Za one koji žele znati malo više o Velebitu osim pjesme Vilo Velebita, evo nekoliko pametnih: Geografski početak Velebita na sjeverozapadu je prijevoj Vratnik iznad Senja, koji masiv dijeli od Velike Kapele, Odnosno Gorskog kotara. Na jugoistočnom dijelu krajnja granica Velebita je korito rijeke Zrmanje odnosno područje na kojemu velebitski obronci prelaze u sjevero dalmatinsku zaravan. Ukupna dužina Velebita je 145 km, a širina mu se mjenja, najveća iznosi 30 km. Uobičajno je da se Velebit dijeli na sjeverni, srednji, južni i jugoistočni dio. Takva podjela temelji se na njegovim prirodnim obilježjima - zemljopisnim i reljefnim. Crte podjele su na prijevojima, preko kojih prelaze ceste od unutrašnjosti prema moru.
Sjeverni Velebit počinje na prijevoju Vratnik, a završava na prijevoju iznad Jablanca. Srednji počinje na istom prijevoju a završava na prijevoju između Karlobaga i Gospića, na Baškim Oštarijama. Južni Velebit počinje na tom prijevoju, a završava na prijevoju Mali Halan, na staroj cesti koja vodi od Obrovca prema Lovincu. Jugoistočni Velebit započinje na istom prijevoju, a kanjonom Zrmanje. Dužina pojedinih dijelova Velebita, kao i njihova širina različite su, ovisno o zemljopisnim i reljefnim karakteristikama.
Jedno područje Velebita interesantna je lokacija za razne penjačke aktivnosti. Riječ je o Velikom Kozjaku, koji sa svojih 1.629 metara nadmorske visine predstavlja lijepu zabavu za planinare koji se tamo zateknu. Veliki Kozjak nalazi se tik uz granicu Nacionalnog parka "Sjeverni Velebit", na krajnjem sjeveroistočnom dijelu i zaštićeno je područje. Put do njega vodi sa jadranske magistralne ceste iznad Jablanca kroz kraško područje Turskih vrata preko planinarskog doma Alan do velike doline Lubenovac gdje je i baza za uspone po sjeverozapadnim obroncima Velikog Kozjaka.
Raznoliki oblici stijena ove planine visokih do 200 metara i ukupne širine od gotovo 2 kilometra pružaju odlične uvjete za alpinističke uspone svih kategorija teškoće kako u ljetnim tako i u zimskim uvjetima. Na planini je do sada tridesetak "ljetnih" i sedam "zimskih" smjerova. Bili smo ovih dana tamo na smjeni zime i proljeća.
Dakle, krenimo redom: Nakon nekoliko sati hoda do mjesta gdje je do prije nekoliko godina bilo sklonište "Stanko Kempy" (izgorjelo u požaru) prenoćili smo i rano ujutro, na prvi dan proljeća, uputili se pod stijene Velikog Kozjaka. Za uspon smo odabrali kombiniranu jarugu nagiba do 60° u snijegu i teškoće u stijeni III°. Oko 18 sati smo nazad u šatoru koji je prekriven sviježe napadanim snijegom. Palimo kuhalo, topimo snijeg, pristavljamo večeru i ostatak do spavanja provodimo u lapežu. Novi je dan, proljeće je počelo, na Velebitu je novi snijeg, puše jaka južina. Penjemo se dvijestometarskom "Prijateljskom jarugom". Nakon dva sata izlazimo na strmi greben u gustoj magli tražeći put prema dolje. Nakon nekog ga vremena pronalazimo i predvečer dolazimo do baze.
Četvrti dan smo u srcu Velebita, na Velikom Lubenovcu, kraškom polju koje se nalazi na nadmorskoj visini od 1.265 metara. Dužina mu iznosi 1 kilometar. U prošlosti, ljeti sa svojom stokom ovdje su su boravili Primorci i Podgorci. Danas ovdje nema više nikoga, niti pastira ni ljetnih stanova, a da bi dočarao ugođaj prošlih vremena prenosim isječak iz "Planinarskog vodiča po Velebitu" dr. Josipa Poljaka iz 1929. godine. Evo što on piše:
"U južnom dijelu skupine uvalio se između njih (Rožanskih i Hajdučkih kukova) i Kozjaka veliko kraško polje Lubenovac (1.263 m), na kojima ima više stanova, nastanivanih za vrijeme od 15. lipnja do konca rujna u godini Primoraca i Podgoraca iz prostora Starigrada do Jablanca. U Jugoistočnom kutu Lubenovca nalazi se vrelo Lubenovačka ruja, koja ne presahne tijekom cijele godine.
U stanovima dobija se mlijeka, sira, jaja pa i janje, kozlić, kao i prenočište u stanovima ili na sijenu kraj stanova. Lubenovac sam po sebi je samo pašnjak s nešto zemlje težetnice, gdje sade krumpir i kupus, no okoliš Lubenovca kao Plančice, Bevendovac, gornji dolac i druge prodoline krasne su visoko gorske košnice, koje stanari kose, snose na Lubenovac, a odande nakon završene košnje u Podgorje i primorje..."
Sve u svemu, sudeći prema zapisu dr.Poljaka, bila su to zaista romantična vremena Velebita u usporedbi sa danjašnjim gdje utamničenim medvjedima, pod izlikom (dvolične) ljudske humanosti, a zapravo u svrhu ubiranja novca, sviraju violinu.
Veliki Lubenovac polazišna je točka, osim Kozjaka, i za mnoge atraktivne lokalitete kao što su Rožanski kukovi, Hajdučki kukovi, Štirovača, Slovačka jama(-1.320 metara), (Lukina jama -1.392 metra) i dr.
Inače, Lukina jama najdublja je jama u Hrvatskoj, otkrivena je 1992. godine, na sjeveroistočnim obroncima Hajdučkih kukova, na nadmorskoj visini od 1438 metara. Zadnjih dana nismo mnogo razmišljali, nego smo se odlučili za Hjdučke kukove, skupinu vapnenačkih stijena udaljenu oko četiri sata hoda od šatora. Put na početku uzdužno presjeca Lubenovačku dolinu te se nastavlja kroz gustu šumu i najrazličitije kraške pojave koje se očituju u morfologiji terena, na golim liticama i dubokim vrtačama do podnožja kukova nakon čega se izlazi na rub afiteatra ovoga prirodnog fenomena. Do baze se vraćamo po mrklom mraku bez mjeseca i zvijezda sa zviždukom hladnog vjetra što juri kroz šupljine bijelih, lišajevima umazanih, stijena i dubokih skrivenih jama.
Negdje iz dubine Velebitskog prostranstva osluškujemo dugo, duboko vučije zavijanje. Sutradan povratak preko Strogita i Točila, poznatih stotinu metarskih gromada gdje smo se zadržali nekoliko sati penjući se sportskim smjerovima u suhoj stijeni sa morem iza leđa.. S njegovog vrha lijep je vidikivac na sjeverni Jadran s otocima-Rab, Pag, Silba, Goli, Cres, Krk i dr. Organizirali smo logor pod stijenom promatrajući bjeloglave supove u potrazi za hranom. Ujutro smo se spustili do mjestašca Jablanac na moru i od njega još petnaestak minuta do uvale Zvratnica.
Tako je to na Velebitu - prtite duboki snijeg, uspinjete se po zaleđenim padinama, ledeni ste od vjetra, a zatim za tri do četiri sata hoda penjete se uz suhu stijenu u kratkoj majici znojeći se od vručine, spavate u tankoj vreći na otvorenom, pa ako vam je po volji možete se spustiti još dva sata niže do mora i okupati se u Zavratnici.
Svi ovdje objavljeni tekstovi i fotografije su autorizirani i pripadaju Osijek-Online.Com
te NIJE DOZVOLJENO korištenje ovih materijala bez pismene suglasnosti autora. U
zaštiti svojih prava biti ćemo nemilosrdni ali ako nekom trebaju ovi tekstovi
ili fotke, rado ćemo ih ustupiti, uz suglasnost autora. Dnevne vijesti iz Osijeka publiciraju suradnici nezavisnog web portala Osijek-Online.Com CMS alatom C-master IV, (C) SB NET.HR, Slavonski Brod, koji je razvijen specijalno za projekt Putokazi ravnice (gradovi Slavonije online).
SPONZORI:
ovu kolonu na ekranu smo ostavili za Vas.
