14.07.2006 23:15
OPERNA NOĆ POD VEDRIM NEBOM OSJEČKE TVRĐE
Unatoč meteo-najavama kako bi u četvrtak navečer mogla pasti kiša, dobre vibracije nazočnih u dvorištu "Vege", kao i samih sudionika Operne noći otjerali su i najmanji oblačak. Na repertoaru su, u okviru sve zahuktalijega «Osječkog ljeta kulture» bila djela Mozarta, Verdija, Donizettija i ostalih opernih velikana.
Osječku su publiku s pozornice oduševljavali Sanja Uroić - Ljutić i Damir Fatović kao domaće snage našeg HNK-a, te dragi nam gosti Olga i Bojan Šober, solisti riječkog HNK Ivana plemenitog Zajca. Zborom i orkestrom osječkog HNK ravnao je maestro Peter Oschanitzky.
Olgu i Bojana Šobera uz Osijek vežu najljepše životne uspomene, pa su se s radošću vratili na mjesto gdje je počela jedna lijepa ljubavna priča:
- Prekrasno je nakon više od deset godina ponovno biti u Osijeku. Postoji jedan posebni emocionalni naboj kada sam tu, zbog svega što se dogodilo kada sam Osječanima „oteo“ Olgicu. U protekla smo tri dana, ukoliko smijem biti iskren s vašim čitateljima, obilazili sva ona naša „golublja“ mjesta, i uspomene su se probudile. Vidjeli smo stare prijatelje, upoznali neke nove ljude koji su nas sjajno prihvatili, i uistinu imam osjećaj kao da nisam niti izbivao iz Osijeka - govori gospodin Bojan Šober neposredno nakon završetka nastupa u Tvrđi.
A na temu osječke publike i kazališta, spremno dodaje:
- Bez nekog nepotrebnog dodvoravanja moram reći da niti jedno kazalište u Hrvatskoj nema ono što ima osječko. Takvu toplinu osjećaja i međusobnu tankoćutnost nisam vidio nigdje. Ovdje su zaista posebni ljudi. Što se publike tiče, ne znam je li to ona „moja“ publika, ali bili su sjajni. Ili me jako vole, ili sam danas zaista dobro otpjevao - kaže Šober koji kao slobodni umjetnik nastupa u Splitu, Rijeci i Zagrebu, gdje je nedavno imao premijeru Seviljskog brijača. Ne isključuje, na kraju, niti dolazak u Osijek, ukoliko ga pozovu, a tu će, kako je rekao, dati sto posto od sebe, kao i uvijek, ali i još pet posto iznad svojih mogućnosti, na račun „grizodušja“ zbog već spomenute „krađe“ osječke primadone.
Iako je daske osječkoga HNK-a napustila prije 20 godina, emocije gospođe Olge Šober vezane uz grad na Dravi i dalje su vrlo snažne:
- Svaki susret s ovim gradom i njegovim stanovnicima za mene je nešto posebno. Ovdje sam ostavila predivne uspomene na početak moje karijere. Ja sam imala tu sreću rasti i učiti od velikana operne umjetnosti poput gospode Ruždjaka, Radovana, Radmile Rakočević, Ruže Pospiš-Baldani i ostalih sjajnih pjevača- kaže primadona te i ona naglašava specifičnost osječke publike:
- Pjevala sam u 18 zemalja svijeta, ali nigdje nisam naišla na ovakav prijem i nisam osjetila takvu kemiju između publike i izvođača. To su ljudi koji prepoznaju, cijene i žele kvalitetu.
Umjetnica se prisjeća i svog prvog gostovanja u Osijeku nakon odlaska u Rijeku s operom "Lizinka", i kaže da su emocije bile toliko snažne da su plakali i publika i ona.
Kao najdražu ariju izdvaja "Violetu" koju je otpjevala diljem Europe i svijeta čak 134 puta.
Gospođa Šober nam je otkrila i koji je glavni adut pjevačke dugovječnosti:
- To je definitivno tehnika. Imati razrađenu tehniku i pjevati samo ono što je prikladno vašem glasu, jamči dugo egzistiranje u pjevačkom svijetu.
I tako smo se mi oprostili s našim sugovornicima koji su nas se jako dojmili ponajprije ljubavlju s kojom obavljaju svoj posao i o njemu pričaju. Krenuli smo dalje u toplu ljetnu noć i mogli spokojno zaspati bogatiji za jedno prekrasno iskustvo.
Svi ovdje objavljeni tekstovi i fotografije su autorizirani i pripadaju Osijek-Online.Com
te NIJE DOZVOLJENO korištenje ovih materijala bez pismene suglasnosti autora. U
zaštiti svojih prava biti ćemo nemilosrdni ali ako nekom trebaju ovi tekstovi
ili fotke, rado ćemo ih ustupiti, uz suglasnost autora. Dnevne vijesti iz Osijeka publiciraju suradnici nezavisnog web portala Osijek-Online.Com CMS alatom C-master IV, (C) SB NET.HR, Slavonski Brod, koji je razvijen specijalno za projekt Putokazi ravnice (gradovi Slavonije online).
SPONZORI:
ovu kolonu na ekranu smo ostavili za Vas.