08.08.2004 22:58
SPLIT – GRAD PASJE KAKE I PRLJAVŠTINE
Vjerojatno su mnogi, kao i ja do sada, Split doživljavali samo ljeti, pod odbljeskom sunca na kamenitoj Rivi i sa sunčanim naočalama na očima. Ili pak pod svjetlom raskošne ulične rasvjete, u vrevi vrelih i ludih splitskih noći po ulicama Staroga grada. Stjecajem okolnosti, doživjeh Split u ožujku i travnju. I eto, već nekoliko tjedana lutam sa ciljem, u potrazi za tim ljetnim sjajem!!!
Prvi šok doživjeh prvoga jutra, kad mi je po buđenju, nakon jutarnje kavice, želudac zasvirao poznatu pjesmu o doručku. Krenuh put samoposluge. Ugledah poznato ime (Ne bih navodila koje, ali shvatiti ćete kad kažem da je taj lanac, nažalost, odnedavno rasprostranjen diljem naše ravne Slavonije). Neurednost, slab izbor artikala (Bobi štapića i pereca ni «od korova»!!!), cijene i artikli izmiješani a u tom kaosu (kako sam ja to doživjela) pojedinih cijena uopće niti nema. Slijedećih dana namjerno posjećujem ostale veće samoposluge tog lanca, svugdje isto! Posjetih splitski Kerum, opet isto! Sve nešto nabacano, mračno... katastrofa! Zaključih da smo mi u Slavoniji za njih ZAPAD, i poželjeh se teleportirati, barem na trenutak, u našu osječku BILLU! Obraz Splita je ipak osvijetlila samoposluga u MERKATORU; opremljena svjetski, prva liga kako bi Dalmatinci rekli.
Split, razumljivo, kao puno veći grad od Osijeka, ima i veći izbor trgovina, iliti DUĆANA kako ovdje kažu, odjećom i obućom te podosta manjih robnih kuća sa markiranim stvarima. No, prava su pošast trgovine sve po 8, sve po 12, kineski shopovi i slične «tržnice u malom». Tu posebno mjesto zauzima splitski PAZAR; nadasve šaren, poetičan, pun boja, mirisa i ugodnog žamora, zanimljivo mjesto koje odiše Mediteranskim mentalitetom i lakoćom življenja. Tako da je ponuda definitivno zanimljiva; možete se odjenuti lijepo bez obzira na dubinu vašeg džepa. Sniženja po gradu uvijek ima, tako recimo, prekrasan FILA kupaći kostim može postati vaš za 130 Kn! A o postolama, iliti cipelama po naški, da i ne govorin! Cili je Split u cipelama i patikama «ala» balerinke, u varijantama roza boje!
Prodavačice u dućanima su već sasvim neka druga priča; sa savršenom linijom, make up-om, nabačenim svježim «kvarcom» ali prepotentno, neljubazno, bez trunke kulture i uslužnosti i... bez osmijeha na licu! Nakon što mi je «ljubazna», mlađahna prodavačica rekla da nema za izvratiti sitno do 200 Kn (a koje je odmah zatim pronašla!?) te mi nije uputila niti jednu-jedinu, od onih velikih-malih, ali čarobnih riječi IZVOLITE, MOLIM, HVALA LIJEPA, DOVIĐENJA, nije mi bilo uopće lijeno potpomoći joj da ih se siti!
Ajme meni, lipog li đira ta naša splitska RIVA! Moram priznati da je šetnja Rivom u travnju puno ugodnija od ljetne šetnje istom stazom, jer ipak su mirisi manje intenzivni a i nema gužve ali... PAZI na «bombe» na tom lijepom, ulaštenom splitskom kamenu! Sjećam se, za jednog posjeta Budimpešti, kako sam se čudom čudila gledajući stariju gospođu kako sa vrećicom na ruci, kupi «kaku» svoga ćuke i baca u obližnju kantu za otpatke.
U našem velom Splitu gradu, svaka druga starija a i mlađa gospođa ima ćuku, ali nema PVC vrećicu, nego to funkcionira onako po naški, BALKANSKI, «sve će to kiša, sunce i sol da operu»! A turisti?! A gospe ti! Od silne lipote i bljeska sunca i kamena, neće oni to ni zamijetiti. A ako i nalete, ne daj Bože, na splitsku NAGAZNU MINU, brzo će to zaboraviti kad ih opelješe po džepu u nekom od izvikanih splitskih restorana. (I tako mi se nešto počelo vrzmati po glavi, «bablje priče» kažu da ako sanjaš kaku, biti će novaca u stvarnom životu; kad se ptica pokaka na tebe to znači sreću... a što li znači ugaziš u kaku?! (Kao ja jutros!;-))
MARJAN – Predivan park prirode. Duša grada. Nešto na čemu zavidim Splićanima. Nešto što mi golica maštu i potiče na razmišljanje... Osječanima bi dio Kopačkog Rita mogao biti nešto slično kao Splićanima Marjan. Ne cijenimo dovoljno ono što imamo, tj. ne znamo koristiti ono što imamo.
No, vraćam se Marjanu, znam reći ćete: «Aaa, što je ova čangrizava!». Nigdje na mom hodočašću po Marjanu ne naiđoh na PUTOKAZ, KARTU ili nešto sl., na kojoj bi možda postojala ucrtana točka «Vi se sada nalazite ovdje», ili možda neki turistički prospekt sa detaljnijim podacima i objašnjenjima značenja samog Marjana za grad, povijesnih znamenitosti koje se nalaze na Marjanu, nekolicini mogućih putova te koji što znači itd. Nigdje razglednice za kupiti, nigdje natpisa DOBRODOŠLI U PARK PRIRODE MARJAN!... jedino na što naiđoh su dječica što stoje na samom ulazu iz Senjske ulice i prodaju neke besplatne primjerke razglednica po 1 Kn! No, obećah sebi još jedan posjet Marjanu, pa možda drugi put bude više sreće, možda i ugledam kakovu turističku kartu!!! A, do tada, «uzdaj se u se i u svoje kljuse», kartu Splita pod mišku pa điraj bez straha!
Jedna od predivnih splitskih gradskih plaža, ŽNJAN, čeka po običaju, zadnji trenutak da bi se «dotjerala» za sezonu. Nevjerojatno je da su toliki milijuni kuna uloženi u uređenje tog dijela Splita a ništa se puno nema za vidjeti! Sjećam se da je prije 6-7 godina Žnjan bio skoro pa isti, možda sa nešto malo manje infrastrukture. Takva zapuštenost, kakva trenutno hara Žnjanom, «zadivila» bi svakog slučajnog prolaznika. Od razbijenih boca, limenki piva, ambalaže raznih grickalica, sokova i kondoma pa do blata i neizostavnih «nagaznih mina»! Svuda po gradu, po ulicama, uz ceste, na ostalim gradskim plažama sve «odiše» smećem i raznim otpadom, koji kao da nikoga previše ne diraju.
A o dosadašnjim kratkim POSLOVNIM kontaktima sa Dalmatincima neću puno trošiti riječi. Nemar, bezvoljnost, bahatost, sporost. Uglavnom, ni «p» od POSLOVNOSTI! Ali zato kada treba ispostaviti račun... hmmm... brzina svjetlosti, warp pogon!!!
Bilo je tu i nečega lijepog. Recimo, nešto što se kod nas u Slavoniji ne prakticira previše. BDIJENJE u ponoć pred sam blagdan Uskrsa. Prvi put u životu prisustvovah toj velikoj katoličkoj svečanosti. U crkvi gospe od POJŠANA sve je odisalo blagdanskim ugođajem. Miris tamjana, prepuna crkva mladih, svijeća u ruci svakog vjernika, fantastičan zbor, prekrasna propovijed i osmijeh na licu svećenika. Malo je reći da sam ostala pozitivno iznenađena i iznad svega oduševljena!
I tako ja u svojoj dosadašnjoj priči, više nego naružih naš lipi grad, ali eto, tako van svitu moj ja to vidin! A ća ja tu mogu! Ja van kažen ća mislin!
Na kraju, ipak zaključak... Ljetni sjaj je samo optička (čitaj: TURISTIČKA) varka, igra sunca, uglačanih kamenih ploča, tamnih sunčanih naočala, lukavih kvazi ugostitelja i turističkih djelatnika te naše kontinentalne nabrijanosti zbog 7 DANA MEDITERANA!
Veselim se beskonačno povratku među hladne i proračunate (čitaj: vrijedne i poštene) Slavonce! Oj, Slavonijo ko te je upoznao... uvijek se tebi vraća... na tvoje proljetne, zelene livade od mladoga žita, međ tvoja zlaćana njedra od zrele pšenice, ječma i zobi u ljetnoj sparini, u radost od kukuruzne šuške i uveloga lišća u zlatnoj jeseni, na jureće saonice po nepreglednim, snježnim stazama...
Svi ovdje objavljeni tekstovi i fotografije su autorizirani i pripadaju Osijek-Online.Com
te NIJE DOZVOLJENO korištenje ovih materijala bez pismene suglasnosti autora. U
zaštiti svojih prava biti ćemo nemilosrdni ali ako nekom trebaju ovi tekstovi
ili fotke, rado ćemo ih ustupiti, uz suglasnost autora. Dnevne vijesti iz Osijeka publiciraju suradnici nezavisnog web portala Osijek-Online.Com CMS alatom C-master IV, (C) SB NET.HR, Slavonski Brod, koji je razvijen specijalno za projekt Putokazi ravnice (gradovi Slavonije online).
SPONZORI:
ovu kolonu na ekranu smo ostavili za Vas.
