29.09.2004 11:58
Tequila Sunrise (Ona moze kako hoce)
“Friendship is the only choice in life you can make, we choose each other…” (Jedan drug-dealer svom najboljem prijatelju, drugom drug-dealer-u u zavrsnoj fazi mog omiljenog filma…)
“Mrcino, jesi li ti mene nasao da foliras da je Ljilja trudna? Danas sam ju vidjela u gradu I definitivno nije”, rece mi moja majka, (inace zena koja je troje djece rodila I jako dobro zna kako sljakaju te stvari), negdje u Listopadu 2001 godine. Nepunih mjesec dana kasnije, Ljilja je rodila sina Marka… Draga mama, bila je ona trudna, samo ona to malo drugacije nosi, kao sto I vecinu drugih stvari radi u mnogome drugacije od vecine zena ovoga svijeta, zato I jeste posebna…izmedju ostalog!
Takva je moja Ljilja, ona moze kako hoce, sto hoce I kad hoce, I rijetko kada pogrijesi, I rijetko kada, pa bila to I najozbiljnija stvar, bilo sta radi a da nije nasmijana I vesela…
Upoznali smo se tocno 50 dana pred moj 21. rodjendan, na staru godinu 1991. Telefon mi je zazvonio, te prije nego sto sam uspio bilo sta reci, cuo sam sa one strane zice:”Hej, ja sam Ljilja, ti si friend mog friend-a Petra. Veceras pravim tulum kod mene kuci, pa bi se bas mogao pojaviti, odgovori tipa “mozda” ili “ne,hvala” se ne prihvataju, ajd’ zdravo, vidimo se veceras. Tu-tu-tu-tu-tu-tu”.
Te je veceri zauvijek pao izbor slican onome o kome Carlos govori na pocetku (“nek se raja zabavlja, u svakom slucaju mi na kraju gasimo svjetla”). U godinama koje su uslijedile, bilo je gomila razlicitih tuluma, razlicitih situacija, ups and downs, dobrih I losih stvari koje smo radili, pizdarija na sve strane…I izbor je ostao nepromijenjen. Mnoga smo svitanja docekali, nebrojene kafane zatvorili I uvijek je ona nit ostala netaknuta, pa cak I kad se skoro 2 godine nismo vidjeli zbog moje gluposti, cak I kad krenemo na odmor zajedno sa njenim tadasnjim deckom, pa nakon jednog dana provedenog na moru, ja odem na poslovni sastanak u obliznji grad I ne vratim se uopce. Svaki put kad je stara ekipa na okupu je zagarantiran dobar provod, te abdominalni bol popracen borama na licu od smijeha. Malo kog sam do sada sreo, cija se mentalna frekvencija u potpunosti poklapa sa mojom, jos kad je I gore pomenuti treci musketir Petar u blizini, eto cirkusa, I nitko ne moze da nam parira, ma koliko god se trudili. Bilo je amatera koji su mislili da mogu, I obicno dok shvate da su izgubili bitku, prosao voz, a mi se super proveli u medjuvremenu.
Tih ranih godina, Ljilja je izrasla u nocnu moru svih mojih djevojaka koje su bile apsolutno ( I pogresno) sigurne da ja u biti, njih koristim kako bih varao Ljilju, te da sam, radeci tako nesto najveci skot na planeti zemlji, a ja sam postao smrt za njene cimerice…sve u svemu, cijela ta prica nas je uvijek vrlo lijepo zabavljala. Godinama smo bezuspjesno pokusavali smo jedno drugom namjestiti neke likove, prijatelje, za koje smo mislili da bi mogli biti dobri za jedno I za drugo, da bi se Ljilja udala za covjeka kog ja nisam ni poznavao prije nego sto su profurali. Zivot je cudna stvar, sto ga vise poznajem, sve sigurniji postajem da je nasla pravog covjeka I sto je sretniju vidim, sve vise mi je zao sto ih bas ja nisam upoznao, te sto njega kao takvog nisam poznavao ranije, pogotovo znajuci da smo zivjeli u istom gradu u Grckoj u isto vrijeme…
Ne znam da li je ikada itko, osim nas dvoje, uspio rasplakati carinika na granici, I to u neko gluho doba noci…Zadesio sam se u Skoplju, te negdje oko rucka uhvatio telefon I rekao:”Ljiljana, sjedaj u auto I dolazi po mene!” Odgovor je bio, bas onako, tipicno njen:”Dal’ si ti normalan? P….a ti m……na, stvarno mislis da to moze tek tako, sjedaj u auto i vozi do jebenog Skoplja, sto ti sebi umisljas? Cekaj me oko 10 sati u hotelu “Grand”!
Zena carinik na makedonskoj granici nije mogla vjerovati da netko vozi preko pola Evrope, dolazi u Makedoniju, bez prtljaga, bez icega I da ti kaze kako dolazi da pokupi frienda I da ce se vratiti istim putem za dva sata, tako da su njih dvije popricale malo na tu temu I postale prijateljice u roku od 5 minuta (kao sto rekoh; ona moze kako hoce). Carinica je razvila teoriju kako je to greska, kako je ova mlada, te kao takva mora na vrijeme nauciti kako ne smije dozvoliti da bude izmanipulirana, kako muskarci generalno previse sebi dozvoljavaju I kako joj mora obecati da ce poraditi na tome da bude svoja ,te da je to sto radi vrlo lijepo, ali muskarci moraju znati gdje im je mjesto I da nisu oni gazde na ovom svijetu itd…
Uglavnom, dok smo se vozili prema granici, ispricala mi je pricu o novoj prijateljici I slatko smo se ismijali, te, kao nebrojeno puta do tada, bez ijedne izgovorene rijeci dogovorili da odradimo neku spontanu zvrcku…Ispostavilo se da je ona ista carinica jos uvijek bila u smjeni. Naravno, prepoznala je auto, nasmijala se I pocela sa pricom:”Bas me zanima tko je taj lik zbog kog ovako lijepa I pametna cura poteze toliki put, bogami, da sam na njenom mjestu ja bih debelo razmislila….Ljiljana, ne zaboravi sto sam ti rekla ranije! A ti, glavonja, dovedi se malo u red, ne moze to tako kako vi muskarci mislite da moze” U tom trenutku, po onom neizgovorenom dogovoru, meni proradi onaj crv pozitivnog ludila koji se budi iz hibernacije kad je Ljilja u blizini I rekoh:”Nemojte tako, izmislio sam razlog da ju dovucem ovamo kako bih ju zaprosio bas u ponoc!” Zena je bila do te mjere zabezeknuta da dobre dvije minute nit’ je progovorila, nit’ je uspjela odraditi bilo kakav fizicki pokret. Jedino sto je odavalo da je jos uvijek ziva su bile dvije suze koje su joj se stropostavale niz obraze. Popricali smo jos malo, kad se povratila, a onda nastavili putovanje…
Postoji gomila slicnih I interesantnih scena za ovih 13 godina, pocevsi od cudne igre “nonana” u bazenu hotela “Olympia” na Krfu (na opce zgrazavanje I cudjene svih gostiju I osoblja), preko raznoraznih diverzija I provoda koje smo organizirali, ali kad bi krenuo u opis svih njih, cini mi se da bih potrosio sve kompjutorske memorije ovoga svijeta I jos uvijek ne bih uspio u potpunosti opisati moju najbolju prijateljicu na svijetu, onu koja moze kako hoce!
“Na svim mojim crkvama, satovi su stali. Kazaljke se, srecom, bas tada sklopise. Sto hiljada reci znam, al’ jedna mi fali, da nju kako treba opisem” (Djordje Balasevic)
Svi ovdje objavljeni tekstovi i fotografije su autorizirani i pripadaju Osijek-Online.Com
te NIJE DOZVOLJENO korištenje ovih materijala bez pismene suglasnosti autora. U
zaštiti svojih prava biti ćemo nemilosrdni ali ako nekom trebaju ovi tekstovi
ili fotke, rado ćemo ih ustupiti, uz suglasnost autora. Dnevne vijesti iz Osijeka publiciraju suradnici nezavisnog web portala Osijek-Online.Com CMS alatom C-master IV, (C) SB NET.HR, Slavonski Brod, koji je razvijen specijalno za projekt Putokazi ravnice (gradovi Slavonije online).
