21.02.2005 11:59
Valentinovo. Opet? Ne. Jos uvijek!
“Kako je bilo?” “Uzasno. Sala je bila poluprazna, a mi smo svirali ocajno” “Jesi li za pice?”
Natocio sam joj casu vina I nastavio tamo gdje sam stao, citati “Pregovaraca” ispred upaljene vatre, zamotan u moju omiljenu deku I sa casom Merlot-a ispred sebe. Obicno bih bio u prvom redu u publici na svim njenim koncertima, ali ovaj sam propustio. Nisam bio raspolozen za razgovor niti za bilo sto drugo, pogotovo ova zadnja dva dana.
Spustila se u na kauc, sa casom u ruci, povila noge pod sebe I gledala odsutno, neku tocku na suprotnom zidu.
“Dugo nisi palio vatru. Otkud sad odjednom?” “Ne znam, treba mi valjda malo topline, a I znas koliko me vatra smiruje” “Jos si ljut?”
Pa dobro, lutko, koliko ja stvari trebam presutjeti, ne bi li ih ti konacno shvatila? Naravno da nisam ljut. Do sada bi trebala znati da sam ti jos davno potpisao cijeli blok “blanco” ispricnica za svaku pizdariju koju mozes napraviti. Ne, nisam ljut, samo mi neke stvari malo zasmetaju s vremena na vrijeme. Pusti me da malo dramim….
“Pusti neku muziku”
“New York State of mind”…..kako samo pogodi?
Vratila se na kauc, koji bi inace bio udaljen svega pola metra od moje fotelje, ali kako prolazi vrijeme, sve mi se vise I vise cinilo da se ta distanca ovih dana mjeri stotinama svjetlosnih godina, te se opet zagledala u zid.
“Cuj”, rece, “oprosti za ono jucer, stvarno nisam tako mislila, izletjelo mi je”
Odmahnuo sam rukom, onim glupim muskim pokretom ciji se raspon tumacenja mirne duse moze prostrirati od “pas ti mater”, preko “volim te” do “Prozor nocas mora pasti”, a u vecini slucajeva ne znaci bas nista. Da, povrijedila me. Nije me povrijedilo to sto je izgovorila, vec nacin na koji je to ucinila, ali, ja sam sada vec bio ljut na samog sebe sto sam zbog gluposti dozvolio da mi dva dana sa njom nepovratno nestanu u bespucu frustracija…
Odlozio sam knjigu kako bih ustao I podlozio vatru, kad mi iz knjige ispadne kazalo, na debelom kartonu, zlatnim slovima ispisan program jednog oratorija iz skorije proslosti.
“Jos uvijek ovo cuvas?” “Hm, da. Podsjeca me na dan kad sam se zaljubio u tebe” “Cekaj malo. Mislila sam da je to dan kad si me prvi put cuo kako sviram?” “Jeste, ali u vremenskom procjepu izmedju dizanja zavjese I pocetka koncerta sam se zaljubio u pramen kose koji ti je pao preko cela, a tek onda sam te cuo kako sviras” “Lazes!”
Vjerojatno…kad bolje razmislim, zaljubio sam se u tvoje violoncelo, a kad si se ti vec nasla tamo pridrzavajuci ga da ne padne, pokupio sam I tebe zajedno s njim…Sic!
Opet smo odlutali, ja u moju knjigu, prateci kako Quinn pregovara sa Zackom oko otkupnine za Simona McCormack-a I kako njihov odnos postaje glavni lik ovog dijela knjige, a ona se naslonila, raskopcala rukave snjezno bijele kosulje, pustila kosu, zabacila glavu I tiho, pjevusila “Somewhere over the rainbow” zajedno sa Barbarom.
Zagledao sam se u vatru, i odjednom mi je bilo strasno krivo sto sam propustio koncert, ma koliko los bio…
Svi ovdje objavljeni tekstovi i fotografije su autorizirani i pripadaju Osijek-Online.Com
te NIJE DOZVOLJENO korištenje ovih materijala bez pismene suglasnosti autora. U
zaštiti svojih prava biti ćemo nemilosrdni ali ako nekom trebaju ovi tekstovi
ili fotke, rado ćemo ih ustupiti, uz suglasnost autora. Dnevne vijesti iz Osijeka publiciraju suradnici nezavisnog web portala Osijek-Online.Com CMS alatom C-master IV, (C) SB NET.HR, Slavonski Brod, koji je razvijen specijalno za projekt Putokazi ravnice (gradovi Slavonije online).
