Moram vam reći nešto doista važno. Nešto što će iz korijena promijeniti vaš život. Jako mi je teško što vam to moram priopćiti, ali prije ili kasnije ćete to doznati od nekoga. To je doista teško prihvatiti, ali pokušajte stoički podnijeti to saznanje – DJED MRAZ NE POSTOJI!!!…
Doista se ne mogu sjetiti da li mi je to netko u mom djetinjstvu rekao pa od toga trenutka niti jedne godine ne uspijevam uživati u veselim i šarenim božićnim i novogodišnjim blagdanima, pa za razliku od svih drugih ljudi koji u tim svečanim pripremama sjaje od sreće i iščekivanja ja imam potrebu zaključati se u sobu i – plakati.
Čim se u zraku počne osjećati nekakvo blagdansko ozračje, grad ukrase svjetiljkama dajući mu neku nostalgičnu notu, djeca počnu zazivati Djeda mraza, a ljudi panično obilaze trgovine noseći iz njih šarene poklone sa velikim mašnama, mene obuzme neopisiva sjeta i depresija u kojoj posve izgubim kontrolu. Kao da su mi sve lađe potonule, ništa me iz te letargije ne može izvući.
Sve do neki dan mislila sam da sam jedna od rijetkih osoba koje doček nove godine iz nekog razloga drže tužnim, a ne veselim događajem, no kad sam se požalila nekolicini prijatelja ispostavilo se da se mnogi od njih osjećaju isto kao i ja. Snježne pahuljice koje lepršaju zrakom, sjajne kuglice na borovima, ponoćka u katedrali, božićne pjesme, biranje ekstravagantne novogodišnje odjeće, šampanjac, obavezni poljubac točno u ponoć za sreću i zaklinjanje na vječnu ljubav, svi happy i bezbrižni... ma što je to sve?!
To je noć kao i svaka druga. I novi dan u novoj godini je kao i svaki drugi. Kad dobijete oprost za svoje grijehe, skinete sav taj sjaj sa sebe i oko sebe, smiješak sreće koji vam je nametnula činjenica da su to dani kada svi trebaju biti ushićeni, kad razodjenete bor u sobi i psujući usisate poispadale iglice i ponovo, nakon ugašenih lampica, vidite svoj sivi grad… shvatite da ste opet na početku, ništa boljem ništa ljepšem, tek godinu stariji i još k tome sa 500, 600, 1000 kuna manje u novčaniku jer ste upravo toliko dali za jednonoćni provod kakav možete imati svaki vikend, samo bez tog novogodišnjeg osjećaja.
Pokušala sam i zanemariti te okrutne svakodnevne činjenice i realno sagledavanje božićno-novogodišnje pompe, te se prepustiti svom tom slavlju, ali se u ključnom trenutku uvijek dogodilo da na ulici, primjerice, vidim dijete u invalidskim kolicima koje u ponoć ne može zaželjeti da iduće godine ozdravi, ili usamljenu djevojku koja je novogodišnju noć dočekala sama iz haustora zgrade gledajući na trg prepun veselih parova kako se ljube i plešu, ili onoga starca koji je cijelo jutro uoči nove godine čekao da se otvori pučka kuhinja i da dobije svoj malko obilatiji ručak u kojemu nema ni pečene purice ni mlinaca… I u tom trenutku moja novogodišnja sreća nestane, jer tužno je kad tu sreću ne možeš podijeliti sa svima onima kojima je potrebna.
I sad neki mi oproste moji čitatelji što sam im, umjesto vrckave i dvosmislene priče o planu da novogodišnju noć dočekam u intimi svoga doma odjevena u čipkasto crveno donje rublje sa djedamrazovskom kapicom na glavi, u kolumni prenijela dašak one tužne i nevidljive blagdanske svakodnevice koju većina vas ne osjeća.
Sve ovdje objavljene fotografije su autorizirane i pripadaju Osijek-Online.Com te NIJE DOZVOLJENO korištenje ovih materijala bez pismene suglasnosti autora. U zaštiti svojih prava biti ćemo nemilosrdni ali ako nekom trebaju ove fotke, rado ćemo ih ustupiti (u originalnoj veličini), uz suglasnost autora. Dnevne slike iz Osijeka publiciraju suradnici nezavisnog web portala Osijek-Online.Com CMS alatom C-master IV, (C) SB NET.HR, Slavonski Brod, koji je razvijen specijalno za projekt Putokazi ravnice (gradovi Slavonije online).
