Mozda najveci luksuz nas nevjernika poteklih iz onih duhom bogatih obitelji u kojima se s podjednako zara I dobre klope obiljezavaju blagdani i obicaji 4 razlicite religije i vjere, te u kojima se najblizi rodjaci medjusobno sporazumijevaju na 3 razlicita jezika, je taj da mirne duse mozes svim ljudima koji su ti dragi, cestitati njihove blagdane, koji god I gdje god bili, te vrlo rastereceno podijeliti sa njima sve lijepe trenutke koji prate takve svetkovine.
Sve ono sto sam vam pozelio prosle godine, ostaje na snazi i danas i zauvijek, ali ove godine, bozicni i novogodisnji blagdani imaju poseban znacaj za mene. Ove godine sebi i bliskim mi ljudima poklanjam sebe.
Ups, greska! Vracam sebe, vracam neke stare i neke nove dugove…
U ranijim tekstovima sam pominjao mog kuma makedonca, naveceg merakliju i mentalno najbolje balansiranu osobu koju znam. Selio se prosli vikend, i naravno, skupili smo se da mu pomognemo. Pokusao sam se sjetiti kad sam zadnji put bio tako sretan, veseo i nasmijan, te dosao do porazavajuceg zakljucka. Zadnji put sam se tako osjecao kad smo u predvecerje 1.01.2004. Pink i ja pravili skandal na aerodromu Orly u Parizu, na opce zgrazanje prisutnih (onih “pristojnih”) putnika.
Ova tri dana trece seobe naroda me bolio stomak od smijeha, osjecao sam se normalno, humano, opusteno I nadasve mirno (iako me sve drugo boljelo od rada), te osjetio kako mi tako nesto treba malo cesce od dva puta godisnje.
Uglavnom, vracajuci se sinoc kuci, slusajuci “The best of O’djila”, njihove za moj ukus jednostavno magicne vokale i muziku, sjetio sam se moje stare frendice Sanje, (za one koji se sjecaju grupe, ona malo niza od dvije pjevacice), i psovao sam sebe jer joj se dobrih 5 ili 6 godina nisam javio, a onda je krenulo…
Shvatio sam da imam veliku listu dugovanja, koja pod hitno zelim podmiriti…
Krenula je vrpca da se odmata… sebi dugujem Kerempuha veselog, opustenog i nasmijanog, SanjiT i Duspi dugujem neke kavice u Osijeku, nekima dugujem neke baskete na Sjenjaku, mojim roditeljima sina, mojoj mladjoj sestri dugujem brata, jednoj Varazdinki iz Zagreba nekoliko odgovora, Mnogim vojvodjanskim kafanskim ciganima baksis zataknut pri vrhu vrata violine, kuharu u restoranu “Vasas” u Budimpesti dugujem kusati njegovu najnoviju varijantu “Bableves-a”, Butrosu rostiljadu u “Kosuti”, cvijece na grobu jedne bake u Makarskoj…and the list goes on…
U nekoj fazi tog vrlo prijatnog delirija, bas kad su Sanja i Goca pravile pauzu izmedju “Soluske” i “Tukhe Bah”, shvatim da je muzika toliko glasna da se cijeli automobil trese, ali i da idem popriiiilicno brze od 200 km/h, sto mi inace nije obicaj. Trebao mi je dobar kilometar da se zaustavim, a onda sam prasnuo u pomalo histerican smijeh, na svu srecu sam bio sam u autu, inace bi me po tko zna koji put proglasili ludim.
Od veceras Kerempuh vraca dugove!
Dosta je bilo, idem kuci.
Svima zelim sve najbolje za Bozic i Novu Godinu, i… vidimo se!
Svi ovdje objavljeni tekstovi i fotografije su autorizirani i pripadaju Osijek-Online.Com
te NIJE DOZVOLJENO korištenje ovih materijala bez pismene suglasnosti autora. U
zaštiti svojih prava biti ćemo nemilosrdni ali ako nekom trebaju ovi tekstovi
ili fotke, rado ćemo ih ustupiti, uz suglasnost autora. Dnevne vijesti iz Osijeka publiciraju suradnici nezavisnog web portala Osijek-Online.Com CMS alatom C-master IV, (C) SB NET.HR, Slavonski Brod, koji je razvijen specijalno za projekt Putokazi ravnice (gradovi Slavonije online).
