(ili kako sam naučila ne uzimati sve zdravo za gotovo)
Povijest kaže: .....»Dance macabre izaziva strah, ali i mirenje sa sudbinom, želju da se iskoristi preostalo vrijeme na zemlji i prihvaćanje smrti kao neizbježnosti koja ispravlja zemaljske nepravde jer pogađa podjednako bogatog i siromašnog. Prvi dance macabre, smatra se, naslikan je 1424. u Parizu. Riječ je o freskama, na zidovima crkve, klaustra , koje prikazuju kosture u plesu s predstavnicima različitih društvenih slojeva - plemići, svećenici i seljaci, djeca i razbojnici, združeni u plesu koji vodi smrt, jer smrt ne haje za društveni položaj, spol, bogatstvo ili dob ljudi koje poziva na ples..... Svakoga od njih prati smrt — prikazana kao ogoljeni kostur bez plašta. Trgovac joj nudi novac, no zemaljska bogatstva u trenutku smrti ne znače ništa.»
Ovih je dana meni izrazito draga bliska i beskrajno značajna osoba bila u životnoj opasnosti, a još k tome smo vrlo fizički udaljene u stotinama kilometara. I na nesreću – ne prvi put. »Satrle» su je briga, život, problemi koji su je poklopili kao val, što božjom što njenom voljom. To je Osoba koja mi je podarila život i za isti se taj moj život brinula dok me nije postavila na noge, taman toliko da se ne srušim kod malo jačega vjetra. I gledaj paradoksa, odselila sam daleko od nje, na more - gdje vjetar, bura tuče jače nego igdje – a upravo Ona me štitila cijeli život od tako jakog vjetra.
Inače, moram priznati da nam neka velika životna sreća nije naročito bila naklonjena, no znate ono – padneš po sto puta, od mnogobrojnih nokauta već se nagonski pridižeš i čistiš masnice s lica, boli jebi ga užasno, ali ideš dalje. I tako smo mi, ja i meni dragi ljudi brodili kroz taj život s priličnim brojem nokauta i dizanja, a jedan od većih je bio i kada je moj život bio u opasnosti, pa me Bog ipak odlučio držati ovdje, jer mu kao anđeo zasigurno nisam trebala :-)))).Mogu Vam reći (ne znam je li to za pohvalu ili što?) da sam se prilično «naboksala» sa životom.
Zašto vam govorim o životu, a kolumnu sam nazvala Dance macabre (Ples smrti)? – jer su one toliko povezane, ta opipljiva STRAST između života i smrti toliko velika, uvijek prisutna i motri na nas - da je možda i bolje da ne znamo koliko je blizu. Spoznaja o tome – da doslovce u jednom trenutku se smiješ, a u stotinki sljedeće sekunde te više nema – prestaje tvoj dah i tvoj pogled zamire – toliko je strašna većini ljudi, da je – za njih i bolje da toga ne postanu svjesni. Upoznala sam puno ljudi koji život i ljude oko sebe uzimaju «zdravo za gotovo» - što je po meni jedna od najvećih bolesti čovječanstva. Gotovo je nevjerojatan spektar priprostih gluposti i kvaziproblema kojima smo opterećeni od najbanalnijih stvari – pa i do onih većih. Potpuno nesvjesni da su ti problemi toliko minorni pred činjenicom da nas sve čeka zadnji ples. I da u tom plesu smrti svi znamo korake već po rođenju.
Kroz svoj životopis koji da ga i napišem – ljudi mi vjerojatno ne bi povjerovali – ja sam shvatila da je svaki dan i svaki tren poklonjen. To je čisti, nepatvoreni DAR. I samo je pitanje trenutka kada će u paperjastoj masi tih životom bogatih trenutaka - ušetati dama u bijeloj haljini i blagog pogleda – da nas prenese na neku stranu rijeke na kojoj svjesni i živi – nikada ne možemo biti. Jednostavno, moraš shvatiti da sve čime si okružen – od osoba preko događaja nije nešto što si zaslužio već nešto što ti je POKLONJENO.
Ne gordi se i ne budi ohol – jer sa neke freske koje nas svakodnevno okružuju – motri na nas i čeka svoj trenutak – najveća od svih – dama dance macabre.
Stoga - ne zavidite. Ne mrzite. Ne osvećujte se. Ne govorite stvari koje ljudima na srcu ostavljaju jedne od onih ožiljaka koji nikada ne zarastaju. Ne vičite. Ne punite se jalom kao vodom, jer jal se iz duše ne čisti nikakvim usputnim sredstvom iz mini marketa. Ne budite se bijesni . Budite se zahvalni. Recite majci i ocu da ih volite i da ste im zahvalni za sve (pa i usputne pogreške) nazovite prijatelja da čujete je li veseo ili tužan. Dajte prosjaku ono što imate u ruci – vas čeka dom i večera. Ne bježite od bolesnih i ostavljenih. Ne družite se iz koristoljublja. Ne uzimajte svoju ljubav, muškarca, ženu – zdravo za gotovo. Ne nanosite bol nikome, pa ni sebi. Ne pretvarajte se da ste nešto što niste. Svaki dan kada pijete kavu i zapalite cigaretu uživajte. Kupite nećaku poklon. Zatraži li vas netko pomoć – ne odmahujte rukom olako. I često pogledajte neki lijep oblak.:-)
Sve gore navedeno ne mislite da ćete raditi u svim danima što dolaze i da će nevolja zaobići baš vas – one se događaju nekom drugom, ne?:-) Bullshit, dragi moji. Sve je poklonjeno. I ništa nije ovdje zauvijek i vječno prema našim očekivanjima. Neka vas ne plaši dance macabre – sve nas čeka i nema novca kojim možemo «kupiti» njezin nedolazak:-) Plašite se više onog dobrog što u životu nemate hrabrosti učiniti. Čak i dance macabre cijeni hrabre ljude. Ne bojte se reći OPROSTI, VOLIM TE, priznati da vas boli ili ste slabi. Ljudskost je zajednički nazivnik svega toga.
I neka vam je sretno i «berićetno» - kaže narod, a narod je mudar :-) Dakle, dok ne zaplešemo taj zadnji ples, plešimo život. I ne zaboravite – što češće pogledajte u neki lijep oblak...
Zdravo. Ako hočeš plesati, dojdi u zagreb Ako nečeš, nemoraš jer se tu i nemože plesati a maškare su prošle pa do iduće godine ćemo plesati u samoboru. i ja imam tu žicu zove se Ivica i vrlo mi je draga i dobroćudna je ali nezna plesati samo zna pričati gluposti. eto
Ja sam Irja.Odnosno, Irja mi je pseudonim, a pravo ime počinje sa K.:-) i autor sam ili \'vlasnik\' ovih kolumni. Pišem ih onako, \'iz sebe\' i drago mi je kada vidim da kod ljudi diraju onu najfiniju žicu, nit koju svi manje više imamo.:-) Ako moje kolumne uspiju taknuti kod Vas upravo to - uhvatila sam svoj mali \'smisao\'.:-)
Pozdrav, Irja - ili K. :-)
HAJDUK ŽIVI VJEČNO !!!!!!!! POZDRAV OD TORCIDE SPLIT!!!!!!!!!!!!!!!!!!
slučajno sam nabasala na tvoje tekstove i da ne bih bila patetična, bit ću kratka - pomogla si mi da u ovom, za mene prilično teškom periodu, osjetim ponovo neku snagu koja mi već dugo nedostaje...iako je sve napisano već zapravo u nama, često i uglavnom ne razmišljamo o tome.hvala ti na ovom tekstu.
Svi ovdje objavljeni tekstovi i fotografije su autorizirani i pripadaju Osijek-Online.Com
te NIJE DOZVOLJENO korištenje ovih materijala bez pismene suglasnosti autora. U
zaštiti svojih prava biti ćemo nemilosrdni ali ako nekom trebaju ovi tekstovi
ili fotke, rado ćemo ih ustupiti, uz suglasnost autora. Dnevne vijesti iz Osijeka publiciraju suradnici nezavisnog web portala Osijek-Online.Com CMS alatom C-master IV, (C) SB NET.HR, Slavonski Brod, koji je razvijen specijalno za projekt Putokazi ravnice (gradovi Slavonije online).
