Onaj je dan u tjednu. Kad možete, mislim, ali i ne morate... Vučem se po stanu s glavoboljom od ranog jutra. Vani lijep i sunčan dan, but, jebiga, meni je totalni bed. U glavi totalna PMS konfuzija. Već pola sata stojim pred ormarom i piljim u masu garderobe ne znajući što bih danas navukla. Sreća pa se ne moram nešto posebno šminkat jer nemam nekog pravog posla za radit. Namjera mi je izgibat iz stana i to što prije.. prije nego se PMS konfuzija u glavu spusti malo niže, kako to obično biva..
Ne osjećam se baš hercig, ali odabirem jednostavni, najgluplji mogući dnevni outfit. U PMS-u se biraju samo provjerene kombinacije. Pomalo zatvorene. Zagasitije. Neupadljive. Skoro bapske. Dosadne. Tange? Dajte molim vas! Stomak mi se napuhao kao kineska glasačka kutija i najmanje što mi treba su liscine čipkaste tangice.. Zadnji pogled u ogledalo. Bljak!
Vani sreća pa je sunce i mogu staviti naočale. Svjetlost me ubija, kao i ta PMS migrena koja me pila twenty-four-seven uredno svaki mjesec jednom. Sjedam u auto i gasim sve moguće zujave stvari. Zar ta lamela još nije prestala strugati!? Nisam nervozna. Ne više nego inače tih dana. Samo mi dajte prostora, tišine i mira i sve će biti u redu. U protivnom… U nekim USA državama zakon brani žene ubojice ako se utvrdi da su ubile za vrijeme PMS-a. Kao, ono.. OK, moš ubit jednog..
Kupujem novine na kiosku i, izbjegavajući poznate, milim prema jutarnjoj kavi. Htjedoh izbjeći pekarnicu, ali taj miris svježeg, toplog peciva me ubija… Ah, ne.. počelo je..
Večer je. Još je uvijek onaj dan u tjednu. PMS prežderavanje započeto u jutro ne popušta. Čudan je to nagon. Ničim zamjenjiv. Obično se potrudim da do tog dana u bifeu sa slatkišima nema više ničega, ali ovoga puta baš ima svega. Flipsa, kikirikija, milka od kokosa i jedna sa rižom, male čokoladice od marcipana i medenjaci sa čokoladnim preljevom.. uf.. Ma neću slatkiše! Sjetih se napornih dana u dvorani za tae-bo, onih cura koje ga vode i koje izgledaju tako jebeno dobro da ne mogu niti gledat u njih, a i bolnih trbušnjaka dan poslije. Radije idem nešto konkretno pojest. Nema veze što sam večerala prije sad vremena… Samo ću malo karfiola. I malo salatice. To ne deblja i neće mi biti zlo kao od slatkiša. Još ću malo salatice. Sve bez kruha naravno. Inkubacija traje par minuta. A možda ipak malo kruha. Da se prije zasitim. I Rame. I malo pekmeza. Low fat. Kriška. Dvije. Sa mlijekom. A ovo krilce je za bacit? Ma, bolje da ga pojedem; što bi jadna djeca u Africi da imaju to krilce. Neće mi ništa bit...
U krevetu sam. Trbuh mi je ko ratni bubanj. Neću gurat prst u usta iako bih najradije da mi ga netko zabije na prepad. Prst? U usta? Ne, ne. Previše aludira na seks. A od same pomisli na seks još mi je lošije.. Fuck! Što ću sad ovakva? Ako odem spavati varit ću tih sedam kozlića čitavu noć, a zasigurno imati i najgore noćne more. A da probam malo joge? Ma kakva joga. Joga je za askete. Ja sam momentalno super teška kategorija. Boks? O da! Izručite mi sve koje ne volim..
Zvoni mi telefon. Konačno. Možda spas. Neki poziv na šetnjicu možda… On je. Glas mu je tako mio i drag. Pita kako sam i što sam radila danas. Pih. Da mu kažem nogirao bi me u roku od odmah. Jela sam dragi, cijeli cjelcati dan. Bit ću ti baš će-će poslije tri tone prožvakane, još ne provarene hrane.. Pita me hoću li sa njim na cugu. Ima neki poslovni sastanak. Poslovni?! A ne hvala. Nema šanse da se sada šminkam, a i došle su mi tri kile prije desetak minuta. Gdje ću s njima? Ni u što ne stanem. A još bih i disala. Uf.. «Ne, hvala dragi, ostat ću doma. Loše mi je malo. Oni dani, znaš...». «Ah šteta», rekao je tužno. Ma baš mi je dobar. Suosjećajan. Oblila me PMS raznježenost. Baš mu htjedoh reći da mi nedostaje, kad on reče: «Tako sam htio da upoznaš moju novu šeficu. Mlada je i baš je cool cura. Super se neobično oblači. Danas je bila obučena sva u roza. Cure su se zgražale, a mi smo…»... Klik. God bless America!
Wow, koji dobar tekst....pročitala sam ga u jednom dahu. Svaka čast....btw. i mene upravo drma PMS i glava mi je kao bubanj....tako da mi je super došlo pročitati da nisam jedina hehehe.
Sve ovdje objavljene fotografije su autorizirane i pripadaju Osijek-Online.Com te NIJE DOZVOLJENO korištenje ovih materijala bez pismene suglasnosti autora. U zaštiti svojih prava biti ćemo nemilosrdni ali ako nekom trebaju ove fotke, rado ćemo ih ustupiti (u originalnoj veličini), uz suglasnost autora. Dnevne slike iz Osijeka publiciraju suradnici nezavisnog web portala Osijek-Online.Com CMS alatom C-master IV, (C) SB NET.HR, Slavonski Brod, koji je razvijen specijalno za projekt Putokazi ravnice (gradovi Slavonije online).
