Cordillera Blanca - Peru Penjati se zapravo znači slagati dijelove umišljenih slika, fantazija proizvedenih u žudnji za savršenim pokretom.
Tisuće savršenih pokreta doživio sam sa svojim penjačkim partnerom boraveći mjesec dana u Peruu.
Proputovali smo potpuno sami, vođeni trenutačnim željama i instinktima, jedan dio te velike zemlje od Lime do sjeverne pokrajine Ancash. Vidjeli smo i proživjeli veličanstvene trenutke, družili se s ljudima, penjali u estetski teško opisivim uvjetima, vozili dugačke biciklističke ture masivom Cordillera Negre i ...
Želja za Cordillera Blancom u meni je tinjala nekoliko godina, ali sam tek ove godine imao sreće da mi se poklope svi dijelovi mozaika i da otputujem u legendarne planine Južne Amerike.
Put preko Budimpešte, Amsterdama, Bonaira, Lime do Huaraza trajao je dva prekrasna dana u kojima smo stigli osjetiti vlagu i sparinu Karipskog otočja, brzinu i napučenost Lime, gušt vožnje Panamerikanom, veličinu Pacifika i visinu Bijelih Kordiljera.
Grad Huaraz (3090 m/nv) administrativno je i kulturno središte pokrajine Ancash gdje su smještene mnoge javne i privatne institucije. Iznad svega, za alpiniste on predstavlja polaznu točku za uspone na mnogobrojne vrhove Cordillera Blance, Cordillera Negre te Cordillera Huayhuash i južnoamerički je pandan europskom Chamonixu. Broji oko 100.000 stanovnika od kojih su većina Indijanci iz plemena nekadašnjih Inka. Službeni jezici su španjolski i kečua. U bližoj povijest područje u radijusu od 100 km pogođeno je s nekoliko razornih potresa koji su uzrokovali velike odrone s obližnjih planina pri čemu su u posljednjih četrdeset godina izgubljeni mnogi životi i sravnjeni cijeli gradovi. Najveća pojedinačna katastrofa dogodila se 31. svibnja 1970. godine kada je potres od 7.8 stupnjeva po Richterovoj ljestvici pogodio okolicu uzrokujući lavinu kamenja i zemlje sa sjevernog vrha Huascarana koja je doslovno poklopila 70.000 ljudi dok ih je bez domova ostalo 250.000. U nesreći je stradala i češka ekspedicija koja je tada pokušavala napraviti vrh Mamurnog (Huascaran).
Sredina je svibnja i ja sjedim na terasi pansiona Olaza gledajući grad iz svojih želja koji je postao stvarnost. Živo, veselo, obojano, razigrano! Mirisi trećeg svijeta zaokupljaju sva čula. Veseli smo, sretni! Vrhovi Huandoy, Huascaran, Chopicalqui, Hualcan, Copa, Ranrapalca ... vise mi nad glavom i baš je neopisivo!
Sljedeća tri dana provest ćemo muvajući se po gradu, upijajući sliku po sliku, fragment po fragment i okus po okus pripremajući se za uspone koji nas očekuju u sljedećem razdoblju.
Upoznali smo dan, zavirili u noć, trgovali na izrazito velikoj tržnici gdje se nude plodovi rada težačkih indijanskih ruku, pogađali cijenu prijevoza za prvu dolinu, znatiželjno ispijali prve šalice kokinog čaja, studirali topografske karte područja, kontali stanje vremena i pripremali opremu.
Dolina Llanganuco vjerojatno je najspektakularnija dolina cijelog masiva i zato sam se još kod kuće odlučio većinu vremena provesti u njoj penjući se na vrhove. Nisam se prevario, već sam ulaz pogledu nudi ono što mozak nije mogao ni zamisliti - klisure, kao fantazmagorične dveri, s jedne i druge strane što se polako otvaraju u predsoblje s dva jezerska bisera podno, u svojoj prijetnji lijepog sjeveroistočnog lica Huascarana. Još ošamućen iznajmljujem Burosa (mazgu) i krećem prema Pisco, osnovnom kampu na 4680 m/nv. Dva sata čvrsta hoda potrebno je do mjesta na kojem smo podignuli logor u kojemu ćemo provesti neko vrijeme.
Dan, dva aklimatizacije i odlučujemo se za odlazak na visinski logor Pisco - Huandoy (4900 m/nv). Put do njega vodi kroz dugačku i napornu morenu gdje nas je uhvatilo jako nevrijeme koje će trajati idućih desetak dana. Na visinskom provodimo sljedeća tri dana gotovo ne izlazeći iz šatora, osim pokušaja uspona po lošem vremenu gdje dosežemo visinu od 5200 m/nv. Odlučujem se za povratak u grad i odlazak u drugu dolinu. Nekoliko dana pripreme za sljedeće uspone pa polazak u najpopularniju dolinu Ishinca, nešto drugačiju u svojoj ljepoti, koja svojim šarmom i prekrasnim vrhovima privlači mnogobrojne alpiniste iz cijelog svijeta. Tako ovdje susrećemo Čehe, Slovence, Čileance, Izraelce, Talijane i druge.
Prvotni plan bio nam je penjanje piramide Tocllaraju (6032 m/nv), ali zbog lošeg vremena i dubokog snijega moramo odustati pa se odlučujemo za dva vrha: Ishincu (5532 m/nv) i Nevado Urus Este (5420 m/nv). Planinu Ishinca penjemo po jugozapadnom grebenu, a Nevado Urus po jugoistočnoj padini s izlazom na istočni greben. Ture su trajale po jedanaest sati i usponi protječu u najboljem redu. S vrhova imamo prekrasne poglede na doline Chojup s vrhom Churup; Quilcayhunca s vrhovima Cayesh, San Juan, Huantsan i Honda s Copom i Rinconadom. Vrijeme nas i dalje ne mazi, ali, kako kažu starosjedioci, kiša, oblaci i vjetrovi nestaju kada ponovno nastupi pun mjesec što će se kasnije pokazati točnim. Kako ne bismo imali prazan hod i gubili na psihofizičkoj kondiciji, vozimo biciklističke ture po Cordillera Negri što je dobra odluka jer se u masivu ima što vidjeti. Indijanci u svome višestoljetnom okruženju primarnim alatima obrađuju enklavice zemlje, stočari paze na stada ovaca, dok male svinje, zavezane za stražnju nogu, brste sve što im se nađe pod njuškom, na sreću svojih vlasnika kojima će postati jedan od najomiljenijih specijaliteta.
Pun mjesec se vratio, a i mi smo se vratili u dolinu Llanganuco, ali na naše čuđenje sami smo u dolini, jednostavno nikoga osim nas dvojice što je vrlo neuobičajno za ovakve planine. Penjemo se do baznog logora Pisco, postavljamo šator i uživamo u društvu alpaka koji preskakuju kamen po kamen dozivajući se prodornim kricima. Bez postavljanja visinskog logora, još u strahu od promjene vremena, odrađujemo vrh Pisca (5752 m/nv) za sedam sati. Na vrhu smo, oko nas je kristalno jasno, grupa Huandoy, istočni i zapadni Chacraraju, Caraz I i II, Artesonraju, Piramide de Garcilaso, Alpamayo, Taulliraju i mnogi drugi znani i manje znani titani svjetskog alpinizma. Uživamo, pokoja fotografija i povratak u trajanju od četiri sata preko ledenjaka do baze u koju stižemo pomalo iscrpljeni i zadovoljni.
Gledajući s vremenskim odmakom mogu biti vrlo zadovoljan učinkom ovoga izleta. Penjati se velegorama naše planete veliko je zadovoljstvo za svakoga alpinista. Iskušavati svoje mogućnosti s elementarnim snagama prirode, savladavati razne konfiguracije terena gdje je kisika u zraku upola manje nego na morskoj razini, ostvariti sve naporne treninge koji su prethodili pohodu izazov je koji vas gura naprijed prema sljedećim planinama, novim iskustvima, prijateljstvima i spoznajama ljepote života.
Cordillera Blanca je područje planinskog masiva Ande. Broji 25 vrhova viših od 6000 m/nv i 35 vrhova viših od 5700 m/nv. Najviši vrh je Nevado Huascaran 6786 m/nv. Dužina Bijelih Kordiljera je 180 km, a širina samo 20 km što čini vrlo kompaktnu cjelinu. Proteže se u smjeru sjever-sjeverozapad do jug-jugoistok i paralelna je s pacifičkom obalom udaljenom 100 km u smjeru zapada. Ujedno to su najveće planine tropskog područja na planeti.
Penjačka sezona započinje u drugoj polovini svibnja, a završava početkom rujna kada je takozvani suhi period odnosno peruanska zima. Velike su temperaturne fluktuacije između dana i noći. Noćne temperature na visinama iznad 5000 m/nv kreću se od - 5°C do - 20°C dok dnevne mogu dostići i 25 °C.
Zbog globalnog zatopljenja i geografskog položaja Cordillera Blance (9° južno od ekvatora), većina ledenjaka se u posljednjim desetljećima drastično otapa do granice od 4800 m/nv gdje ih više nema, što znači da su doline prekrivene travom, a ne ledom.
Odličan tekst, supruga i ja slažemo se ad gotovo možeš vizualizirati ljepote perua, bravo za autora teksta, fotografije su također prekrasne, ljudi hajdemo u planine.
p.s. neznam kakav je to idiot napisao prvi komentar!!!
Svi ovdje objavljeni tekstovi i fotografije su autorizirani i pripadaju Osijek-Online.Com
te NIJE DOZVOLJENO korištenje ovih materijala bez pismene suglasnosti autora. U
zaštiti svojih prava biti ćemo nemilosrdni ali ako nekom trebaju ovi tekstovi
ili fotke, rado ćemo ih ustupiti, uz suglasnost autora. Dnevne vijesti iz Osijeka publiciraju suradnici nezavisnog web portala Osijek-Online.Com CMS alatom C-master IV, (C) SB NET.HR, Slavonski Brod, koji je razvijen specijalno za projekt Putokazi ravnice (gradovi Slavonije online).
SPONZORI:
ovu kolonu na ekranu smo ostavili za Vas.
