Evo me opet. Šta da vam kažem, dugo me nije bilo, sva sam bila u ovim modernim poslovnim potezima pa mi to udarilo na psihu... Ne znate o čemu je riječ? Ooooo, ma znate, barem svakog petog Hrvata zatekla je nekada na poslu jedna od najomraženijih riječi, pardon, pojmova u nas posljednjih godina tranzicijskog kapitalizma. Pitate se koja je to riječ? E, to vam je, mili moji - TEAM BUILDING. Je, dobro ste čuli. Naime, u čemu je stvar? Ima li uopće Hrvata koji vole taj pojam? Koji podrazumijeva okupljanje u biti potpuno nepoznatih ljudi, koje veže jedino to što gaje ljubav prema istom poslu, ljudi koji bi u biti najradije da se ne vide, ali eto, stjecajem okolnosti nadređeni im je dobio neobjašnjiv poriv da ih okupi i da se kreativno "druže", razmjenjuju misli i emocije, kako bi poboljšali radne i kreativne sposobnosti i bliskost... What the fuck?!
Pazi, BLISKOST sa svojim kolegama i šefovima? Pa 'ko normalan u ovoj našoj krasnoj zemljici, koja balansira između Zapada i Blakana, želi biti dobar sa šefom ili kolegama? Ja takvog ne znam, ne znam kako vi, možda vi znate. Mislim, znam da ljudi žele biti u korektnim odnosima sa svojom poslovnom okolinom, kako bi im bilo barem ugodno okruženje, ali neku bliskost i intimu kako bismo poboljšali odnose i kreativnu sposobnost, za Boga miloga, kome još normalnom to padne na pamet? Je, luda sam od potrebe da znam kako Ankina djeca, vara li muž Šteficu ili kakva je stolica Ivinog djeteta posljednjih sedam dana, otkada je imao onu virozu...Ma, to su podaci bez kojih ne mogu živjet, što da vam kažem... A još su mi najdraže one fore sa psihološkim propitivanjem jedno drugoga... Mislim, da se razumijemo, te psihološke igrice, testovi i ine psiho stvari jesu zanimljive kada to radiš svojevoljno, kao pokus, na nekom dobrom komadu ili s frendicama međusobno, kada se zapijete subotom navečer od dosade, ali kada to morate raditi u radnom timu, vas desetak, koji inače jedva prozborite dobar dan, e tu već imamo problem.
I tako, gledam ja nas deset zamoraca zatvorene u neku prostoriju, tri dana za redom, kako kao hoćemo prodrijeti u psihu onog drugog kolege, kao da ga što bolje skužimo i iskoristimo njegove potencijale, upoznavanjem njega, a i samoga sebe. E, to je kod mene proizvelo stres veći nego da su me natjerali da plešem Labuđe jezero u terariju s 5 zmija otrovnica. Sjedimo za okruglim stolom i buljimo jedini u druge k'o da smo dovedeni na strijeljanje i kao neobavezno prodiremo u psihu jedno drugog u petak, subotu i nedjelju navečer? O, jebote.
Zna li taj čovjek koji nam je to "neslućeno zadovoljstvo" priuštio da bi svak' od nas vrlo rado sada istrčao iz te prostorije vrišteći, kao u horrorima Carpentera, s potrebom da se od užasa, nelagode ne vrati više?!?! Znaju li oni da svatko od nas svih tih dana u biti razmišlja kada će što prije uteć' s tog Team Buildinga, koliko ga noge brzo nose i nastojat što prije zaboravit koji su Anini strahovi, zašto se Josipa rasplakala kad smo radili vježbu interpretacije ili kako na nas djeluje kada nas se stavi u cetar prostorije, a dugi komentiraju naš izgled? To je kao pozitivan korak u poslovanju, a? Pa, meni to više liči na mučenje, nego na stvar koja bi trebala iznjedriti tzv. bliskost tima, kreativan uzlet, šta ja više znam kako se sve te floskule nazivaju....
I tako... Dok odrađujem petstoti (treći je, ali se meni zbog užasa čini kao petstoti) Team Building, mislim šta ću jest' kad dođem doma i hoćemo muž i ja sutra ići na ručak u Lovački, a jako me zanima i šta je s onim vešom koji sam ostavila da se suši na buri, koja puše otprilike 200 km/h.... Pa dok oni objašnjavaju kako je sjajno što smo se okupili, da se kao djelatnici bolje upoznamo, ja mislim, jesu li mu gaće završile nošene burom u vrtu kod susjede Lili?! Što da vam kažem, Hrvati i Hrvatice, toliko dobro djeluje taj Team Building na mene, a vjerujem i na vas, da mislim da bismo što prije trebali pokrenuti peticiju za njegovo ukidanje. Eto zašto me, između ostaloga, nije duže bilo. Bildala sam mozak, a uzgojila trajni strah od poslovnog okupljanja radi što boljeg upoznavanja. Nije da sam nedruželjubiv tip, ali nemoj me, molim te, tjerat' da te volim.:-)
Netko vam radi loš team building. Nije ta izmišljotina totalno bez veze, ali to ti je i kao moda pizze koja je preplavila svijet. Kad pojedeš pravu, kvalitetnu pizzu (najbolje u Italiji) onda shvatiš zašto je postala tako svjetski popularna, iako je u četiri od pet pizzerija meni skoro nejestiva.
Kad se dobro napravi (što nije nimalo lako), team building je odlična stvar. Ali, kako da se dobro napravi? To visoko-stručni posao, a postao je toliko popularan da ga danas rade većinom ljudi kojima nije išlo od ruke vođenje pizzerije, pa su odlučili probati nešto drugo i kupili su priručnik, 'Team Building for Dummies'. Od takvog pristupa ne možeš očekivati bogznašto.
Svi ovdje objavljeni tekstovi i fotografije su autorizirani i pripadaju Osijek-Online.Com
te NIJE DOZVOLJENO korištenje ovih materijala bez pismene suglasnosti autora. U
zaštiti svojih prava biti ćemo nemilosrdni ali ako nekom trebaju ovi tekstovi
ili fotke, rado ćemo ih ustupiti, uz suglasnost autora. Dnevne vijesti iz Osijeka publiciraju suradnici nezavisnog web portala Osijek-Online.Com CMS alatom C-master IV, (C) SB NET.HR, Slavonski Brod, koji je razvijen specijalno za projekt Putokazi ravnice (gradovi Slavonije online).
