22.01.2006 00:23
O, LEGA, KAKO VOLIM MINUS 9 STUPNJEVA CELZIJEVIH :-)
Osjećala sam se kao Filip Latinovicz iz Krležina djela «Povratak Filipa Latinovicza» kada sam, nakon 7 mjeseci, došla ponovo u svoj rodni grad. Naime, bila sam u Osijeku gotovo 8 dana i ti dani, koji vam u nekom svakodnevnom životu znaju vrlo sporo prolaziti, meni su tako proletjeli da sam imala osjećaj da sam upala u neki vremenski stroj koji «melje» minute i sate. Do vraga, koja panika da nećeš sve stići u tih nekoliko dana.:-)
Toliko dragih ljudi i lica moraš sve «zbiti» u malo vremena i pokušati im, pa kao po natuknicama, ispričati sve što se dogodilo od kada ste niste vidjeli.
Kada po dolasku u rodni grad iz nekog «dalekog svijeta» :-) shvatite da je to nemoguće zbiti u nekoliko natuknica, dogodi se jedna fantastična stvar – sjednete s tim dragim ljudima na kavu i sasvim spontano priča počne teći - kao da ste se zaustavili u nekom vremenu i kao da nikada niti niste otišli. To je tako dobar feeling jer vam daje nekakav snažan vjetar u leđa koji govori – ok baby, još te ima u Osijeku.:-)
Kada odseliš iz svog rodnog grada, u biti te najviše užasava potencijalni strah od procesa zaborava. Svakim se danom trudiš prisjetiti nekog motiva iz Osijeka, te na taj način sam sebe uvjeriš da tako održavaš njega u sebi i sebe u njemu. Zvuči komplicirano?
Nije uopće, vjerujte.
Jer nakon nekog vremena isto tako shvatiš da se tog istog zaborava ne moraš bojati – a on te skoro pa u obliku panike uhvati – kada se počneš propitivati – hoće li me moj grad zaboraviti? Ma, neće – jer ja ne mogu zaboraviti njega. Jednostavno počinješ prihvaćati činjenicu da možeš biti na sto mjesta na svijetu – ali da ti je dom tamo gdje ti je srce. E, sad – dolazimo do vrlo škakljive stvari - moje je srce iz nekih razloga i ovdje – no moram priznati da kvantitet ovdje ipak vodi. Naime, kada na jednom mjestu ostaviš svojih 30-tak godina života, puno godina moraš provesti na drugom – da bi ga doživljavao donekle svojim domom. Na silu ne ide ništa.
Kada sam doselila u Split, sjećam se, namjerno sam i bjesomučno, kao bijesna zvijer, tražila neki detalj da se u Split «zaljubim». Ono, da zbog tog detalja zavolim grad kao grad. Što je apsolutna glupost – odmah da vam kažem. Stoga, ne pokušavajte s ovom furkom. Naime, cijeli taj koncept je sulud jer silom se NE možeš zaljubiti, pa ni u neki gradski detalj. To je kao i među ljudima - ili ide ili ne ide. Ili - kao u nekim tihim vezama - ljubav se razvija polako :-).
Što pamtim iz ovoga posjeta? Ovako: Zoka izgleda super, nova frizura joj je fenomenalna, a i njezina dobro poznata strpljivost i dragost ostala je nepromijenjena. Goca? Ona je smršavila (blago njoj:-)) i još uvijek je prava nuklearka i energični pogon nesalomivog duha. Odi i dalje prodaje šarmantne priče zaljubljivim damama, slika lijepe slike; Igor je još uvijek moj najdraži «maneken»; Drago i dalje njeguje večernje vožnje gradom uz glasno slušanje radija, te njeguje i onu našu internu filozofiju života – «svi lažu» - koju smo znali primjenjivati na kavama u najgorim međusobnim krizama identiteta i faza samosažaljenja. Baš onako, kako to prijatelji i rade kad su... khm... jel', u klincu :-).
Ninočka? Ona je jednako ispaljena kao prije – pa smo se sasvim lijepo prisjetile dana kada smo barile komade na poznatim mjestima u gradu, s dosta uspjeha, mora se priznati (evo, crvenim se) :))).
Moja draga radijska Ovnica je energična žena muškoga principa koja i dalje odolijeva godinama, a i predrasudama i klišeima – što me uvijek iznova natjera da se u nju «zaljubim». Baš kako sam u panonski eter bila zaljubljena tolike godine.
Naravno – nisam zaobišla ni svoju «stilisticu» - frizerku. I tako... K. je još uvijek u svom salonu i ima najšarolikiji izlog ženskih likova uz koje, kada sjednete čekati red na svoju frizuru – propisno se nasmijete uz sve ženske teme – od depilacije preko muževljeve prijevare pa sve do dobrog seksa:-). I još uvijek šiša vrhunske kratke frizure.
Oni najbitniji - moja obitelj. Evo, priznajem - u strahu sam im tražila dodatne bore na licu, koje bi bile surov podsjetnik da prođe dosta vremena kako se ne vidimo – no – nekako ih nisam nalazila :-). U čemu je stvar? U tome što sam i njih vjerojatno stavila u neku svoju vremensku kapsulu – pa su u mom odrazu, u mom oku oni uvijek lijepi i nepromjenjivi. Jednako nježni, jednako blagi, jednako šašavi, jednako «nabrijani», ali i jednako spremni na pomirbu. Vjerojatno - jednako otkačeni i jednako se volimo i u fazama ne podnosimo kao i svaka druga obitelj :-).
Samo na jedno mjesto nisam stigla. Ali sljedeći put ću stići i na njega. To je najdraže mjesto gdje me uvijek vodilo malo crveno svjetlo.. :-).
Osijek? Kakav mi je bio Osijek? Hm, onoga trena kada sam se u njemu «iskrcala» i imala strava poriv da k'o Papa kleknem i poljubim zemlju :-) – srce je reklo – doma sam. To je osjećaj koji se nikada ne mijenja. Ulice su meke, lica blaga, osmjesi i namrgođenost prolaznika pravo ravničarski. U dobro poznatim mi birtijama - dobro poznate face kao drage voštane figure sjede na svojim mjestima s gotovo jednakim izrazom lica :-). Milina! Poznata mliječna magla, prelijep zimski krajolik i zrak koji štipa na minus 9 stupnjeva Celzijevih!
Eto, što ti je moć korijena i doma :-). Dođeš do točke kada ti je magluština draga, nije ti teško proskakutat' i po slavonskom blatu, a i zapuhne te neka nevjerojatna ljubav prema minusima i sjevercu. E, lega – neopisivo volim minus 9 stupnjeva Celzijevih!!!!!
Irja zahvaljujem ti na tekstu koji je skoro isti kao da sam ga ja pisao. Međutim ja se nalazim u inozemstvu, pa su mi i Split i Osijek dragi. Osijek mi je draži jer sam u njemu odrastao. Ja bih sve one koji bi trebali nešto činiti da ljudi ne odlaze iz Osijeka, a to ne čine, poslao u inozemstvo na neodređeno vrijeme.Tada bi osjetili tu našu, pravu ljubav kako prema Osijeku tako i prema cijeloj Hrvatskoj. Naime, tek tada se u čovjeku jače razvijaju osjećaji, shvaćaju korijeni i identitet i shvaćaju prednosti i nedostaci vlastitoga mentaliteta. Tada čovjek bude ponosan što dolazi iz toga grada, Osijeka i shvati što bi trebalo promijeniti da bude bolje i da ljudi ne odlaze iz njega. Mada si lijepo opisala, ali te najbolje mogu razumijeti oni koji su to proživjeli.
poznat mi je osjećaj o kojem pišeš. ravnica pušta duboko korjenje u srcima slavonaca. možda i bude perioda kad misliš da si je 'zaboravila', ali te onda neki miris, -9 celzijevaca ili nečije otezanje u govoru podsjeti da je taj 'ne znam što mi je' osjećaj u stvari žudnja za rodnim gradom.
Svi ovdje objavljeni tekstovi i fotografije su autorizirani i pripadaju Osijek-Online.Com
te NIJE DOZVOLJENO korištenje ovih materijala bez pismene suglasnosti autora. U
zaštiti svojih prava biti ćemo nemilosrdni ali ako nekom trebaju ovi tekstovi
ili fotke, rado ćemo ih ustupiti, uz suglasnost autora. Dnevne vijesti iz Osijeka publiciraju suradnici nezavisnog web portala Osijek-Online.Com CMS alatom C-master IV, (C) SB NET.HR, Slavonski Brod, koji je razvijen specijalno za projekt Putokazi ravnice (gradovi Slavonije online).
