Osijek Online News

Davno je to bilo kada sam zadnji puta posjetila Rijeku, mislim da ima nešto više od 10 godina, a i to je bilo onako, u prolazu do Opatije. Zapravo, sramota me je činjenice da sam zapravo samo dva puta u životu bila u Rijeci. «Upoznaj svoju domovinu da bi je više volio!». Definitivno sam pobornik te ideje. Veći dio naše domovine sam i obišla «uzduž i poprijeko» no Istra i Rijeka su mi nekako uvijek izmicale sa puta. Prošle godine sam kratko posjetila ta dva grada, kada i napisah ovo svoje kratko putopisno viđenje, sa obećanjem još pokojeg ali malo dužeg druženja s tim zanimljivim gradovima.

Pula... prekrasan mali gradić. Stotine slika su proletjele i nikada, baš nikada, nisam osjetila niti najmanju želju za posjetom tom gradu. Osim, možda, vidjeti Arenu i posjetiti Brijune u okolici. U nekom svom «filmu» vidjela sam Pulu kao omanji, pusti gradić na samom rtu poluotoka Istre, «slijepo crijevo». Možda i jeste, ne znam kako diše zimi, kad nema turista... ali ovo što sam doživjela krajem kolovoza je uistinu bilo ugodno svim osjetilima.
Kako sam već duže vrijeme poslom u Splitu, gdje funkcioniram bez auta, pokušah pronaći najjednostavniji i najbrži put Pule. Avionska linija Split-Pula ili Split-Rijeka ne postoji, vlak mi je zvučao previše komplicirano sa nekim presjedanjima na bus, brodska linija funkcionira samo noću, tako da se na kraju odlučih za varijantu autobus. Kako bus staje doslovno iza svakog grma i iza svake šupe (što rezultira devetosatnim krumpiranjem do Pule L), već sam nakon sat vremena zažalila i ljutila se na samu sebe što nisam ispitala varijantu rent a car (koja i jeste najugodnija, a i financijski relativno povoljna).
Lavina ugodnih iznenađenja je krenula po samom dolasku u Pulu, već na autobusnom kolodvoru. Službenica na šalteru prodaje karata (za razliku od splitske kolegice) je raspjevanim glasom (ponekad mi se čini da Istrijani pjevaju dok pričaju) odgovorila na sva moja moguća i nemoguća pitanja... i to sa OSMIJEHOM na licu! Nisam mogla vjerovati! Potražih turistički info-pult, naiđoh na privatnu putničku agenciju u kojoj me je dočekao izuzetno ljubazan djelatnik srednjih godina, opskrbio me kartom Pule i okolice, ucrtao mi put do moje destinacije i još k tome pridodao ugodni desetominutni razgovor. Naravno da sam promašila ulicu...;-) Kao i još nekoliko puta u toku dana, ali svaki put su mi raspjevani Puljani ljubazno pokazali put. Na kraju dana i po obavljenom poslu, zaključih da je Pula, ipak, vrlo maleni gradić, i da sam ga «svladala» u toku jednog poslijepodneva. Obiđoh Arenu (nažalost nisam imala vremena obići i njenu unutrašnjost), katedralu, gradsku palaču, Augustov hram, slavoluk Sergijevaca, Herkulova te dvojna vrata, malo rimsko kazalište...
Pronađoh bankomat, poštu, ispričah se sa prodavačem i konobarom te sa starcem i staricom s kojima sam, u kasno pulsko poslijepodne, podijelila klupu na korzu, dok sam pisala razglednice (još uvijek se ne mogu riješiti te boljke slanja RAZGLEDNICA – ovo je virtualni svijet, pa poneki materijalni dokaz uvijek znači puno više). Po obavljenom poslovnom razgovoru, iako umorna krenula sam u još jednu šetnju i u potragu za krevetom, pronašla povoljan smještaj (ne pretjerano komforan;-)) tj. sobu na broju 13 (?!) i usput napravila nekoliko dobrih fotki.
Ugodno poslijepodne u ugodnom gradiću koji ima Hrvatsko SRCE i podosta talijanske krvi. Osjete se Rimljani na svakom koraku, naslijeđe kojim se Puljani ponose, koje čuvaju i diče. Lijepo uređeni trgovi, ulice sa mnoštvom kanti za otpatke (!:-)), mladi prometnici na raskršćima koji ljubazno pokazuju pute zagubljenim turistima, na svakom koraku besplatni turistički prospekti sa kartom grada, kulturnim programima u gradu, zanimljivostima u okolici... Nakupih podosta materijala za proučavanje i već na povratku u Split osmislih itinerar slijedećeg posjeta Puli i Istri. Za TIROLSKU PRIJEČNICU (prelazak preko kanjona pomoću užeta, alpinističkih pojaseva i sistema kolotura) u rujnu treba najava unaprijed, šteta... jer to se blizinom uklapalo u ovaj kratki posjet Puli:-( A i koncert starog lafa, GORANA BREGOVIĆA i njegovog Orkestra za vjenčanja i sprovode mi promače za jedan dan:-(
Uspjela sam, naravno, pronaći i TRŽNICU; tek uvečer oko 21.00h, ali sa nekolicinom neumornih «noćnih» prodavača. Kao i u svakom većem, turističkom mjestu u sezoni, izbor povrća, a pogotovo voća, je velik i kvalitetan. Biraš, hoćeš uvoz ili domestic proizvode, sa naših poljana (koliko je tomu vjerovati, to je već pitanje!)... U nizu ljubaznih Puljana je i lijepi NIKI, Bjelovarac koji već niz godina živi i radi u Puli. Niki kaže da je Pula njegov drugi dom i nema želju za povratkom; uslikasmo se te mu zaželjeh ugodnu večer i dobar pazar. Zavukoh se u svoju, ne odveć ugodnu sobicu, te negdje u samom pokušaju recenziranja proteklog dana i zaspah. Probudih se jutrom negdje u Opatiji (onaj dio od ustajanja do busa ne pamtim, ipak je 5am previše rano za jednu okorjelu spavalicu!).


Dan u ugodnom društvu prijatelja u Opatiji je proletio brzinom svjetlosti, te se već slijedeće jutro nađoh u ovom bircu, na Riječkom korzu...
Još uvijek pljušti kiša.... Šteta... Posjet Rijeci je bio slaba karika! Ili sam ipak trebala obratiti pozornost na vremensku prognozu;-) Ili imati rezervni plan! Ma, ne... nisam PLAVUŠA!J
Ali ne predajem se ja tako lako!
Na kraju, od planiranog prijepodnevnog bauljanja po Rijeci, uspjela sam u sat vremena doslovno pretrčati samim centrom tog budućeg velegrada. Definitivno zapadnjački orijentiran grad, sa austrijskim i talijanskim naslijeđem, koje se zamjećuje pogotovo u arhitekturi. Zapravo, i ono malo što sam vidjela od Rijeke me uistinu zaintrigiralo. Iskreno se nadam da će Rijeka ekonomski doživjeti ponovni procvat, jer ju u skorije vrijeme vidim kao jedan od europskih velegradova u ovom dijelu. SF ili skora budućnost: riješen prometni kaos, podzemna željeznica, neboderi od stakla, sjedišta svjetski poznatih tvrtki, velebni toranj – vidikovac sa hotelima i restoranima, mnoštvo kasina, turista... Ne znam zašto, ali na prvi pogled me u nekim segmentima neodoljivo podsjeća na Minhen. Svaki grad, svako mjesto ima svoje osobite čari, ima nešto što ga čini drugačijim... jedna od tih čari su LJUDI. Pomorsko središte, prometno sjecište, sveučilišno središte, industrijsko središte... masa užurbanih ljudi, došljaka iz raznih dijelova Hrvatske, grabi korak i zarađuje svoj kruh u Rijeci... Nadam se da će Riječani uspjeti, kao što su to učinili Bavarci, sačuvati svoje naslijeđe te ga pozitivno i maksimalno iskoristiti.
Koliko god obožavam Dalmaciju i Split, ipak u meni teče sjevernjačka - ugarska, krv te mi sve nekako bijaše milo oko srca dok sam koračala ulicama glavnog grada Primorsko-goranske županije.. kao da sam udisala komadić zapada!:-)
I Rijeka i Pula su gradovi u kojima graniče, isprepliću se i nadopunjuju mediteranski i zapadno-europski mentalitet, naslijeđe i kultura.

Listopad 2004.
Marija Benkotić