12.10.2006 20:20
UMORNI SMO OD MUDROSTI, BOŽE MOLIMO TE, DAJ NAM NATRAG NAŠU INTELIGENCIJU!
«...Kad' sam bio mlad, bio sam jako inteligentan ali grozno glup...Sad se sam sebi činim puno mudrijim, ali mi je inteligencija ishlapila. Više ništa ne razumijem.»
I eto...Dolazimo polako do točke u životu kada smo pobrojali, mora se priznati, sasvim lijep broj godina. Eto, ja sam na takvoj, baš kao i puno vas čini se :-)
Ne, nemam 40, ako ste to mislili:-), imam dosta manje, no i ta 40-ta sve nas kad tad stigne, nekakva, uvjetno rečeno, «od oka procijenjena» polovica života. Polovica, dragi ljudi, ako imamo ludu sreću, naravno. Sjedim u društvu u kojem se potegne, vrlo često, niz nekakvih životnih tema, na koje (pretpostavljaju nadobudni ljudi) čovjek nakon određenog niza godina misli da ipak ima «prave» odgovore. Tataratatam!!!! Iznenađenjeeeeeee!!!!
Eh - kakva glupa i naivna pogreška, kakva blamaža, dragi moji...:-) Na ta životna pitanja za čije jebeno teške odgovore skupljamo iskustva niza godina – od rođenja, puberteta, školovanja, zapošljavanja, ljubavi, egzistencije, odnosa s prijateljima, prema poslu, prema bračnim partnerima – mi imamo teorijske dogovore. No, na kraju, kada sva ta pitanja seciraš do njihove iskonske biti, shvatiš da ti zaista imaš - ništa drugo - do samo pješčane i nestabilne teorijske dogovore. Da te nakupljene godine, eventualno, časte s kojom dozom mudrosti, no da tvoja inteligencija u biti ne radi nikakav veliki posao pri odgovoru na teže životne situacije.
E, sad kada bi htjeli baš «šiljiti» priču do kraja – mogli bismo filozofski uhvatiti razlučivati pojmove inteligencije i mudrosti te koliko oni imaju toga zajedničkog, a koliko ne, no opet – vjerujte mi – došli bismo do istoga zaključka – da mi kužimo u biti toliko malo toga da je to nevjerojatno.
U mladosti ispada da smo imali više konkretnijih, jednostavnijih i učinkovitijih odgovora, a sada sa svim tim prikupljenim iskustvom kroz život - koje smo stavili u malo veću vreću za smeće - jer u veliku Konzumovu kao ne stane:-)) i čvrsto povezali - u biti jako teško nalazimo prave odgovore.
Jednostavno, ispada da smo u mladosti u biti bili puno inteligentnije osobe nego smo sada. I naše su odluke tada zaista nalikovale više iskrenoj i inteligentnijoj varijanti, nego sve ono što činimo u kasnijim godinama. Kada imamo skriven kalkulator u džepu ili držimo fige iza leđa. Nekako, kao u foteljama zavaljeni umorni oportunisti gledamo svoj vlastiti show - pomičemo glavne likove, palimo i gasimo reflektore, razvrstavamo lovca na šahovskoj ploči – ali svi su nam odgovori režiseru nekako nezgrapniji, neokretni, tromi.
Npr. pitanje prijateljstva – odgovori su bili jednostavni – onaj tko te izdao okretao si mu leđa i odlazio – što je opet, priznajte, inteligentno – jer tko te izda jednom, učinit će to opet. To nam je jasno. Odlazili bismo sa svojih 20-tak bez riječi ili s nekim barem donekle otvorenim objašnjenjem, bez kajanja. A onda dođe ta «mudrost» s godinama i sve ono u što smo čvrsto vjerovali pretvara se u nekakvu želatinoznu masu, koja se u nizu situacija iz čvrstog stava pretvara u more konformizma, predrasuda, strahova i svog onog popriličnog repertoara, koji guši svaku izvornu i jedinstvenu ljudsku inteligenciju.
Pitanje posla? Kao mladi donosili smo jasne odluke o okruženju u kojem želimo biti – škola, studij te društvo u pojedinim socijalnim grupacijama – a sada? Uz dužno poštovanja spram naših života i iskustava – mi i protiv naših zdravorazumskih odluka pristajemo na kombinacije, na koje nikada ne bismo pristali, ni da smo se napušili marihuane koja se daje devama za izdržljivost, jebote.
Pitanje prevare partnera? To najosjetljivije pitanje među svim pitanjima. Što na to kažete? U našim mladim godinama i tu smo bili inteligentniji i iskreniji – odlazak od partnera drugome partneru - znalo se – dovodi do kraja romantične vezice s našom prvom ljubavi, ali danas? Kome god postaviš (temu) pitanje prevare (koje je u biti vrlo jasno – a to je da je prevara loš i gnjusan čin) svi će imati NIZ, cijeli repertoar sjajnih i blještavih uvjeta, okolnosti, ukratko rečeno – opravdanja - za nešto što znaju i sami jest duboko neinteligentan i nemoralan čin, a tek nam u svemu tome nikako ne koristi naša tzv- veeeeelika mudrost prikupljana godinama u našu veliku vreću za smeće.
I zato me ovaj citat iz naslova, jednog lika imenom Emericzy, navela da kopamo po svojoj iskustvenoj vreći za smeće. Naime, kada skinemo sve sa sebe, sve velove i nijanse i ostanemo samo u gaćicama (a možemo skinuti i njih, no nije baš poželjno) – ostaje slika u zrcalu koja i nije baš nešto strašno genijalna, samosvojna i snažna slika ljudi, kojima je iskustvo dalo «prave odgovore».
Na pitanje je li on/ona dobra osoba – odgovore smo prija znali odmah! Na pitanje – treba li podijeliti Milka čoksu s prijateljem – odgovor smo znali odmah! Na pitanje – treba li prevariti/izdati osobu kojoj je stalo do tebe – odgovor smo bez trunke zastajkivanja znali – odmah! Na pitanje – što je najvažnije u obavljanju tvoga posla (škole, fakulteta) – odgovor smo znali odmah! Na pitanje – je li lijepo i ispravno viriti u tuđu kuću i suditi ljudima što rade – odgovor smo znali odmah. Na pitanje – prije nego se vjenčamo s nekim, trebamo li ga/ju voljeti – odgovor smo znali odmah, bez treptanja ili neugodnog pokreta češkanja po nosu... Na pitanje – što bi život trebao biti – davali smo puno inteligentnije i autentičnije odgovore i rješenja. Nevjerojatno, ali jesmo ma kako sada - s ciničnim odmakom – gledali na to. Znam, pothvat jest veliki, nema garancije da ćemo uspjeti, no da ipak probamo (od)baciti naše velike crne iskustvene vreće i vratimo se našoj iskonskoj inteligenciji, neopterećenoj zapisima za koje - u krajnjoj liniji - uopće nismo sigurni da su dobri i ispravni, već ih egocentrično prodajemo pod naš veleumni brand?
Što nam konkretno donosi naše iskustvo? Mudrost? Što nam mudrost radi? Čuva nas od razočarenja? Što nam radi povlačenje od razočarenja? Zatvara prolaz prema životnom «kanalu»? Što nam radi svijet bez otvorenog izlaza na život? Sprječava da živimo.
Zato me nemojte više pitati što mislim o vjetru, romantici, odnosu sa šefom, prevari, ozonskim rupama ili politici. To je nebitno. Bitno je da uhvatimo ona prijašnje prave odgovore na ZAISTA bitna životna pitanja.
Umorni smo od svoje mudrosti Bože, molimo Te, daj nam natrag našu inteligenciju!
Mene ona nekadašnja 'inteligencija' više ne privlači. Njezina je privlačnost lažna; naime počiva na neznanju, a ne na nekoj velikoj sposobnosti razmišljanja. Samo čovjek koji malo zna ima jasne odgovore na dileme. Što više znaš to je dilema viiše, a odgovora manje.
To što se tebi takvo stanje nerazumijevanja i nejasnoće ne sviđa, to je druga stvar. Svi mi nekad poželimo da nam život bude jednostavniji, ali on to nije. On je kompliciran, nejasan, nepredvidiv, zajeban. Ali, nije to samo loše. Ima to i svojih prednosti.
Ne opterećuj se nejasnoćama; uživaj u potencijalu za neočekivanu ljepotu. Prebiri po životu i pronalazi u njemu bisere. Ima ih baš zato što je život smotan i mutan i nepredvidiv. Da je jasniji, svi bi te bisere odmah vidjeli izdaleka i pokupili i više ih ne bi bilo.
A jednostavni principi i jednostavni odgovori iz mladosti bili su OK, ali -- iskreno rečeno, korisni su bili otprilike kao prometni znakovi. Samo kao vrlo općenita upozorenja. Ako na znaku piše da je kolnik klizav, to ne znači da se svatko tko tamo vozi skliže. Ako kaže da postoji opasnost od bočnog vjetra, to ne znači da vjetar uvijek puše. Znak nije realnost. Tako ni princip nije realnost.
Dakle, ti lijepi i jednostavni principi su _načelna_ upozorenja i načelna pravila. U praksi -- koja je neusporedivo, astronomski kompliciranija od teorije -- služe nam samo kao orijentir, a ne kao precizno uputstvo za opotrebu.
Meni se sviđa takav kompliciran, spetljan i nejasan život. Prepun je iznenađenja. Mnoga od njih su i ugodna. Da teče po jednostavnim pravilima, bilo bi strašno dosadno.
Zašto bi moralo biti nečeg novog? Pa nismo tu da otkrivamo toplu vodu. Znaš onu ljupku talijansku poslovicu : \'Nemojte mi govoriti, znam pogriješiti i sam(a)!\' Svi mi imamo svakojake iskustvene momente i svak od nas ih doživljava drugačije...netko dublje netko pliće, prema temperaturi srca i težini mozga. Nema ti tu pravila i nema savjeta...uostalom, ovo nisu stranice psihološke pomoći...
Tekst/kolumna je fenomenalan, prepun životnih istina i to izuzetno dobro poslaganih, s razumom i zrncem satire. Od mene, piscu sve pohvale.
Puno je istine u tvom tekstu ali šta je u njemu novo? Imaš li kakvo rješenje za ovu opću apatiju i moralno rasulo. Ja prvi sam moralno eutanaziran, barem to priznajem tako kad ljudi po meni pljuju pustim samo da curi po podu...vjetar će osušiti... Ovakvih tema pročitam nekoliko svaki tjedan ali nikada ne nađem tekst u kojem netko napiše kako sad to prevazići. Volio bih to pročitati.
Svi ovdje objavljeni tekstovi i fotografije su autorizirani i pripadaju Osijek-Online.Com
te NIJE DOZVOLJENO korištenje ovih materijala bez pismene suglasnosti autora. U
zaštiti svojih prava biti ćemo nemilosrdni ali ako nekom trebaju ovi tekstovi
ili fotke, rado ćemo ih ustupiti, uz suglasnost autora. Dnevne vijesti iz Osijeka publiciraju suradnici nezavisnog web portala Osijek-Online.Com CMS alatom C-master IV, (C) SB NET.HR, Slavonski Brod, koji je razvijen specijalno za projekt Putokazi ravnice (gradovi Slavonije online).
