zatvori oglas

BALAŠEVIĆ

Đole, Đole, baš si mangup


OSIJEK - Kad se zaputite poznatnom osječkom Ljudmilinom ili, možda, Eleonorinom ulicom, stignete na Trg Bube Erdeljan na kojem vam onda tamburama mangupi prepreče put i nema dalje. Ostanete nekoliko sati na prostoru ispred kafana Bezdan, Boža zvani Pub, Take It Easy, Na pola puta i Bela lađa jer vam ti isti mangupi ne daju da odete. I ne bude vam žao.

Tvrđa, 13.09.2014. godine, Đorđe Balašević i Ujedinjeni Mangupi Vojvodine i ponovno koncert za pamćenje u organizaciji agencije Luminis u suradnji s Udrugom "Grupa građana" Osijek. U više od tri i pol sata svirke sa, za moj ukus, malo previše balada i možda nešto tišim razglasom, ipak su mangupi uspjeli napraviti "štimung" o kojem će subotnji posjetitelji Tvrđe, kojih je bilo čak 9000, dugo pričati.

Grandiozna pozornica široka dvadesetak metara bila je potpuna suprotnost svim pozornicama koje se do sada moglo vidjeti u našem gradu. Predstavljala je birtiju u kojoj je prateći bend vrhunskih glazbenika, uključujući i posebnog gosta, Đoletovog prijatelja Nikšu Bratoša na gitari, klavir profesora Aleksandra Saše Dujina, violinu nezaobilaznog Ignaca Šena, tamburaški sastav, gitare, bas gitara, bubnjevi, harmonika, saksofon, klarinet, truba, fantastično svirao i odigravao priču nazvanu "Pa, tamburama mangupi prepreče put". Sve to su gledatelji mogli i vizualno pratiti na velikim panoima pored pozornice.

Cijeli trg ambijentalno je bio prilagođen koncertu tako da su neke ulice promijenile svoje nazive (Kuhačeva i Markovićeva), također i kafići i pubovi, Trg Svetog Trojstva postao je Trg Bube Erdeljan, a na krošnji ginkga nasuprot ulazu u Muzej Slavonije odjedanput su nikli Đoletovi stihovi u oblačićima. Nanizao je Balašević u ta tri i pol sata puno svojih bezvremenskih hitova. Od Nekih novih klinaca, za vrijeme koje mu je publika, po običaju, bacala plišane zečeve, preko Vase Ladačkog, Bože zvanog Pub, Devojke sa čaradaš nogama, Ljerke, Mirke i mnogih drugih, pa sve do pjesama sa njegovog zadnjeg studijskog albuma iz 2004. godine Rani mraz, kao što su Aco braco, Galicia ili Bože, bože. Sve je završilo bisom od nekih 15-20 minuta i pjesmom Odlazi cirkus s vrhunskim trubačkim solom. Naravno da je između pjesama Đole "prosipao" svoje štosove od kojih se, istina, mnogi i ponavljaju, no istina je i to da je na njegovim koncertima u pravilu i mnoštvo nekih novih klinaca kojima je sve to prvi put. Fascinantno je koliko je mladih bilo nazočno na koncertu i kako dobro poznaju Đoletove stihove. Orilo se iz svih grla.

Fenomen Balašević već dugo traje. Započeo je 1977. godine pjesmom U razdeljak te ljubim koju je snimio s tadašnjom grupom Žetva. Već sljedeće godine nastaje grupa Rani mraz koja prvi nastup ima na Opatijskom festivalu s pjesmom Moja prva ljubav. Period Ranog mraza naročito je obilježen pjesmom Priča o Vasi Ladačkom s albuma Odlazi cirkus od kada Đole započinje solo karijeru i snima 12 studijskih albuma (ajmo ih nabrojati: Pub, Celovečernji The Kid, 003, Bezdan, Panta Rei, Tri posleratna druga, Marim ja, Jedan od onih života, Naposletku, Devedesete, Dnevnik starog momka i, konačno, njegov zadnji – Rani mraz. I tu je, za sada, stao. Punih deset godina Đole nije snimio ništa novo, no ta ga činjenica uopće ne sprječava da napuni bilo koji koncertni prostor, o čemu mnogi mogu samo sanjati. Ali, da se prisjetimo jednog od starih Đoletovih štosova, lako je Balaševiću napraviti koncert kad on dođe i otpjeva 50 pjesama koje svi znaju. E pa prijatelji, nije to tako lako. Što više, užasno je teško i rijetki su oni koji imaju tu privilegiju. Đole je, eto, jedan od tih rijetkih.

Bravo, majstore, još jednom. Baš si mangup. I dođi nam opet u "komšiluk". A drugima koji se pate ne bi li napunili omanje dvoranice i disko klubove ne preostaje ništa drugo nego da te poljube u razdjeljak.

Tekst: F@k
Foto: Kristijan Cimer i TKF
 



Najnovije