zatvori oglas

TENISICE ZA UMRIJETI Kako je sportska obuća postala modni i kulturni artefakt, ali i luksuzna roba vrijedna ulaganja, poput dionica
 Petnaestogodišnji Michael Eugene Thomas obožavao je košarkaša Michaela Jordana. Obožavao je i tenisice koje je Jordan nosio na terenu. Čistio ih je svake večeri prije spavanja. Kartonsku kutiju u kojoj je tenisice iz trgovine donio kući držao je na posebnome mjestu u svojoj sobi. Sačuvao je čak i račun. Tenisice su plaćene 115,5 američkih dolara. Baka Birdie mu je rekla: “Nemoj ih nositi u školu. Nekome bi se mogle svidjeti”. Michael joj je uzvratio: “Bakice, prije nego što mi uzmu te tenisice, morat će me ubiti.”I ubili su ga. Thomasovo beživotno tijelo pronađeno je 2. svibnja 1989. godine u šumi nedaleko od srednje škole Meade u okrugu Anne Arundel u američkoj saveznoj državi Maryland, škole u kojoj je pohađao prvi razred. Netko ga je zadavio i sa stopala skinuo tada dva tjedna stare Air Jordan tenisice. Taj netko bio je James David Martin - 17-godišnji Thomasov prijatelj s kojim je ovaj igrao košarku.Kada je brutalno ubojstvo 15-godišnjeg Thomasa u svibnju 1990. godine završilo na naslovnici glasovitog časopisa Sports Illustrated, ono je trebalo poslužiti kao krik upomoć, kao apel da se nešto napravi po pitanju besmislenog nasilja oko novih ili rabljenih tenisica koje su plaćene tek nešto više od stotinu dolara. Naime, u šest godina prije ubojstva Thomasa zbog tenisica je smrtno stradalo devet mladića, mahom tinejdžera. Apel, međutim nije uspio. Student prve godine fakulteta Dean College Kirk Dudley 2011. je godine premlatio drugog kolegu s istog fakulteta zbog sumnje da mu je ovaj ukrao tenisice. Dudley je, međutim, lagao. Samo se htio domoći željenih tenisica. Kada je 2012. godine izašla Playoff varijanta tenisica Air Jordan XI, tri su tinejdžera ubila 22-godišnjeg Joshuu Woodsa ubrzo nakon što ih je ovaj kupio u šoping-centru u gradu Wayne u saveznoj državi New Jersey. Jedan od tri napadača, Deron Taylor, 2016. je godine osuđen na kaznu doživotnog zatvora. Prilikom dogovorene kupnje tenisica 2013. godine u Georgiji, mladić je ubijen jer je navodno pokušao pobjeći dok je isprobavao tenisice. Iste je godine u Kaliforniji izbila tučnjava oko varijante Gamma” tenisica Air Jordan XI, a mladić iz Chicaga ubijen je prije nego što je uspio kupiti tenisice Nike Air Yeezy koje je dizajnirao reper Kanye West. Val nasilja oko tenisica nastavio se i 2014. kada je diljem SAD-a zabilježeno više incidenata nasilja i ubojstava zbog tenisica. Najbizarniji slučaj dogodio se u New Yorku, gdje je 15-godišnjak upucan u stopalo jer se u Foot Lockeru pokušao progurati preko reda kako bi kupio tenisice Nike Air Foamposite Pro Yeezy. Sedamnaestogodišnji James Anthony Smith prije dvije je godine ubijen zbog 250 dolara vrijednih tenisica marke Jordan. I to su samo zabilježeni i medijski eksponirani slučajevi.Apel do te mjere nije uspio da je krajem rujna ove godine 14-godišnjak Treaujalaune Trey Lornes ubijen nakon svađe sa svojim maloljetnim prijateljem o tenisicama marke Jordan. U više od 30 godina nakon ubojstva Michaela Eugenea Thomasa ništa se nije promijenilo. Časopis GQ u svom je dokumentarnom serijalu “Sneakerheadz” koji je u studenome 2015. godine izašao s podatkom da se procjenjuje da su tenisice zaslužne za 1200 smrtnih slučajeva na godinu, što je otprilike 22 tjedno. Budući da tvrdnju nisu geografski odredili, pretpostavka je da je riječ o podatku za Sjedinjene Američke Države.Do ovakvog, besmislenog, tenisicama motiviranog nasilja, gdje se djeca i mladi međusobno tuku, guše i ubijaju, došli smo jer su tenisice iz praktične obuće za sportske aktivnosti pretvorene u modu, kulturne artefakte, luksuznu robu i investicije nalik dionicama.Izmišljene u 19. stoljeću kako bi šetnje uz plažu te utakmice kroketa i tenisa bile ugodnije, tenisice (engl. sneakers; nazvane su tako jer se osoba koja ih je nosila zbog gumene poplate de facto mogla “šuljati”) su svoj prvi val popularnosti doživjele u prvoj polovici 20. stoljeća, kada su postale obuća u kojoj su se ljudi bavili trčanjem, atletikom i košarkom. Ključnu ulogu u tom rastu popularnosti odigrao je američki košarkaš Charles Hollis Taylor, poznat i po svom nadimku Chuck, koji je postao jedan od prvih sportaša čije se ime direktno povezivalo s tenisicama koje je nosio. Naime, Taylor je još kao srednjoškolac na terenu nosio niske Converse tenisice čiji se potplat nije klizao na parketu. Nakon završetka karijere Taylor se zaposlio u Converseovu odjelu prodaje te putovao SAD-om kako bi zainteresirane podučavao košarci i prodavao tenisice koje su tada nosile njegovo ime - Chuck Taylor All-Star, odnosno starke. Taylorova odiseja po SAD-u urodila je plodom i starke su tijekom 60-i godina postale iznimno popularne među košarkašima, ali i među nesportašima, poglavito mladima koji su ih nosili kao izraz bunta i kontrakulturne pripadnosti.  Mogu se vidjeti na stopalima članova legendarne njujorške punk grupe The Ramones na omotu albuma “Rocket to Russia” iz 1977. godine. Nakon Conversea, u proizvodnju tenisica za košarku uključili su se Nike, Puma i Adidas, a platno je zamijenila koža. Minimalistički dizajn starki zamijenila su kompleksnija rješenja koja su igračima davala više potpore za gležnjeve i skočne zglobove. Pojedini igrači dobili su posebne modele tenisica jer su tvrtke vidjele da imena igrača puno bolje prodaju tenisice od samog brenda. Dok su pankeri nastavili nositi starke, pripadnici hip-hop subkulture, a i pomalo neobično, kasnije metalci, više su voljeli Adidasov model Superstar te visoke bijele tenisice za košarku. Popularnosti modela Superstar svakako nije odmoglo to što su ga na pozornicama diljem svijeta i u svojim spotovima nosili članovi legendarne rap skupine Run D.M.C. S druge strane, skejteri su u to vrijeme mahom nosili tenisice Vans jer su prelazile gležanj i imale debele poplate te su zbog toga mogli bolje osjetiti dasku, ali i zaštititi gležnjeve od ozljeda. Postavljeni su temelji kulture tenisica. Drugi val popularnosti tenisica svijet je zapljusnuo 1984. godine, kada je u profesionalnu košarkašku ligu Sjeverne Amerike NBA u momčad Chicago Bullsa sa Sveučilišta Sjeverna Karolina unovačen Michael Jeffrey Jordan, po mnogima najbolji košarkaš svim vremena te dugogodišnji suvereni vladar svijeta tenisica. Zahvaljujući odličnim predstavama koje je pružio za Sveučilište Sjeverne Karoline, proizvođači tenisica htjeli su da Jordan nosi upravo njihove tenisice. No, Jordan je htio nositi baš Adidas. Kada mu je Nike dao ponudu, izdašniju od Adidasove, legenda kaže da je Jordan Adidasu dao šansu da povisi svoju ponudu, ali da su oni to odbili. Jordan je zbog toga potpisao za Nike.Tijekom predsezonske utakmice Chicago Bullsa i New York Knicksa koja se 18. listopada 1984. godine odigrala u njujorškoj dvorani Madison Square Garden, Jordan je na nogama imao posebni crno-crveni model tenisica Nike Air Ship. Ured NBA lige poslao je tadašnjem Nikeovu potpredsjedniku Robu Strasseru 25. veljače 1985. godine dopis u kojem je stajalo da je Jordan nošenjem spomenutih tenisica prekršio pravila NBA lige. Nike je taj dopis potom pretvorio u legendarnu marketinšku kampanju u kojoj su tvrdili da su prve tenisice koje su trebale nositi Jordanovo ime - crno-crvene Nike Air Jordan 1 - zabranjene te da se Jordan za svako nošenje istih kažnjavao s novčanom kaznom u iznosu od 5000 američkih dolara koje je Nike plaćao. Priča je bila jasna - tenisice su bile toliko “vruća roba” da to jedna institucija poput NBA lige nije mogla podnijeti. Nike i Jordan dali su kulturi tenisica jednu notu koja prije nije bila prisutna. Notu opasnosti, bunta, žudnje i prkosa. Rođen je “hype”, fenomen koji i dan-danas kontrolira gotovo pa sve aspekte kulture tenisica. Rječnik Merriam-Webster navodi da se hype može koristiti kao imenica, pridjev i glagol. Koristi li ga se kao glagol, hype znači stimulirati ili ekstravagantno promovirati. Kao imenica, hype znači publicitet, a ako riječ koristite kao pridjev, koristit ćete ga u situacijama kada želite reći da je nešto izvrsno ili cool. Kada govorimo o tenisicama (a i modi općenito), hype je mješavina prestiža i ekskluzivnosti, superiornosti nad drugima, izvrsnosti, nedodirljivosti, neupitnog modnog ukusa i percepcije vlastite važnosti. Drugim riječima, ako nemate hype tenisice (i robu), nemate ni renome. Nasilje s početka teksta dogodilo se i događa se zbog hypea koji se vezao uz tenisice koje su htjeli imati i ubijeni i pretučeni, ali nasilnici i ubojice.Proizvođači tenisica hype oko pojedinih modela stvaraju na sličan način na koji se on stvarao i za vrijeme Chucka Taylora i Ramonesa. Tenisice se putem reklama vežu uz poznate ličnosti, daje im se osobnost, stavlja ih se u kontekst supkulturne pripadnosti, daje im se prestiž i slično. Danas ništa nije prepušteno slučajnosti. Ramonesi za starke s omota albuma “Rocket to Russia” nisu dobili ni lipe. Danas ćete se dobrano namučiti da među poznatim reperima i repericama, pjevačicama i pjevačima, manekenkama i manekenima, sportašima i sportašicama, utjecajnim osobama s društvenih mreža pa čak i poslovnim ljudima svih vrsta pronađete osobu koja na jedan način ili drugi nije vezana uz neki brend. Što je počeo Michael Jordan, nastavili su Kobe Bryant (ima 22 različita modela tenisica koja nose njegovo ime), LeBron James (ove će godine debitirati svoj 17.), Kevin Durant (trenutačno je na 12). Ramonese kao trendsetere danas su zamijenili Kanye West, koji je dizajnirao tenisice za Nike, Adidas i Louis Vuitton, te vlasnik vlastitog brenda obuće i odjeće Yeezy, i Jay-Z, koji je dizajnirao za Reebok i koji danas radi kao kreativni direktor u Pumi. Kad smo kod Pume, za njih dizajnira i pjevačica Rihanna. Glazbeni producent Pharrell Williams surađuje s Adidasom, Drake s brendom Jordan, Dwayne “The Rock” Johnson s Under Armourom. Vjerujte, samo smo zagrebali površinu. Da su ovakve suradnje unosne za obje strane svjedoče podaci da ugovor Drakea i Jordana potpisan 2013. godine vrijedi 10 milijuna dolara te da modni brend Yeezy Kanye Westa, prema časopisu Forbes, do kraja 2019. godine treba generirati prihode od oko 1,5 milijardi dolara. Poseban dio tržišta tenisica koji bez hypea praktički ne bi niti postojao čine tenisice koje predstavljaju suradnju dvaju brendova, inovativnog dizajnera i etabliranog brenda, disparatnih brendova te specijaliziranih trgovina i modnih brendova. Prema pisanju časopisa Complex, suradnje su se na tržištu tenisica počele pojavljivati krajem 20. stoljeća, a svoj su procvat doživjele u 21. stoljeću. Nike, Adidas, Vans, New Balance, Converse i ostali otvorili su svoja vrata te dopustili drugima da njihove poznate i manje poznate siluete pretvore u nešto potpuno novo. Naravno, u ograničenim količinama i po većim cijenama. Kao i slučaju vezivanja brenda s nekom poznatom osobom, suradnje su vrednije kada je riječ o etabliranim imenima koja sa sobom nose svoju postojeću publiku. Adidas je tako 2002. surađivao s modnim dizajnerom Yohjijem Yamamotom, Nike i brend ulične mode Supreme 2003. godine izdali su suradnju na modeli Nike SB Dunk Hi Pro. Taj par je napravljen u samo tisuću primjeraka, a prodavao se samo u SAD-u i Tokiju. Dizajner Jeff Staple i Nike 2005. godine izdali su Nike SB Dunk Pigeon (hrv. golub), legendarne tenisice kojima je Staple odao počast “letećim štakorima” koji se vežu uz Veliku jabuku i koje su na datum izlaska na ulicama izazvale takve nerede da je i policija morala intervenirati. Modna influencerica Vashtie Kola 2010. je postala prva žena koja je surađivala na tenisicama marke Jordan. Virgil Abloh, modni dizajner koji stoji iza brenda Off-White i današnji kreativni direktor muške mode u Louis Vuittonu, surađivao je Nikeom na kolekciji The Ten te dekonstruirao pa prema svojoj viziji ponovno sastavio deset poznatih Nikeovih modela, među kojima je najzapaženija bila njegova vizija slavnog Nike Air Jordan I modela. Suradnje ovog tipa praktički je nemoguće izbrojati jer brendovi svake godine izlaze s novima kako bi nahranili tržište koje naprosto vapi za novim “hype” izdanjima. U ovaj luksuzni segment tržišta uključili su se i brendovi koji nisu poznati po sportskoj obući, kao što su spomenuti Louis Vuitton, Gucci, Prada, Balenciaga i drugi. Živeći jednom nogom u uličnoj, a drugom u visokoj modi, njihovi su modeli često ili “remiksevi” poznatih silueta kao što su starke te Nikeov Air Force 1 ili pokušaj da se neobičnošću diktiraju trendovi, što im stoji prirodnije. Balenciaga je tako sa svojim nedavnim Triple S modelom uzrokovala pravu pomamu za tzv. ružnim tenisicama atipičnih linija i konstrukcije. Hype oko modela koji je dizajnirao David Tourniaire-Beauciel uvelike se proširio zahvaljujući društvenim mrežama i utjecajnim osobama koje su htjele biti prve koje će obući ove neobične tenisice. Taj je luksuzni model, čija je predložena maloprodajna cijena bila 795 američkih dolara (5373 kune), naveo druge proizvođače da iz podruma i arhiva izvuku svoje “najružnije” siluete ne bi li željnima ružnoće dali nerijetko puno jeftiniju varijantu. Ekskluzivnost pojedinih izdanja koja su toliko tražena da se rasprodaju gotovo odmah čim ih se pusti u prodaju stvorila je sekundarno tržište preprodavača tenisica koje prema tvrdnjama tvrtke Cowen & Co. danas vrijedi oko dvije milijarde dolara, iznosa koji bi do 2025. trebao narasti na šest milijardi dolara. Preprodavači tenisica, nipošto nova pojava i kontroverzni segment tržišta, buvljake, prigodna okupljanja i konvencije u većoj su mjeri zamijenili društvenom mrežom Instagram, forumom Reddit, aukcijskom stranicom eBay i milijardu dolara vrijednom tvrtki StockX, tvrtki koja figurira kao tržište dionica, samo za tenisice. Osnovana 2016. godine, tvrtka danas ima kupce u gotovo 200 svjetskih zemalja. StockX zarađuje tako što svojim korisnicima naplaćuje uslugu verifikacije autentičnosti modela tenisica koje netko nekom preko te platforme želi prodati. Za razliku od pomalo kaotičnog eBayja, StockX svojim korisnicima prikazuje po kojim se cijenama određene tenisice inače prodaju, koliko vrijede druge tenisice toga brenda i koliko su neke tenisice općenito tražene. Upućeni kažu da je StockX adaptiranjem principa rada aukcijskih kuća za umjetnine i druge vrijedne predmete do određene mjere uredio sekundarno tržište, koje je do njegove pojave ovisilo isključivo o povjerenju da je određeni par tenisica zaista autentičan, a ne samo jako vjerna kopija. StockX-ovu trenutačnu dominaciju nastoji ugroziti platforma GOAT, također burza tenisica u koju je gigant maloprodaje sportske odjeće i obuće Foot Locker ranije ove godine uložio 100 milijuna dolara.Razvitak sekundarnog tržišta, odnosno mogućnost relativno lake zarade na tenisicama koje nisu tako lako dostupne jer se prodaju samo u određenim gradovima i trgovinama, doveo je do uspona preprodavača. Spomenute ljubitelji tenisica i vole i mrze. Vole ih zato što preko njih mogu nabaviti tenisice koje bi inače mogli gledati samo na slikama, a mrze jer drugim ljubiteljima uskraćuju mogućnost da po normalnim cijenama kupe tenisice. U svojoj namjeri da dođu do tenisica koje neće ni iz kutije izvaditi, preprodavači se ponekad pošteno namuče pa i sami satima i danima kampiraju ispred dućana, a ponekad ne moraju napraviti ništa drugo nego upaliti računalo, pokrenuti “bot” - računalni program koji može s drugim sustavima i programima komunicirati na isti način na koji to radi i ljudski korisnik, samo neljudski brzo, i gledati kako im se inventar ekskluzivnih tenisica množi. Deadspin piše da pristupačniji “botovi” koštaju od 300 do 500 američkih dolara (od 2000 do 3300 kuna).  Ako bismo morali rangirati negativne pojave koje unazađuju kulturu tenisica, izuzev ubojstava i nasilja, preprodavači ovog tipa na samom su vrhu, a činjenica da im se naočigled ne može doskočiti znači da je sustav pokvaren i nedemokratičan, ali i da brendovi za to ne mare previše. Oni svoje modele prodaju. Odu li one u ruke ljubitelja tenisica koji će ih poput Michaela Eugenea Thomasa nositi i čistiti svaki dan ili u ruke nekog tamo nekoga koji će uz značajnu maržu iste preko StockX-a prodati nekom trećem, njima je svejedno. Novac će na račun sjesti, hype neće patiti, dapače, samo će biti još veći i iduće će model još brže nestati s polica trgovina.O tome koliko te ekskluzivne i sve druge tenisice brzo lete s polica svjedoče i podaci tvrtke za istraživanje modnog tržišta NPD Grupa koja predviđa da će sportsko-modne tenisice u Sjedinjenim Američkim Državama, uz Kinu jednom od dva najveća modna tržišta na svijetu, 2020. godine preskočiti modnu obuću (cipele, čizme, sandale i papuče) i postati najveća kategorija obuće na tržištu. Uzme li se u obzir da sportsko-modne tenisice ne obuhvaćaju tenisice koje se koriste isključivo za sportske aktivnosti, tenisice su vjerojatno već sada najveća kategorija obuće u SAD-u. Quartz i Digiday navode da je ovakav uspon tenisica nusprodukt ulaska trenirki, hlača za jogu, tajica te slične sportom inspirirane odjeće (engl. athleisure) u svakodnevnu garderobu i prioritizacije udobnosti pri odijevanju. Upravo su takva kretanja na tržištu dovela do toga da su modne tenisice prošle godine u SAD-u postale najprodavanija kategorija tenisica, što je Matt Powell, analitičar NPD Grupe s više od 20 godina iskustva u proučavanju tržišta mode, potvrdio Quartzu. Prihodi od prodaje tenisica u SAD-u prošle su godine dosegnuli 44 milijarde dolara, što je devet posto više nego 2017. godine. NPD Grupa kaže da će prodaja sportsko-modnih tenisica iduće godine preskočiti prodaju modne obuće za tri posto. Trend dominacije sportsko-modnih tenisica na tržištu nastavit će se i u 2021. godini kada će vodstvo tenisica ispred modne obuće narasti na osam posto. Tvrtka za istraživanje tržišta Grand View Research objavila je u travnju 2018. izvješće u kojem predviđa da će globalno tržište sportske odjeće do 2025. godine narasti do 95 milijardi dolara te da će u spomenutom razdoblju iz godine u godinu rasti u prosjeku pet posto. Tijekom ovogodišnje dodjele televizijske nagrade Emmy, 54-godišnja američka glumica Viola Davis, osvajačica nagrada Oscar, Emmy i Tony, na pozornicu se popela u crno-bijeloj haljini s jednom naramenicom talijanske dizajnerice Alberte Ferreti i srebrno-crno-bijelim tenisicama marke Hogan. Davis je tjedan dana poslije dodjele gostovala u talk showu “Jimmy Kimmel Live!”, gdje joj je voditelj Jimmy Kimmel rekao da je njegova supruga bila oduševljena kada ju je vidjela u tenisicama. “Evo što se dogodilo, znala sam da ću te večeri uručivati nagradu i da ću morati dosta hodati pa sam im rekla da ću to napraviti samo ako mogu nositi tenisice i nosila sam ih”, rekla je Davis. Mahom djevojke diljem svijeta pohrlile su na društvene mreže kako bi proglasile pobjedu nad diktatom cipela na petu. “Jedna od nas, jedna od nas”, jedna je korisnica ponosno napisala.“Godinama je kultura ljubitelja tenisica bila rezervirana isključivo za mušku publiku. Žene su godinama bile osuđene na pretjerano ženstvene ili pak muške modele u ograničenim veličinama i stilovima. Dakako, žene su i prije bile aktivne u kulturi tenisica, međutim društvene su mreže dovele do sve većeg širenja tenisica među ženama. Najveću je ulogu tu odigrao Instagram koji je i to zahvaljujući važnosti utjecajnih osoba”, kaže za Jutarnji Diana Rendulić, marketing menadžerica u specijaliziranom lancu trgovina s tenisicama Buzz Sneaker Station.Rendulić ističe da su i brendovi primijetili da se djevojke i žene sve više okreću tenisicama pa su počeli raditi atraktivne modele namijenjene isključivo ženama. “Dobar posao napravio je i Reebok koji je surađivao s manekenkom Gigi Hadid. Želja im je bila ženama dati do znanja da su i one dio kulture tenisica”, pojašnjava. Gotovo je s danima kada su žene nosile neprodane muške modele. “Među djevojkama ima zagriženih ljubiteljica tenisica, kako globalno, tako i lokalno. I sve ih je više. Svi žele funkcionalnu kvalitetnu i dobru tenisicu, to im je zajednički nazivnik”, dodaje. Jedna takva ljubiteljica tenisica je i moja 63-godišnja mama Blaženka, koja tenisice nosi već pedesetak godina. “Prvo su to bile platnene bijele Superge za košarku koju sam trenirala kao mlada djevojka. Prve mi je otac donio iz Italije i potpuno su me osvojile. Ubrzo sam kupila i tamnoplave koje sam nosila ljeti. Vidjela sam da ih Talijani nose i izvan sportskih terena i nije bilo dvojbe da je to idealna ljetna ležerna obuća”, govori mi mama. “Drugi ključan moment za mene je bio kada sam u kinu gledala film ‘Zaposlena djevojka’. Tess McGill, glumila ju je Melanie Griffith, ide na posao sređena - sako, olovka-suknja, svilene čarape s uzorkom, a na stopalima sportske čarape i tenisice. Za nas je to tada bio šok, prvi smo put vidjele tako nešto. Kad je došla u ured, odmah bi se preobula. Danas se sigurno ne bi morala preobuti”, šali se.Pitam je kako ona bira tenisice, kojih u ormaru ima desetak - od starki, preko Vansa, do Nike Air Max 1. “Odabir je poput nekog rituala. Prvo temeljito proučim ponudu. Za mene tenisice moraju biti dio cjelovitog outfita. Nekad biram tenisice koje se uklapaju, a nekad one koje odskaču od ostatka garderobe. Zato mi je važno da su tenisice minimalističke, a najviše volim jednobojne s debelim bijelim đonom. Volim da je đon ravan, da nema nikakvih reljefa. Gornji dio mora biti elegantan i zaobljen kod prstiju. Volim vidjeti taj bijeli rub, stopalo odmah djeluje uže i elegantnije”, objašnjava. “Danas sve više nosim tenisice jer su udobne, lagane i idealne za duge gradske šetnje.” Dug su put tenisice prevalile od skromne namjenske obuće do vladarica ulica diljem svijeta. Razloga za to je puno, međutim jedan je možda najvažniji i zbog njega će tenisice nastaviti dominirati ormarima za obuću diljem svijeta. Spisatelj Thomas Turner, autor knjige “The Sports Shoe: A History from Field to Fashion” vjeruje da su tenisice ovoliko dugo opstale jer se vežu uz mladost. “Zapadna kultura veliku važnost pridaje mladosti i našoj percepciji važnosti mladosti. Nošenje tenisica vam to daje. Drži vas vitalnima i mladima”, rekao je u australski ABC.Američka glumica Bette Midler je, čini se, bila u pravu kada je 1985. godine u intervjuu za Houston Chronicle rekla da vjeruje da jedan može zavladati svijetom ako na stopalima ima pravu obuću. “Na svu sreću za svijet, još uvijek nisam pronašla ispravnu obuću da ostvarim taj cilj”, dodala je Midler.Možda da proba s tenisicama. ...

< 20:54 PLENKOVIĆEVIH 10 RAZLOGA ZA I PROT...21:02 Sve Neymarove cure: Brazilke, model... >

 Najcitanije u zadnja dva dana: