OSIJEK - Ukoliko se u subotu 18.listopada u 19 sati nađete u blizini The Kavane, pozvani ste na otvorenje izložbe fotografija gosp. Roberta Kriveca. Prenosimo vam tekst gosp. Borisa Veličana, kako biste se upoznali s radom i djelom autora fotografija.
Roberta Kriveca rodila je mama Štefica 1978-e u Zagrebu, iste godine kad je Egipat sklopio mir s Izraelom, a Roman Polanski, optužen da je zavolio odveć mladu djevojku, pobjegao u Francusku. Zasluge za Robertovo rođenje, isto kao i u slučaju starije sestre Teodore, pripadaju i njegovom ocu Mladenu, iako je njegov udio, barem u začetku ideje, srazmjerno malen. Ima se tu štošta za ispripovijediti o Robertu do 1998-e, kad je upisao Akademiju dramske umjetnosti i nekoliko godina kasnije diplomirao smjer Filmskog i TV snimanja, ali životni roman o kojem Vam govorim započinje njegovim prvim poslovima na HTV-u, državnim ustanovama i fakultetima, da ne zaboravim mnogobrojnim radionicama igranog i dokumentarnog filma te treninzima komunikacije i pregovaranja koje su u začetku obilježile Robertov širok spektar zanimanja na području vizualizacije svega što nas okružuje, od fotografija do filma. 2007-e, godine kad je Gordon Brown postao premijer i dovršena gradnja novog Wembley stadiona, znatiželjni Robert odlazi u Englesku i kamerom za kruhom marljivo snima za TV kuće kao što su Sky News, Sky Sport, ITN, SIC, Reuters etc. Njegov rad prepoznala je London Academy pa ubrzo postaje vanjskim predavačem na polju televizijske i studijeske rasvjete, a bi bih iznimno nekolegijalan kad ne bih spomenuo njegovu prvu samostalnu izložbu „Modest Beauty“ u Hrvatskom veleposlanstvu u Londonu 2009-e. Skupivši iskustvo iz bijelog svijeta, iste se godine vraća u Zagreb gdje nastavlja svoje djelovanje dječaka zaljubljenog u kadar. Umjesto da u ova postrecesijska vremena sav svoj honorar stavlja u čarapu, Robert se okrenuo novim izazovima, proučavanjem i bilježenjem širokog svijeta. Fotografije koje vidite, nastale su upravo na jednom od takvih prouka svijeta gdje je Robert, ustrajan u svojoj ljubavi, u magičnom Thailandu ovjekovječio neke od najljepših trenutaka koji nas okružuju.
PRIRODA
„Boje Thailanda“ namijenjene su kako onima koji su, poput Roberta, bili u Thailandu i svjedočili ljepotama te zemlje, tako i nama ostalima koji ćemo jednog dana podići sidro i otploviti njima u susret. Osim boja, važan faktor percepcije svijeta su mirisi, svi oni divni osjeti koje doživljavamo promijenom sredine i upijanjem svega doživljenog. Opus vezan uz prirodu Thailanda govori o percepciji umjetnika koja se uvijek i nanovo rađa svakim novim pogledom na svijet koji nas okružuje, od prelijepih detalja u kontrastu do veličanstvenih totala u kojima, usuđujem se reći, fotografija govori više od tisuću riječi. No, ono što čini ove fotografije maestralnim je to što uz njih, osim boja, promatrač može doživjeti i mirise, a to je upravo ono što razlikuje sušto bilježenje svijeta oko nas od oka Roberta Kriveca.
PORTRETI
Putujući Thailandom Robert je fotoaparatom bilježio portrete tamošnjih stanovnika na posve identičan način kao što su to radili slavni slikari tijekom povijesti. Ideja je vrlo jednostavna – zabilježiti ljudska lica, tijela i njihovu zanimaciju tako da taj statičan trenutak sam za sebe ispriča priču glavnog protagonista. Možda je odveć od mene komparirati Mona Lisu, ali u meni je, kao promatrača, njezino lice izazvalo ista pitanja i odgovore kao što su izazvali Robertovi likovi. Stojim pred njima i divim se, divim se ideji da od nečega naizgled tako jednostavnog, može nastati djelo koje o stanovnicima Thailanda govori puno više od statističkih podataka. Jednog dana, ti podaci će biti promijenjeni, ali svjedočanstvo Robertovih likova spomenik je trajniji od mjedi.
Tekst: Boris Veličan
