15.10.2006 22:20
OLIVER DRAGOJEVIĆ - SVE ŠTO STE ZNALI, A I ONO MALO ŠTO NISTE, IZ PERA ZLATKA GALLA
Gle, knjiški moljac se vratio. Nismo vas zaboravili, samo smo, kada je ova kolumna u pitanju imali, (samoinicijativno, priznajem :-)), malo dulji odmor.
Neću niti pokušavati nadoknaditi propušteno vrijeme, jer mi je dok sam čitao biografiju Olivera Dragojevića (za vas, ali i za sebe) bilo prekrasno.
Ovo druženje s Oliverom, ali i Zlatkom Gallom počelo je još dok sam se spremao na ljetovanje u neopisivo mi dragu Velu Luku na Korčuli. Naime, niti trenutka nisam dvojio koju knjigu (od mnogih koje čekaju na red), ponijeti sa sobom. Kao pobornik onoga da se u životu ništa ne događa slučajno, posegnuo sam upravo za biografijom Olivera Dragojevića Južnjačka utjeha. Ako netko kojim slučajem nije uočio poveznicu- a zašto i bi - Vela Luka rodno je mjesto jednog od naših najpoznatijih pjevača.
Zlatko Gall u ovoj knjizi „secira“ Oliverovu karijeru od samih početaka, do danas. Vodi nas od vremena prve Oliverove pjesme Picaferaj iz 1967. godine, preko ere svevremenskog Galeba i vrlo plodnog rada sa Zdenkom Runjićem, do posljednjeg albuma Vridilo je.
Autoru su u stvaranju ove knjige pomogli brojni Dragojevićevi prijatelji pričajući nam o njemu neke dosad nepoznate činjenice. Tu su tako Meri Cetinić, Zorica Kondža, Boris Gugić-Brico-legendarni veloluški brijač, pjevačeva supruga Vesna, sinovi, brat Aljoša, i drugi.
Poseban dio u knjizi posvećen je vrlo plodonosnom i nagradama ovjenčanom radu sa Zdenkom Runjićem. Također je obznanjeno i koji je razlog njihova razlaza.
Završni dio knjige vezan je uz nastup u pariškoj Olympiji koji je Oliver imao u travnju 2006. godine, i tako ostvario svoj, ali i san mnogih drugih pjevača. Netko će tamo dospjeti, a netko baš i ne.
Na kraju ovog Profilovog ukoričenja jednog uspješnog i vrijednog profesionalnog bavljenja glazbom nalazi se diskografija i bogata galerija fotografija.
Ukoliko i vi želite na svojoj polici imati Južnjačku utjehu, značajna informacija može vam biti da ju po cijreni od 120 kuna možete nabaviti u knjižari Nova na Trgu Ante Starčevića 4 u Osijeku.
Ovo je bio pogled na knjigu iz kuta vašeg kolumnista, a kako ju vidi autor, Zlatko Gall, saznajte u razgovoru koji smo obavili s ovim dugogodišnjim glazbenim kritičarom.
Kako je i koliko dugo nastajala biografija Olivera Dragojevića?
- Teško je to reći jer premda sam knjigu napisao brzo – u svega nekoliko mjeseci – u knjizi su sabrana moja iskustva glazbenog kritičara koji se s Oliverom poznaje godinama i koji je pisao o gotovo svim njegovim značajnim albumima još od početka osamdesetih naovamo te pratio sve njegove velike koncerte zaključno s ovogodišnjim trijumfom u Olympiji. Uostalom, biografija Olivera Dragojevića ne govori samo o njemu i njegovoj glazbenoj karijeri već i o nekima od najznačajnijih hrvatskih glazbenih fenomena. Podsjećam, pisati o Oliveru značilo je dotaknuti se i domaće rock scene koja je ranih šezdesetih – dok je Oliver svirao klavijature u VIS-u Batali te oduševljavao publiku svojim izvedbama Kinksa, Beatlesa i Stonesa - bila u povojima. Valjalo je pozabaviti se i s fenomenom splitskog Festivala zabavne glazbe kojemu su dvojac Runjić i Dragojević bili svojevrsni simbol ali također i Oliverovim znamenitim koncertima u „Lisinskome“ na kojima je surađivao i s najznačajnijim domaćim rock glazbenicima... Pisati pak o Olibverovom vokalnom stilu i tom osebujnom glasu znači spomenuti i Raya Charlesa i Steviea Wondera – kao trajne uzore...
Zašto ste se baš odlučili pisati o Oliveru?
- Zbog svega toga ali i činjenice da je Oliver i privatno „sjajan tip“... Duhovit, lucidan, na prvu možda odveć izravan pa čak i „grub“ sa svojim razornim humorom i refleksom u verbalnim prepucavanjima... U mnogočemu on je arhetipski Dalmatinac kojemu su svjetonazorno bliski mnogi likovi iz Maloga Mista. Ništa čudno zna li se da obožava prozu Miljenka Smoje.
Kakva je bila njegova reakcija s obzirom na to da znamo kako ne voli puno pričati o sebi?
- Za potrebe knjige s Oliverom nisam razgovarao više od par sati! No, tijekom minulih godina radio sam s njime mnoge intervjue čak i one „dubinske“, često puta polemičke zbog kojih bi Oliver znao i „objesiti nos“... Upravo su oni bili dragocjena građa za biografiju stoga jer nisu bili „naknadna pamet“ već živo svjedočanstvo nastalo u istom vremenu kao i događaji o kojima se u njima govorilo.
Je li bilo teško pronaći sugovornike za knjigu?
- Ne... Čini mi se da sam doista razgovarao sa svima koji su bitni za Oliverov život i glazbenu karijeru. Moja velika sreća bila je da sam s pokojnim Zdenkom Runjićem prije šest-sedam godina imao niz „seansi“ na kojima je on pjesmu po pjesmu analizirao svoju višegodišnju suradnju s Oliverom. Iz tih je razgovora nastao moj opsežni tekst objavljen u knjižici koja je pratila peterodjelni box „Štorija“ u kojemu se pak našlo 100 Zdenkovih skladbi u Oliverovim izvedbama. Kada sam počeo pisati Oliverovu biografiju sve te silne kazete snimljenih razgovora s Runjićem bile su itekako dragocjene.
Knjigu ste posvetili svima onima koji su tražili i našli svoju južnjačku utjehu. Na što se to točno odnosi?
- Oliver nikada u predožbi svoje publike nije bio dalmatinski macho poput Miše Kovača niti pak krhki intelektualac i mediteranski šansonjer poput Arsena Dedića. No, s druge strane, upravo je on – posebice s Runjićevim pjesmama iz sedamdesetih i s početka osamdesetih – postao gotovo istoznačnica za ono najtoplije i najljepše u svačijoj predodžbi o Dalmaciji. Inače, sintagmu „južnačka utjeha“ sam – ako dobro pamtim – prvi put koristio još tamo osamdesetih u jednom tekstu o Neni Belanu i Đavolima, napisavši – budući da sam bio fan filmova Waltera Hilla iz tih godina – da se u njihovoj glazbi osjeća i duh „južnjačke ulice“, dakle Mediteran a, i „vatrenih ulica“, odnosno, rock and rolla.
Kako ste zadovoljni reakcijom publike na knjigu?
- Veoma... I publika i kritika su knjigu sjajno prihvatili. Očito, danas se knjige o glazbi čitaju a ja imam sreću da sam među onima koji sjajno prolaze na tržištu. Primjerice, moja „Velika svjetska rock enciklopedija“ koju je u tri toma objavila „Slobodna Dalmacija“ koncem prošle godine, „otišla“ je u više od deset tisuća kompleta što je i za mene bilo golemo iznenađenje. I VBZ-ovog izdanja moje „Rock enciklopedije“ iz 2004. unatoč masnoj cijeni odavno već nema na skladištima...
Dugo je na vrhovima publicističkih top ljestvica prodaje knjiga bila vaša knjiga Kušaj i slušaj Dalmaciju 1 i 2.?
- Dvije knjige „Kušaj i slušaj Dalmaciju“ na moje potpuno iznenađenje prometnule su se u svojevrsni gastro-bestseler. Prva je ovog ljeta dobila i svoje englesko izdanje ali se, potaknuta odličnim recenzijama „Kuhaj i slušaj Dalmacije 2“ također ponovno pojavila na rang listama... Ja naravno nisma ni kuhar niti profesionalni gastronomski pisac već naprosto „dragovoljac kuhinjskog fronta“ koji je svoj „gušt“ i strast prema hrani htio podijeliti s mogućim istomišljenicima. Zapravo, pod egidom „Kuhaj i slušaj“ su se pomirile moje dvije strasti: ona prema kuhanju i izmišljanju vlastitih recepata – dakako mediteranskog tipa - te strast prema glazbi. Naime svaka kuharica ima i poseban CD snimljen na Večerima dalmatinske pisme u Kaštelima gdje, već četiri-pet godina, osmišljavam autorske programe s nazivnikom „Prst u more“ i „Čovik od soli“... Za diskografska izdanja ovih programa dvije sam godine uzastopce dobio Porin. Naravno da je na CD-ima riječ o Dalmaciji no iskazanoj na posve drugačiji glazbeni način pa se, primjerice, na CD-u „Kušaj i slušaj Dalmaciju 2“ nalazi i sjajna verzija pjesme Ekatarine Velike „Zemlja“ u izvedbi klape Iskon a uz pratnju TBF-ovih insrumentalista.
Pišete li nešto novo?
- Imam nekoliko punuda raznih izdavača i za pisanje biografija te da napišem novo prošireno i temeljito dopunjeno izdanje Rock enciklopedije. Interes očito postoji pa bih stoga iduće godine ili radio ažurirano „paperback“ izdanje ili pak novo luksuzno opremljeno kolor-izdanje po uzoru na VBZ-ovo izdanje Rock enicklopedije. No ono što je ipak najizvjesnije je knjiga radnog imena „Kako Dylanu reći Bob a Iggyju Pop“ u kojoj bi bili sabrani tekstovi iz područja najšire shvaćene pop kulture koje sam objavljivao u časopisima i revijama ali i neki posve novi tekstovi na tu temu.
Svi ovdje objavljeni tekstovi i fotografije su autorizirani i pripadaju Osijek-Online.Com
te NIJE DOZVOLJENO korištenje ovih materijala bez pismene suglasnosti autora. U
zaštiti svojih prava biti ćemo nemilosrdni ali ako nekom trebaju ovi tekstovi
ili fotke, rado ćemo ih ustupiti, uz suglasnost autora. Dnevne vijesti iz Osijeka publiciraju suradnici nezavisnog web portala Osijek-Online.Com CMS alatom C-master IV, (C) SB NET.HR, Slavonski Brod, koji je razvijen specijalno za projekt Putokazi ravnice (gradovi Slavonije online).
