Predomišljaonica

SQUATTING

Skvotiraju mladi avangardni umjetnici, ali i starije osobe, umirovljenici i beskućnici. Skvoterski pokret, koji je počeo 60-ih godina, vodio se pod krilaticom “Kuće bez ljudi – ljudi bez kuće!”.

Početak 80-ih bio je navodno, zlatno doba skvotiranja. Skvotiranje je zapravo zauzimanje nezauzetog prostora ili zgrade, obično napuštene, a bez formalnoga dopuštenja vlasnika. Alternativnoj skupini koja tako razmišlja o rješavanju krova nad glavom to je samo jedan od elemenata životne filozofije i smatraju ga prirodnim pravom. Skvoteri zauzetu zgradu tako zovu 'skvot', u njoj ili žive u nekoj vrsti kolektiva ili stvaraju nešto iz kreativnih djelatnosti pa to prodaju i od toga preživljavaju.

Skvotiranje je pravim imenom - bespravno useljenje i moguće je ako se pri ulasku u objekt ne mora provaliti. Tako je to inače bilo, a i sada je u Europi, a u Hrvatskoj se nešto muvalo o tome po Zagrebu, no do našeg ruralnog kraja nije nikad došlo. Kako bilo, zakon u Hrvatskoj skvotere može izbaciti bilo kada, no srećom se njihov čin ne smatra zločinom pa se dotični bespravni useljenici ne mogu pravno teretiti...

U Osijeku skvotere (da ne povjerujete)- zaista nemamo! Iako bi se lagano mogli naseliti u npr. Bijelu Lađu. Čini se da su mladi Osječani još uvijek dobrog materijalnog statusa, a i postala je navika, za razliku od zapada gdje djeca nakon osnovne odlaze trbuhom za kruhom u osamostaljenje, naša mladež radije ostaje u udobnosti roditeljskog doma, džepa i inih privilegija.

Zauzimanje napuštenih kuća je društveno prihvaćena alternativa smiješno skupim cijenama stanovanja. U Europi skvotiraju se prazne kuće, zgrade, tvornice, crkve te cijela sela i ulice. U Kopenhagenu npr. je najveći svjetski skvot Christiania, gdje živi više od 5000 ljudi, nedavno je skvotiran čak i velik dio gradskog parka.

'Većina skvotova su prazne zgrade ili stanovi u većim gradovima, ali u principu skvotirati se može sve od praznih skladišta, škola, tvornica, farmi pa čak i crkvi. Od 60-tih godina prošlog stoljeća skvotiranje se toliko raširilo da se ne može više govoriti o izoliranim akcijama nekolicine pojedinaca već o socijalnom i političkom pokretu velike važnosti, tj. o cijeloj jednoj sub-kulturi.' (preuzeto iz clubture-a 04)

Vjerujem da bi se u Osijeku našlo bar dvadeset lokacija za skvotiranje. Samo nam fale skvoteri.


Sanja Terzić