smo poboljšanje vremena čekali slijedećih pet (5) dana što nam je dobro došlo u prilagodbi na visinu.
Slijedeći cilj nakon privremenog smirivanja vremena nam je visinski logor «Aljaska» gdje smo prenoćili. Ujutro raspremanje šatora i polazak na glavni visinski logor «Nido de Condores» (Kondorovo gnjezdo) na nadmorskoj visini od 5.400 m. U ovoj bazi zbog ponovnog pogoršanja vremena bila je trodnevna stanka, nakon čega je slijedilo pješačenje do skloništa «Berlin» na 5.780 metara. A odavde, nakon prespavane noći na minus i nešto stupnjeva (hladnoća je psihološki pojam) krenulo se ranom zorom na posljednjih tisuću i ponešto visinskih metara do vrha Aconcague, za što nam je trebalo desetak sati uživanja. Na vrhu smo zadovoljni boravili oko sat vremena promatrajući ogromnu količinu oblaka koja će ponovno zatvoriti planinarima pristup na vrh za narednih pet dana. Visina je 6962 metra nad razinom mora. Kemija u tijelima je drugačija, oljušten je duh, svako ja je rastočeno, a prolaznost je samo u tvojim mislima i totemi nisu više gore njima je komotnije dolje.
Svi ovdje objavljeni tekstovi i fotografije su autorizirani i pripadaju Osijek-Online.Com
te NIJE DOZVOLJENO korištenje ovih materijala bez pismene suglasnosti autora. U
zaštiti svojih prava biti ćemo nemilosrdni ali ako nekom trebaju ovi tekstovi
ili fotke, rado ćemo ih ustupiti, uz suglasnost autora. Dnevne vijesti iz Osijeka publiciraju suradnici nezavisnog web portala Osijek-Online.Com CMS alatom C-master IV, (C) SB NET.HR, Slavonski Brod, koji je razvijen specijalno za projekt Putokazi ravnice (gradovi Slavonije online).
SPONZORI:
ovu kolonu na ekranu smo ostavili za Vas.
