Prije neki dan, zapne mi za oko potpis ispod jednog clanka u Glasu Slavonije: “E.Roterbauer.”
Mislim da nema 300 zena u Osijeku koje se odazivaju na ime Edita Roterbauer, bojim se da je samo jedna. Nismo se puno druzili, malo na odbojci, malo van nje, ali dovoljno da mi zazvone alarmi u glavi. Zadnji put sam ju vidio u rano jutro, 19. Rujna 1989. godine, kad sam se prvi I posljednji put u zivotu posjekao pri brijanju. Tata me vec nervozno cekao dolje u autu, mama I sestra plakale gore u stanu, a ja sam silazio kao da imam dvije teske celicne kugle okovane u lance oko gleznjeva. Edita je stajala na vratima trgovine I onako, “cool” rekla:
”Frajeru, to sto ides u vojsku, nije razlog da se sav izrezes ovako rano ujutro!”
U subotu mi je kum javio da slijedeci vikend stize sa novim kontingentom vina I da se adekvatno pripremim za skladistenje, degustaciju I intenzivno konzumiranje istog, te da to ne ide bez “mezeta I malce salaticki” (kum je inace makedonac, meraklija)... Usprkos ne bas jakoj volji za silazenjem u podrum inace, a pogotovu nedjeljom, odvazio sam se na taj poduhvat jucer poslijepodne I krenuo u ekspediciju sredjivanja police za vino…
Krceci put ka vinu, spazio sam moju Pandorinu kutiju. Kutiju od starih patika, zalijepljenu ljepljivom trakom sa logotipom “Intereurope”, koju, evo, vec vise od deset godina muntam sa sobom, a nikad ne otvaram, znajuci da je nevolja unutra. Tko zna, da Edita nije napisala taj clanak, te da ga ja nisam primijetio I procitao, vjerojatno bi ta kutija ostala zapecacena barem jos 10 godina, jer, k’o sto rekoh, znajuci sto ima unutra, vec godinama se onako fino pravim blesav I ne otvaram…
Naime, u kutiji se nalaze:
- Par bijelih “Asics-Tiger” stitnika za koljena - Pehar sa ugraviranom plocicom:”Najbolji tehnicar-dizac. Juniorsko odbojkasko prvenstvo Slavonije I Baranje, Osijek, 1988.” - Dvije video kazete bez naslova…
Ne treba meni naljepnica da bih znao sto tu ima snimljeno…
Jedna kazeta je sa mojom zadnjom utakmicom u dresu Zeljeznicara, odigranom u Slavonskom Brodu negdje u proljece 1989.godine, koju je snimio Sale Spanac, Editin tadasnji decko, a druga je neko promotivno izdanje (u kome je nekolicina video spotova I pjesama posvecenih gradu Osijeku; mislim da je to objavljeno kad I prva Topiceva fotomonografija, 1989.-te). Utakmicu nisam imao snage gledati, ali sam prevrtio onu drugu, te vidio jedan “spot” I pjesmu koju zelim podijeliti s vama. Omot nije prezivio, tako da ne znam tko je pjesmu pisao, mota mi se po glavi da je tekst pisao Arsen Dedic, a glazbu Hrvoje Hegedusic. Pjesmu pjeva Ksenija Erker, a u spotu se seta onim potezom od Gradske Knjiznice prema Vijencu Ivana Mazuranica negdje u Jesen, kad je bulevar apsolutno najljepsa ulica na svijetu:
Nocas opet bdijem Mrtve zvijezde plove rijekom Svu noc slusam vjetar Nad ravnicom Nad Osijekom
Nocas opet bdijem Cekam da se vratis s puta Ali samo vjetar Oko moje kuce luta
Nocni vjetar prica sa mnom Leti lisce Bulevarom Ne dolazis svojoj kuci Ne vracas se drustvu starom
Nocni vjetar kada cujem, Pomalo me srce vara, Ucini se da si ovdje Vjetar vrata otvara…
Svi ovdje objavljeni tekstovi i fotografije su autorizirani i pripadaju Osijek-Online.Com
te NIJE DOZVOLJENO korištenje ovih materijala bez pismene suglasnosti autora. U
zaštiti svojih prava biti ćemo nemilosrdni ali ako nekom trebaju ovi tekstovi
ili fotke, rado ćemo ih ustupiti, uz suglasnost autora. Dnevne vijesti iz Osijeka publiciraju suradnici nezavisnog web portala Osijek-Online.Com CMS alatom C-master IV, (C) SB NET.HR, Slavonski Brod, koji je razvijen specijalno za projekt Putokazi ravnice (gradovi Slavonije online).
