zatvori oglas

VOZILI SMO FORD GT Pobjednik Le Mansa transformiran u cestovnog jurišnika zadržao je karakter punokrvnog trkača, a stoji 4 milijuna kuna bez davanja
 Henry Ford nije se volio osvrtati na prošla vremena. - Želim živjeti u sadašnjosti, a jedina povijest vrijedna spomena je ona koju danas stvaramo, govorio je genijalni industrijalac svojim suradnicima. Srećom, skupina inženjera okupljena u Ford Performance odjelu nije doslovno protumačila njegove riječi i koncem 2013. u neobaveznom druženju nakon radnog vremena, začeta je ideja o povratku na 24 sata Le Mansa.Projekt je dobio zeleno svjetlo i započeo na bazi Mustanga, no, vrlo brzo postalo je jasno da temelji nisu dovoljno dobri. U tajnosti, bez znanja i dopuštenja šefova krenulo se od nule stvarati potpuno novi čistokrvni GT. Tri godine kasnije, na 50. obljetnicu mitskog trijumfa, Ford je ponovno slavio na slavnoj utrci u Francuskoj. Fordova Čista poezija na četiri kotača Foto: FordUz trkaću, razvijana je i verzija za cestovnu uporabu najavljena u ekskluzivnih 500 primjeraka. No, interes kupaca natjerao je Ford na povećanje brojke, ali ni 1000 nije bilo dovoljno. Za kolekcionare širom svijeta pobjednik Le Mansa postao je neodoljiv i prema posljednjim najavama proizvodit će se do 2022. kada bi proizvodne linije kanadske kompanije Multimatic trebao napustiti posljednji od 1350 primjeraka.Pomama koju je izazvao automobil koji stoji oko 550.000 eura (bez poreza) postaje jasnija kada stanete pored njega.Svaki detalj, svaki utor i pregib na karoseriji jasno daju do znanja da je u pitanju trkaći automobil tek lagano pripitomljen za cestu. Vrata se otvaraju u visinu, ali ne povlače za sobom dio krova kao na legendarnom GT40 ili na njegovoj replici iz 2004. Dizajneri su morali odustati od tog detalja jer ćelija od ugljičnih vlakana u sebi skriva cjevastu strukturu, kavez koji je homologiran za utrke. Za ulazak u automobil čija je krovna linija na 111 cm od tla potrebna je doza gipkosti. Putnički prostor maksimalno je sužen u korist aerodinamike i središnji tunel iznimno je uzak, a kako bi opterećenje automobila po osovinama bilo uvijek idealno raspoređeno, sjedala su nepomična i vozač podešava udaljenost pedala i poziciju upravljača. Preglednost nije idealna, osobito ne u gradskom prometu, a očekivano ni u visinu nema previše centimetara. Komande su koncentrirane na upravljaču kvadratne forme i potreban je kratki tečaj upoznavanja s paljenjem žmigavaca, brisača (koji nam srećom nisu trebali) i izbora programa vožnje. Instrumenti su digitalni, nude i različite grafike, ali nema vizualnih efekata jer sve je podređeno jasnom i točnom prikazu podataka. Izuzmemo li maleni pretinac ispod vozačkog sjedala u koji se može ugurati mobitel, mjesta za odlaganje sitnica jednostavno nema. Prtljažnik iza motora je figurativan i deklariranih 11,3 litre obujma pokazuje dozu smisla za humor, a da se radi o američkom automobilu potvrđuju držači za limenke.U ambijentu koji više podsjeća na radno mjesto profesionalnog pilota, nego na sportski automobil pogodan za svakodnevnu uporabu i u okruženju koje ne pruža komfora poput Ferrarija ili McLarena, vozač se jednostavno osjeća fantastično. Uz klima uređaj koji radi tako-tako, uz brojne kompromise i detalje koje bi u nekim drugim slučajevima bili nepodnošljivi, Ford GT je na jedan perverzan način savršen i svaka minuta za upravljačem postaje nezaboravan doživljaj.Premda GT ne skriva svoje korijene koji vuku do trkaće staze, voziti ga laganim ritmom nije proporcionalno teže nego tragati za limitima. U Fordu nemaju problema priznati da je u definiranju karaktera GT-a jedan od uzora bio Ferrari 458 Speciale, a potom je oko bačeno i na McLaren 675 LT što je uvjerilo inženjere da redefiniraju određene aspekte koji su do tada izgledali savršeno. Rezultat je impresivan jer Fordov stroj za jurnjavu asfaltom na određeni način ujedinjuje ono najbolje od talijanske i engleske škole, ali u magičnoj kombinaciji koja pršti osobnošću.U usporedbi s McLarenom, krvoločnost je ublažena i vozač lakše stječe samopouzdanje. Igranje s limitima prianjanja, plesanje kroz zavoje i traganje za idealnim putanjama ne zahtijevaju kvalitete profesionalnih piloti. Graciozna lakoća s kojom ulazi u zavoje savršeno je u skladu s brzinom kojom reagira na prebačaje opterećenja. Sve se za upravljačem Ford GT-a događa na munjevit način, ali bez nijansi nepredvidivosti. Na trenutke se čini da upravljač ima telepatske sposobnosti. Unaprijed, iskreno i s hrpom detalja govori sve što se događa.Kao i svi trkački automobili GT je stvoren za čiste prolaske kroz zavoje, ali nakon određenog vremena poželite isprovocirati ga. Zanijeti stražnji kraj i okrenuti upravljač u suprotnom smjeru, iskoristiti savršenu ravnotežu između upravljača i gasa. Zasluga je to i turbobenzinskog V6 motora koji razvija 655 konja i 750 Nm okretnog momenta. Ogromna snaga koja proizlazi iz 3,5-litara obujma nudi ubrzanje do 100 km/h za manje od 3 sekunde i krajnjih 347 km/h, no, na razini kada se traži i karakter to nije dovoljno jer V6 je moćan, ali ne i žestok. Okretaji se zaustavljaju na 7000 i ponekad ih ne poželite ni iskoristiti jer onih posljednjih par stotina ne donose dovoljno potiska. Zauzvrat mjenjač s dvostrukom spojkom i 7 stupnjeva prijenosa funkcionira savršeno i igru vraća na razinu koja podiže razinu adrenalina. Isto vrijedi i za kočnice. Kako to obično biva s diskovima od ugljičnih vlakana i keramike, reakcija stiže s trenutkom zakašnjenja, ali potom se naplaćuje s kamatama. ...

< 21:27 Dokad će Vukovar biti talac radika...05:05 Bolnica u Dinamu: Ademi igra s blok... >

 Najcitanije u zadnja dva dana: