OSIJEK - Pogledavši dokumentarac Prije poplave (Before the Flood), u kojemu nas Leonardo DiCaprio i Fisher Stevens upućuju što se zaista zbiva sa našom Zemljom u vidu klimatskih promjena i možemo li i kako utjecati na njih, odnosno spriječiti ih ili barem ublažiti, moju je pažnju privukao slučaj proizvodnje palminog ulja koje se u posljenih nekoliko godina povećao i kakav utjecaj ima na naš planet, ujedno i na nas same. U dokumentarcu se samo ovlaš dotaklo teme, ali me dovoljno zaintrigiralo da ipak malo podrobnije istražim stvar.
Palmino ulje je jestivi derivat dobiven iz ploda određene vrste palme koja potječe iz zapadne Afrike, a koja se može uzgajati svugdje gdje je slična klima kakva je u prirodnom arealu rasprostranjenosti. Tako se danas te palme uzgajaju u Africi, Aziji, Južnoj Americi, pa i u Sjevernoj Americi. Indonezija i Malezija čine globalno najveću proizvodnju i izvoz palminog ulja, sa čak 85%, a pri tome koriste neodržive metode razvoja. Sječa šuma, degradacija staništa, klimatske promjene i ugrožavanje opstanka brojnih životinjskih, pa i biljnih vrsta, samo su dio velikog problema ove industrije. Samo krčenje i spaljivanje šuma i šumskog raslinja stvara ogromne količine dima koji odlazi u atmosferu i pogoduje klimatskim promjenama, a Indoneziju stavlja u sam vrh u svijetu po emisiji stakleničkih plinova (2015. godine privremeno je nadmašila SAD). Trenutno je oko 27 milijuna hektara zemljine površine pretvoreno u ove ''zelene pustinje'' što otprilike odgovara površini Novog Zelanda.
Val deforestacije
Na početku 20. stoljeća ove su palme stigle u jugoistočnu Aziju, a potom je industrija doživjela ekspanziju proizašlu iz Britanske Industrijske Revolucije. Tada se godišnje izvozilo oko 250 tisuća tona palminog ulja, a danas premašuje 60 milijuna tona. Do sredine 20. stoljeća je Malezija bila lider u proizvodnji, dok 1970. godine indonezijska vlada nije počela sa ulaganjima u proizvodnju pod vodstvom tadašnjeg predsjednika Suharta koji je vidio ekonomski rast zemlje kroz ovu proizvodnju, da bi 2007. sama postala glavni proizvođač sa više od 8 milijuna hektara zemljišta. Predviđa se da će do 2020. godine biti i više od 13 milijuna hektara. Isprva se ulje koristilo za izradu svijeća i kao mazivo za strojeve dok u Europi nije izumljen proces hidrogenacije, pa ga je uslijed Drugog svjetskog rata bilo lakše transportirati i koristiti za brojne zapadnjačke prehrambene proizvode. Malo ljudi zna da se gotovo polovica uvezenog ulja u EU koristi kao biogorivo, te da to biogorivo ima tri puta veći štetni utjecaj na okoliš sa svojom emisijom CO₂ i metana, za razliku od tradicionalnih goriva.
Trećina svih vrsta sisavaca u Indoneziji se smatra izravno ugroženima. Orangutani (Pongo pygmaeus) su postali kao ikona za uništavanje šuma na Borneu i Sumatri, s oko 90% uništenih staništa tijekom posljednjih 20 godina i s 1000 do 5000 ubijenih jedinki svake godine. Orangutani igraju vrlo važnu ulogu u očuvanju ekosustava, prvenstveno u širenju i održavanju šume, jer neke vrste drveća ovise o njima tako što rasprostiru sjeme putem njihova izmeta, a neke sjemenke čak ne mogu niti proklijati ukoliko ne prođu kroz njihov probavni sustav. Ukoliko se ništa ne promijeni, pretpostavlja se da će orangutani u prirodi izumrijeti kroz narednih desetak godina, a što znači kraj jednom ekosustavu. Orangutani zalutali na plantaže palmi u potrazi za hranom obično bivaju brutalno usmrćeni. Majke orangutana često bivaju ubijene u šumi, a mladunci ilegalno preprodavani zoološkim vrtovima ili vrlo često u SAD gdje ih koriste u industriji zabave ili u medicinska ili kozmetička testiranja. Poznato je i nekoliko slučajeva da su bili nađeni u indonezijskim bordelima korišteni za prostituciju. Ove informacije zaista užasavaju, uzimajući u obzir da su nam vrlo bliski rođaci, sa čak 97% DNK podudarnosti, te da im je mentalna sposobnost na razini šestogodišnjaka; sposobni su naučiti znakovni jezik.
Orangutan
Njihova situacija predstavlja priču o mnogim drugim vrstama jugoistočne Azije koje očekuje ista sudbina, poput sumatranskog tigra (Panthera tigris sumatrae) za kojega se procjenjuje da će izumrijeti kroz tri naredne godine, a čija se trenutna populacija procjenjuje na svega 400 jedinki. Tigrovi trebaju vrlo veliku površinu teritorija, a koja se plantažama vrlo brzo smanjuje i dovodi do izravnog sukoba sa čovjekom. Cestovna mreža i infrastruktura izgrađena radi jednostavnijeg prilaska radnika plantažama i obavljanja posla pogoduje i lovokradicama koji love ionako već rijetke vrste poput oblačnog leoparda (Neofelis nebulosa), pigmejskog slona (Elephas maximus borneensis), sumatranskog nosoroga (Dicerorhinus sumatrensis) i sunčevog medvjeda (Helarctos malayanus), te već spomenute orangutane i brojne druge vrste koje završavaju na crnom tržištu ili u turističkim divljim parkovima diljem svijeta.
Popularnost palminog ulja naglo je skočila posljednja dva desetljeća, prvenstveno jer se može proizvesti i do deset puta veća količina po hektaru za razliku od uljane repice ili soje. Početkom 20. stoljeća Malezija se odlučila na proizvodnju palminog ulja, a 60 godina kasnije i Indonezija. Radi niskih troškova proizvodnje, jeftine cijene i raznolike primjene, palmino ulje danas nalazimo u 40 do 50% proizvoda koje koristimo svakodnevno u domaćinstvu, a što je otprilike oko 30% ukupne svjetske proizvodnje biljnog ulja. Možemo ga naći gotovo u svemu – raznim pekarskim proizvodima, slatkišima, u šamponima i općenito kozmetici, te u sredstvima za čišćenje kao što su razni deterdženti, pa i u pastama za zube. Prosječna godišnja potrošnja palminog ulja na zapadu iznosi 10kg po osobi. Problematika je što se u mnogim zemljama proizvodi ne označavaju da sadrže palmino ulje, odnosno označavaju se pod raznim drugim nazivima, a što je često zbog vladinih vlastitih političkih interesa.
Industrija palminog ulja ima i razorne posljedice na skupine ljudi u ovim regijama, uglavnom su to siromašni ljudi u ruralnim sredinama. Vladin glavni interes u gospodarstvu zemlje dopušta korporacijama da uzimaju zemljište od lokalnog stanovništva kako bi priskrbile vlastitu financijsku dobit, a time ljude dovodi da nemaju drugog izbora već postati jeftina radna snaga na plantažama, kršeći osnovna ljudska prava, ali uključujući i iskorištavanje djece. Sa ponižavajućim radnim uvjetima zarađuju jedva dovoljno kako bi prehranili obitelji, odnosno postaju ovisni o industriji palminog ulja za prihode i opstanak. Umjesto da idu u školu, djeca najčešće dobi između 8 i 14 godina, često su prisiljena raditi na plantažama, a prema Amnesty International-u dječji rad iskorištavaju brojni brendovi poput Colgate-Palmolive, Kellogg's, Nestlé, Procter & Gamble (P&G) i Unilever-a.
2004. godine je organiziran okrugli stol za održivi razvoj industrije palminog ulja (Roundtable on Sustaniable Palm Oil – RSPO) sa svrhom pronalaska ''zelenijeg'' rješenja za daljnju proizvodnju, a da se pri tome ne krče nove šume ili nanosi šteta ljudima. Međutim, propisi i dalje ne zabranjuju krčenje šuma ili uništavanje tresetišta u svrhu razvoja industrije, a mještani bivaju odvedeni u zatvor radi prosvjeda oko oduzimanja vlastite zemlje. RSPO je neprofitna organizacija s ciljem ujedinjenja svih sektora industrije palminog ulja, posebice okolišnog i socijalnog. U Europi i Sjevernoj Americi raste potražnja za palminim uljem koje je certificirano kao održivo, a svega je 10% takvog ulja na globalnoj razini i lagano se kroz godine povećava, te je uvjetovano određenim standardima. Kroz zadnjih 10 godina program se sporo provodi, a šume se sijeku velikom brzinom, dok je teško pronaći idealno rješenje na dobrobit svega.
Tropska šuma Bornea
Kao potrošači, moramo biti svjesni ove problematike, ali ujedno i učiniti nešto za svoje zdravlje, jer rafinirano palmino ulje sadrži velike količine estera, štetnih masnih kiselina koje oštećuju DNK i izazivaju rak. Ono što možete učiniti već danas je priprema hrane kod kuće od svježih namirnica pritom koristeći zdravija ulja kao što je maslinovo, suncokretovo, laneno, ulje repice ili sve popularnije kokosovo ulje. Svakako ono što još možete učiniti je izbjegavati prehrambene proizvode koji sadrže palmino ulje, a srećom od prosinca 2014. godine propisi za označavanje u EU to zahtijevaju – čitajte deklaracije. No, sa kozmetikom i sličnim sredstvima to nije slučaj, pa se palmino ulje krije pod raznim drugim nazivima. Na internetu možete pronaći palm oil free proizvode ili upitati prodavače u dućanima za iste.
Dodatno se informirajte i širite informacije sa svojom obitelji i prijateljima kako bi ih potaknuli na promišljanje o vlastitim navikama, jer sve je u našim rukama.
Tekst: Tihomir Faubel Maglaić
Foto: Goran Šafarek
