13.01.2002 19:37
Kako sam provela noć sa Goranom Višnjićem
Opet kasnim, psovala sam u sebi prometnu gužvu u gradu, čizmice sa visokom potpeticom koje mi nisu trebale na ovoj baranjskoj poledici i kosu koju sam zaboravila svezati pa ju je ledeni sjeverac vrtio oko moga lica. Mučilo me je što ću za koji trenutak klizanja i nabadanja po ledu stići do mjesta na kojemu faca Višnjić ima filmski set, a ja nemam blage veze što je to moj urednik imao na umu kada mi je rekao da želi reportažu o Višnjiću u baranjskom šoru. Zar on ne zna da je Goran Višnjić nedodirljiv holivudski dr. Kovach kojega bije glas iznimne napuhanosti i prepotencije, za čiji interview moraš zvati njegovu agenticu u Ameriku! Ne zna, izgleda da ne zna. Ali znam ja. Nema šanse da uzmem bilo kakvu izjavu, ma koliko šarmantna nastojala biti...
Sva zadihana stigoh pred razapete konstrukcije reflektora i rasvjete gdje je nekoliko kamera piljilo u mene. Svih dvadesetak filmskih suradnika prestalo je sa radom i znatiželjno uprlo pogled prema meni. Bilo je nešto opako i prijeteće u njihovim pogledima i sjetih se da su ekipu Glasa Slavonije otjerali sa seta jer su ovi bili napadni i dosadni, nadasve neprofesionalni. Gulp – progutala sam knedlu nabacivši na lice osmjeh broj 7 (onaj sa razmaknutim usnama i rupicama na bradi). Ja sam se najavila – izustih, a Vrdoljak drekne: prođite, molim vas, u kadru ste nam.. Ups! Dodah gas mojim potpeticama da se maknem sa pogleda kamerama.
Konačno su svi sklonili pogled sa mene kada sam, sklanjajući kosu sa lica i pazeći da hodam po nezaleđenim dijelovima kolnika, iza čoška umalo pala preko nekakve zgurene spodobe u kaputu koja je čučala i razdragano gnjavila nekog psa avlijanera. Ajme – uzviknuh jedva uspjevši ostati na nogama. Odjednom spodoba ustane, pretvori se u grdosiju od 1.90 cm i uputi mi upitan pogled ukoso ispod obrva. Uspjela sam tek izustiti ispriku za nespretnost prije nego mi je grdosija uputila naj-osmijeh ikad viđen na slavonskim prostorima, a koji mi je istog trena zamaglio naočale jer shvatih da je to ispred mene upravo napuhanko Višnjić. Dok su mi se naočale odmaglile, i on je odmaglio (!?) ispred kamera ostavivši me u nedoumici hoće li ovaj nes(p)retni susret utjecati na njegovu suradnju samnom...
Prolazilo je vrijeme i na Baranju je uskoro pao mrak. Strpljivo sam gledala snimanje setova koje su, unatoč činjenici da se snima sa glumačkim profesionalcima, svi morali ponavljati i po desetak puta. Gledajući u facine pokrete, mimiku, izgled koji je s razlogom plijenio pažnju svih žena (pa i onih anketiranih u američkim tjednicima koji su ga proglasili najseksepilnijim muškarcem) i slušajući njegov ugodni bariton sa još uvijek uočljivim dalmatinskim naglaskom, nisam mogla ne pomisliti kako je s razlogom umišljen i prepotentan.
I dok sam bila udubljena u svoje misli, svim čulima stopljena u pogledu na njega (čitaj: raspekmežena, raskvašena, navla...ups...) odjednom se u mraku koji su razbijali samo reflektori začuo glas - gotovo! Uh, konačno – pomislih sad ću otići do njega i pitati….. zakoračih u mrak i - opet sudar! Ovoga puta nabasala sam nosom na njegova prsa jer se odjednom našao ispred mene. Miris njegovog parfema bacio me je u trans, a vjerojatno su mi se i naočale opet zamaglile samo što to nisam primijetila jer je bio mrak. Možemo sad poći, ako ste mene čekali – rekao mi je, a da se nisam uspjela niti predstaviti. Dok smo hodali prema autu do kojega me je vodio rekla sam mu da sam novinar i da zapravo trebam od njega neke izjave, jer mi se činilo kao da me je zapravo zamijenio sa nekim. Sve je bilo nekako, prelagano, preintimno, pre-nestvarno...
O čemu smo pričali na putu do Bizovca (tamo je, naime, odsjela cijela ekipa…da ne pomislite nešto bezobrazno!) zapravo se više ni ne sjećam (naravno da se sjećam, ali ne smijem reći :-)). Znam samo da je bilo već prilično kasno, negdje oko pola noći, kada sam krenula kući. Osjećala sam se kao pepeljuga koja je pobjegla od svoje, u ovom slučaju, nesuđene, sudbine. Samo što ja nisam izgubila cipelicu da me po njoj nađe... Mislim, bacila bih je ja i njemu pod noge da sam pomislila kako postoji bilo kakva mogućnost… Ali nije! Jer, osim što je divan, krasan, neizmjerno šarmantan i kulturan, uz to je i – vjeran!.. I to je bilo to!…
A što je? Zar ste mislili da sam drugačije provela noć sa Višnjićem?!..
Sve ovdje objavljene fotografije su autorizirane i pripadaju Osijek-Online.Com te NIJE DOZVOLJENO korištenje ovih materijala bez pismene suglasnosti autora. U zaštiti svojih prava biti ćemo nemilosrdni ali ako nekom trebaju ove fotke, rado ćemo ih ustupiti (u originalnoj veličini), uz suglasnost autora. Dnevne slike iz Osijeka publiciraju suradnici nezavisnog web portala Osijek-Online.Com CMS alatom C-master IV, (C) SB NET.HR, Slavonski Brod, koji je razvijen specijalno za projekt Putokazi ravnice (gradovi Slavonije online).
