15.05.2006 19:01
«TVOJA JE SREĆA SAMO TVOJA STVAR, AL' TVOJA TUGA – TO JE VEĆ PRIČA DRUGA - TO NA MOJ RAČUN IDE»
Počeo me pucati onaj naš ravničarski blues koji se mora ponekad umočiti u čašu vina:-). On nije tugaljiv, dapače, nekako je oslobađajući. Vjerojatno ta sloboda našeg mišljenja ima veze s krajem u kojem smo se rodili – a to je zemlja bez planina, bez bilo kakvih zapreka, koja ti daje mogućnost da ti pogled i misao puca na sve strane. I tako se, evo, izrodila misao o MREŽI ŽIVOTA.
Neki sam dan mislila - koliko smo u biti zaista «nemoćni»? Nemojte me krivo shvatiti, nije da nam pripisujem, kao ljudima, neke «božanske moći», ali mislim da, gledano unatrag, vidimo koliko možemo utjecati na nečije živote. Na stranu što (nesvjesno) krojimo vlastitu sudbinu (Židovi kažu – tvoj karakter je tvoj sudbina), no mi zaista KROJIMO i TUĐE SUDBINE. Svojim uletima u tuđe živote, koji počesto izgledaju kao upad ogromnog, nezgrapnog slona u staklarsku radnju :-), pišemo fine reljefe ljudskih sudbina, koje se kasnije ocrtavaju u borama na ljudskom licu ili naizgled nevidljivoj unutrašnjosti. Ta je mreža naših isprepletenosti, tako fino tkanje, da više nego često ne znamo - gdje je sve to počelo, u kojem se smjeru razvijalo i koji je taj «ključni trenutak», u kojem smo odredili život neke nam bliske i drage osobe, pa čak i ne pretjerano bliske.
Svi smo prošli velike ljubavi, bliska i neponovljiva prijateljstva, suodnose s najbližima, a i svi smo u dobroj mjeri potpuno nesvjesni koliko naši postupci ili mišljenja određuju, u nekom segmentu, postojanje nekog drugog. Nekako, imam feeling kako nam je Bog dao «veliki kredit» - u smislu preuzimanja odgovornosti na sebe. Sve to iz razloga, što negdje duboko mislimo (iako to ne priznajemo) da će «veliki tata» preuzeti krivnju za naše eventualno sumanute postupke ili manje sumanute :-). Tako mi kročimo kroz život, kao po nekom našem privatnom igralištu, za koje smo zemljište dobili – da vam iskreno kažem – ne znam kojom «zaslugom». Istina je u biti sasvim drugačija. Mislim da je Bog samo vidio koliko se teško, na tim našim «igralištima», nosimo sa spoznajom da smo nešto ključno, dobro ili loše, odradili mi sami, da smo skrenuli rijeku u nekom krivom pravcu, da smo nečiji životni račun nepošteno naplatili u svoju korist ili pak – možebitni paradoks - da smo nekom svojom «groznom» odlukom učinili nešto, u biti, jako dobro za onog drugog.
Posljednjih se dana (o)sjećam da sam nečim, u prošlosti, ne baš dobrim, jednoj Osobi koju sam pomalo stravično voljela :-) učinila dobru stvar. E, sad - dalo bi se tu raspravljati o nuspojavama, o raznoraznim dijagnozama, satima, danima, mjesecima, no gledajući sve to – svojim skretanjem, vjerujte, vrlo moćne rijeke, u totalno drugačijem smjeru, njemu je u konačnici životni mozaik postavljen kroz kockice na svoje mjesto. Zasjalo čovjeku sunce. Tako smo, eto, razriješili i misterij mog izabranog naslova. Naime, naslov je stih Balaševićeve pjesme, pa će svi ravničari, koji kroz «bljesak zlatnog zuba» dobrog Cigana na violini, koja povremeno «vrišti», znati na što mislim. Znam, znam, zvuče vam ove moje riječi, na prvu, kao pionirska konstrukcija sastava osnovnoškolke o pubertetskoj depresiji, ali ma kako banalno zvučalo – znate i vi da to jest tako.
Da, istina je, s koje god točke krenem, moja je ondašnja odluka dobro posložila život te Osobe. E, a da se - s druge strane - preko te Osobe spustila ona pretužna, plavičasta mreža života iz koje se ne čupa lako, mislim da bi me to progonilo do kraja života. Okej, okej, budimo iskreni, kada se već «skidamo» do kraja, neke me(nas) stvari progone bez obzira na sve. Ti naši demoni u biti nas nikada ne napuštaju, to su naši dragi privatni paraziti i krvopije, koji nas podsjećaju da u životu nema besplatnoga ručka. I da sve što odradiš i skupo platiš. Sve što je vrijedno nazivanja - nekim velikim i neobičnim činom življenja. I tako, ja sam, eto, darovala Osobi moje prošlosti - ono što je najviše želio, a vjerujem da ta Osoba toga uopće nije svjesna. A možda je i dobro da je tako. Mreža života jest pojava - najčudesnija od najčudesnije - na planeti na kojoj trenutačno jesmo. E, sad hoćemo li u nekom drugom svijetu, planeti doći do drugih zaključaka, ne znam ;). Za sada jedino iskustvo koje imamo, jest ovo sa zemaljskih prostora, a mora se priznati da nije za baciti:-).
Dapače, ima nešto zastrašujuće u činjenici da možemo svoj i tuđi život okrenuti naglavce. Ne znam kako Vama, ali meni – ima.
Zato ću Vam uputiti samo jedno malo, «majušno» upozorenje, kao ono u vlakovima, tipa, «Ne naginji se kroz prozor». Ja kažem – pripazite kako se i čime igrate na svojim privatnim igralištima. Zaigra se čovjek, ohooo, ihaaaaj, zaigra se s divljima konjima – pa imajte na umu - teško je svoje konje poslije krotiti!;-)
..al to se leči s dve-tri kapi nežnosti.. :) podsjećaš me na jednu mudru ženu koju znam, ima više godina nego ti i ja skupa. :) to sam sad otkrila. i da mi fale zapisi o evi. piši. :)
Svi ovdje objavljeni tekstovi i fotografije su autorizirani i pripadaju Osijek-Online.Com
te NIJE DOZVOLJENO korištenje ovih materijala bez pismene suglasnosti autora. U
zaštiti svojih prava biti ćemo nemilosrdni ali ako nekom trebaju ovi tekstovi
ili fotke, rado ćemo ih ustupiti, uz suglasnost autora. Dnevne vijesti iz Osijeka publiciraju suradnici nezavisnog web portala Osijek-Online.Com CMS alatom C-master IV, (C) SB NET.HR, Slavonski Brod, koji je razvijen specijalno za projekt Putokazi ravnice (gradovi Slavonije online).
