Korčula. Ne bih bio Korčula. To mi je nekako za penziće, a to me podsjeća na Floridu, a to opet na Estados Unidos, a oni na itd. Na Korčuli se sve zatvara u 23 sata. I muzej-rodna kuća Marka. Marko, starog Pola sin, od južnog pola sjeverno smješteni čovjek što je radio kao trgovački putnik u Kublaj Kan kompani. Imao je prilično velik teren, moglo bi se reć.
Kreta. Tamo mladi Britanci, hodaju goli, skupljaju spolne bolesti i povraćaju na sve što se miče. I svakih 60 godina s neba pada 12 000 njemačkih padobranaca. I motaju sarmu u vinovu lozu. Sve još kako tako, ali to sa sarmom ne kužim. Ne da nije ukusnija nakon tri dana, nego imaš osjećaj kao da žvačeš peronosporu.
Lezbos. No comment.
Kuba. E to je već nešto. Odraz ženskih guzica je vrlo visok. I smečiraju za popizdit. Cuba libre i cigare. Ernesto i Fidel. Sotomayor, Savon i Stevenson. Kuba je stvarno lajo bajo. Ups. Guantanamo bajo. Imam averziju prema njemačkim ovčarima i američkim vojnicima. I visokim žičanim ogradama. Neću Kubu.
Malta. Osim što im se glavni grad zove kao novčanik u ženskom rodu (!) imaju super puno čudnih zakona. Recimo, tamo su zabranjeni džepovi. Pa svi nose mobitele i cigarete u ruci. I preblizu su Africi za moj ukus. Preblizu su i za svoj ukus, čini mi se. Pa non-stop idu u crkvu, nebili se raspitali kod Matorog, kad će taj sudnji dan, što se čeka sa epidemijom kopnice na sjeveru te iste Afrike. Ne bi se štel mešat u njihove probleme.
Vis. Vidiš to nije loše. Skrivao bih u sebi sredozemne medvjedice i JNA podmornice. I po meni bi rasla vrhunska konoplja. Za pravljenje vrhunske užadi (sic!) Koja se prevozi vrhunski brzim gliserima za švercanje užadi. Razmislit ću. Pet dalje, jedan pamtim. Ženska matematika. Svaka cura kad je pitate koliko je partnera imala, reći će dva. Po principu 182. 18 dalje, 2 pišem.
Sicilija. Tamo žene nose marame, a muškarci lubare. Iliti skraćene sačmarice. Don Ćićo i njegova ekipa. Osim što su Romani zatucano, prljavo i prilično ružno pleme, skloni su nasilju. Neću bit Sicilija. Pa da mi neki Lucky Luciano organizira iskrcavanje amera, nebili ga pustili iz tarabe. E fige, žabari.
Ada Ciganlija. Abe, leleee, Nedićevci & Ljotićevci. More jok bre.
Ima jedan otok na pruzi između Gunje i Privlake. Mislim da se i zove Otok. Neću ni to. Čuo sam da kad se milicajac Mirko malko napije, ode kod njih i malo ih izudara rukama po glavi. I pogrdno ih zove boduli. A oni uopće nisu pravi otok. A mislim si, nije ni Mirko pravi milicajac.
Honšu. Iznad njega amerima često ipadaju stvari iz aviona. Opet ti ameri. Dalje.
Irska. Jednom im je nestalo krumpira i zavladala glad. Pa ih se iselilo jedno pola milijarde. Ostali su ili umrli, ili prešli na janjetinu. Bolje preć na janjetninu, nego na protestantizam. Inače su oni vrlo dobro organizirani. Muzu vulu iz pred pristupnih, post pristupnih i običnih fondova. Čak i gangsteri imaju članske iskaznice. Posao s prodajom i montiranjem umjetnih čašica (za koljeno) cvate.
Zeland. Ne zvuči loše. Domoroci tetoviranih faca što urlaju i belje se. To zovu plesom. I love kitove zubima. Lijep otok. A tamo je i Mordor, Isengard, Orthanc.Saruman iz in da hauz! Razmislit ću.
Važnije od postati otok je je saznanje koji otok ne postati. Uvijek kad razmišljam na taj način, ne smislim ništa pametno. To mi dobro ide. Tu sam na svom terenu. Kad treba ne smislit ništa pametno, zovite mene. Ja imam isustva s tim stvarima. Stvar tehnike, treninga i naravno talenta. Jel to Seneka rekao: «Tko puno priča, osuđen je na tišinu». Nije Seneka. Mislim da je neki Kinez.. (ah, mudri su ti činksi, pomisli Saruman i zaplače nad podatkom da u Osijeku ima već 12 čajna šopova). Seneka je rekao: «Prvo živite, a tek onda filozofirajte»
Da je meni biti lud kao Salvador. Ili da mi je biti država Salvador. Ono, imaš granice, toplo ti je, površinom ti struje mutne rijeke, vlažnost ti je prilično velika pa ne moraš kožu mazati kremicama, a kum ti je sveti Salvador, pokojnog Salvadora sin. I još, kaj je najbolje, sa zapada te šiba Guatemala, kao jedna dobro stojeća stara pička, a sa sjevera i istoka ruku ti pruža stari prijatelj Honduras. Međutim, kako postići u ovom površnom svijetu da postaneš država? Znaš, glupo je maštati o potpuno nemogućim stvarima. Svako maštanje mora imati donekle realnu bazu kako bi u nekom postotku vjerojatnosti bilo ostvarivo. Jedino rješenje koje mi pada na pamet jest postati salvadorski nacionalni heroj. Ali to iziskuje mnogo napora i pokoji građanski rat. Dakle sve to pada u vodu i jednostavno ću odaslati ove želje u školjku i pustiti senilnu vodu koja će ih neutralizirati. Ostaje mi ludara Dali. Da mi je biti lud kao on. Da sam živio u njegovo vrijeme i čak ga osobno upoznao, u šetnji nekim perivojem shvatili bi da obojica posjedujemo ideje za razmjenu. Možda moja ludost nije toliko šarena poput njegove, ali i ja gliste za Kaliforniju imam. Međutim, fali mi razbacanih satova rastegnutih poput rastopljenog sira. Što ja mogu slično ponuditi? Kakve riječi kao ekvivalent? (Moram dati sve od sebe kako bih prismrdio Dalijevoj lucidnosti) sisa
Svi ovdje objavljeni tekstovi i fotografije su autorizirani i pripadaju Osijek-Online.Com
te NIJE DOZVOLJENO korištenje ovih materijala bez pismene suglasnosti autora. U
zaštiti svojih prava biti ćemo nemilosrdni ali ako nekom trebaju ovi tekstovi
ili fotke, rado ćemo ih ustupiti, uz suglasnost autora. Dnevne vijesti iz Osijeka publiciraju suradnici nezavisnog web portala Osijek-Online.Com CMS alatom C-master IV, (C) SB NET.HR, Slavonski Brod, koji je razvijen specijalno za projekt Putokazi ravnice (gradovi Slavonije online).
SPONZORI:
ovu kolonu na ekranu smo ostavili za Vas.
